Izvor: Dnevni avaz/Autor: Erol Avdović

Bišćanka Amra Šabić El-Rejis (El-Rayess), nakon što je preživjela rat u svom rodnom i, kako kaže, najdražem gradu, gdje je 1994. završila matematički smjer gimnazije, u januaru 1996. godine odlučila je otići na studij u SAD.

Već u decembru 1999. je diplomirala ekonomiju na elitnom Brown univerzitetu, na kojem je svojevremeno diplomu stekao i kreator Dejtonskog sporazuma, pokojni američki ambasador Ričard Holbruk (Richard Holbrooke), a s kojim se Amra imala priliku upoznati.

Vrlo ambiciozna mlada Bosanka, zahvaljujući vrijednom učenju i radu, ostvarila je nevjerovatan uspjeh.

Pisma od Hilari

Danas je ona profesor i naučni istraživač na Univerzitetu Columbia, poslovna žena s političkim vezama koje sežu do Hilari Klinton (Hillary Clinton), s kojom se nedavno i lično sastala. Osim susreta s demokratskom kandidatkinjom za američku predsjednicu, neposredan povod za naš ekskluzivni intervju s Amrom Šabić El-Rejis je i priprema njene prve knjige vezane uz njenu doktorsku disertaciju o temi ekstremnog radikalizma među selefijama. Prethodno je Šabić El-Rejis obavila obiman istraživački rad u BiH.

Na naš upit otkud poznanstvo s Klinton, otkriva da su se sasvim spontano upoznale prije nekoliko godina zahvaljujući, naravno, tome što se Šabić El-Rejis kreće u prominentnim društvenim krugovima.

- Upoznale smo se putem zajedničkog i meni vrlo bliskog prijatelja, koji je jedan od američkih kongresmena. Pri mom prvom razgovoru s Hilari Klinton naglasila sam ličnu zahvalnost zbog humanitarne intervencije u BiH koju je predvodila Amerika pod predsjedničkom direkcijom njenog supruga, a zbog koje smo mi koji smo tada gladni preživljavali rat u okruženom Bihaću danas živi. Hilari je bila iskreno dirnuta mojom reakcijom. Također sam podijelila s njom i ličnu, kao i želju mojih kćerki da se ona kandidira i postane prva predsjednica Amerike, na što je ona insistirala da napiše pisma mojim djevojčicama. Pisma su moje kćerke dobile od Hilari u roku od nekoliko dana nakon mog susreta s njom - otkriva nam Šabić El-Rejis dok razgovaramo u radnoj sobi grandiozne rezidencije u luksuznom predgrađu Njujorka, Tuksedo Parku, a koja pripada njoj i njenom suprugu Tameru, inače, vlasnicima nekoliko veoma uspješnih finansijskih kompanija.

Šabić El-Rejis kaže da će iz njenog rada ove godine proizići dvije knjige, jedna koja je bazirana na njenoj životnoj priči, a druga u vezi s istraživanjem o temi radikalizacije u Bosni. O tome se nedavno oglasila i u američkim medijima.

U Vašem članku u “Huffington Postu” ističete tezu da je Bosna kao “hibrid američkog lonca” za topljenje u multietničkoj državi. Je li to, nakon svega, moguće u BiH?

- Jedini moto kojeg se držim u životu je: “Nikad ne recite nikad”. Znači, sve je moguće. To ne znači da ostvarenje funkcionalnog i multietničkog društva u BiH nije težak zadatak. Da bi se takve ambicije realizirale, trebaju nam efektivni i pošteni političari kojima je stalo do boljeg života našeg naroda. U današnje vrijeme globalne povezanosti nemoguće je za bilo koju etničku grupu da sama sebe svojevoljno izolira, naročito ne na prostorima gdje nas geografska povezanost i ekonomija primoravaju na koegzistenciju.

Je li Vi to zagovarate naciju Bosanac čak i u ovom bh. političkom konglomeratu nacionalnih podjela, ili nešto drugo?

- Da, naravno da zagovaram naciju u američkom duhu, gdje ste prvo Amerikanka ili Amerikanac, a sve druge kvalifikacije dolaze poslije toga.

Nezavršena misija

Zašto ste upotrijebili riječ “hibrid”? U biologiji hibrid znači sjeme koje nastaje ukrštanjem vrsta?

- Pa upravo zbog toga što smo mi (u BiH) jedan prirodan etnički i kulturni hibrid koji je upravo nastao historijskim susretanjem i ukrštavanjem mnogih religijskih i etničkih grupa koje su živjele i danas žive u Bosni.

Bosanci, svih etničkih profila, su narod koji je radan, pametan i željan boljeg sutra, ali današnji političari u Bosni su koncentrirani samo na svoju ličnu dobrobit. Ja sam nedavno objavila rad upravo o temi korupcije i bosanske elite. Taj naučni rad je trenutno jedan od najčitanijih radova u naučnom žurnalu na kojem je objavljen.

Kada je riječ o Dejtonskom sporazumu, kojem dajete posebnu važnost, kažete i da je američka misija u Bosni, na neki način, završena. Dejtonski politički okvir, čini se, ponegdje nanosi više štete nego koristi u BiH. Kako na to gledate?

- Ja, ustvari, sugeriram da se nama činilo da je misija u Bosni završena, što ne znači da je doista završena. Tu aludiram na površnost vanjske politike SAD, gdje vrlo često SAD interveniraju u jednom tradicionalnom smislu: interveniraju vojno i uspostave mir, ali nedovoljno investiraju u osiguravanje funkcionalnosti države koja je u našem slučaju proizišla iz Dejtonskog sporazuma.

Kada sam bila studentica na Brownu, Ričard Holbruk je održao jedno predavanje, što mi je dalo priliku da s njim uspostavim komunikaciju koja je nastavljena i nakon završetka mog studija. Tako znam da je Holbruk u jednom momentu zažalio što je ime jednog od naša dva entiteta kvalificirano kao pripadajući jednoj etničkoj grupi.  

Na Dejtonski sporazum trebamo gledati kao na primjer nesavršenstva i samo jedan korak u našoj državnoj evoluciji koji je napravljen da bi se osigurao mir. Dugoročno, etničke podjele u politici naše države sputavaju stabilnost i dugoročni prosperitet i Bošnjaka i Hrvata i Srba u Bosni.

Nastavak teksta pročitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)