Baklava pripadala visokim slojevima društva Baklava pripadala visokim slojevima društva Baklava / Vijesti.ba Gotovo svi narodi Balkana, Istočnog Sredozemlja i Kavkaza smatraju i brane baklavu kao svoje nacionalno jelo.Turci, uzimajući u obzir da su nekada sve ove teritorije bile pod Otomanskim carstvom, sa sigurnošću tvrde da je baklava njihova.

Ostali narodi ne žele da prihvate da je baklava turska i uporno pokušavaju da povežu nastanak ove poslastice sa njihovih podnebljem.

Grci tvde da su turci prisvojili baklavu od Viznatije i da je baklava zapravo mnogo slična tzv. poslastici “Kopte” ili Kopton (Koptoplakous), koja je bila poznata za vrijeme Vizantijskog carstva. Međutim, po nekim tvrdnjama ‘’Kopteom” se ne pravi od lisnatog tijesta, nego je to zapravo običan “sitni” kolač.

Drugi ipak tvrde da su nekada turska nomadska plemena, veoma siromašna i oskudna u hrani, stavljala ”bilo šta im se našlo na putu” između tankih listova hljeba. Pošto se ovaj tanak hljeb i dalje služi u mnogim djelovima Turske, vjeruje se da je baklava nastala upravo na ovaj način. Ova plemena su premazivala listove tankog hljeba sa nekom vrstom kajmaka te su ih posipali orašastim plodovima, uglavnom orahom ili pistacijama.

Sa druge strane u Azerbejdžanu tvrde da je ‘’Pahlava” nastala u planinama Centralne Azije. ”Pahlava od Bakua” je desert pripremljen od tankih slojeva hljeba posutim sa orasima ili kikirikijem i smatra se da je nastala uslijed mješanja kulinarskih običaja između nomadskih Turaka i naroda koji su živjeli na današnjoj teritoriji Irana.

Bilo odakle da dolazila, baklava koju mi danas poznajemo teritorialno se raširila i usavršila u vrijeme Otomanskog carstva.

Knjige koje opisuju svečanosti za vrijeme Otomanskog carsta govore da je baklava služena za vrijeme velikih slavlja kao sto su vjenčanja, rođena djece, ceremonija obrezivanja te velikih vjerskih praznika.

Iz ovog pripovijedanja bi se moglo zaključiti da je baklava zapravo vise pripadala visokim slojevima društva te se služila kao tradicionalno jelo isključivo prilikom važnih svečanosti.

Takođe se smatra da su se ukusi u domaćinstvima nižih slojeva u tadašnjem Otomanskom carstvu formirali na osnovu ‘’mode’’ koja je dolazila sa dvora.

Isto tako je zabilježeno da su kuhari koji su bili spretni u razvijanju tankog tijesta za baklavu imali siguran posao. U XVI vjeku baklava postaje “rikak baklava”. Riječi rikak (množina od Arapske rijeci rakik) znači tanak, se pripaja baklavi zbog izrazito tankih listova tijesta.

Danas postoje mnoge vrste baklava koje se pripremaju sa pistacijama, orasima ili bademina, one koje se prave sa medom ili šećerom, ili pak one vrste pripremljene sa cimetom i klinčićima.

(Vijesti.ba/ DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)