Piše: Nedžad. S. Hadžimusić, Tačno.net
U evropskom sportskom ozračju – uz odlično EP u fudbalu, kao i teniske obračune u pretežno mokrom Wimbledonu – idemo okomito, jako i sažeto na zadatu temu...
Poznati rezultati Brexita – tog s predumišljajem isforsiranog referenduma o ostanku ili razdruživanju sa EU – zatekil su nespremne i Evropu i ostatak svijeta, ali i same kolovođe istog u Velikoj Britaniji (VB). Motivi su već godinama stanovali u kombinaciji klasičnih domaćih političkih igara i do sada manje-više uspješnih pritisaka na Bruxelles kako bi se ishodile nove koncesije i extra-bonusi za VB u ovoj, nikad ozbiljnijoj krizi EU.
U post-referendumskoj ‘kolijevci demokratije’ na svjetlo dana izlaze zabrinjavajući detalji oko non-salantne manipulacije javnim mijenjem od strane udruga korumpiranih političara i tabloidnih medija. Prevareni građani u kozmopolitskom Londonu sada pokreću spontani pro-evropski referendum, dok Škotska najavljuje reprizu ‘svog’ referenduma za izlazak iz Velike Britanije & ostanak u EU, što je po sebi ultra ozbiljan crveni karton zvaničnom Londonu i (highly likely) početak raspada Velike Britanije.
U moru reagovanja, nekako je gurnut u stranu film događaja koji su neposredno prethodili: (a) poznata predreferendumska upozorenja zvaničnog Londona; (b) odlazak sjajnog britanskog premijera Davida Camerona u Bruxelles sa prijedlogom ‘reformske agende’ vis a vis gorućih bilateralnih i ostalih pitanja; i (c) njegov manje-više trijumfalan povratak u London.
Da bi jutro 24. juna/svibnja donijelo šok i (pirovu) pobjedu euroskeptika. U svega nekoliko sati osjetile su se negativne instant posljedice na svjetskim berzama, uz pad britanske funte i prvoklasnog finansijskog rejtinga VB, te uglavnom ishitrene i sumorne prognoze, uključivo da je Brexit samo preludij rekvijema za Evropsku uniju.
Za sada, nema utabane mape puta tj. procedure razdruživanja osim člana 50. tzv. Lisabonskog ugovora koji sve moguće komplikacije i njihovo razrješenje ostavlja pregovaračkim stranama i to u procesu koji bi trebao potrajati najmanje dvije godine. U domaćem prevodu – našla se vila u čem’ nije bila
.
Da se ovdje i u nedogled ne pominje radost evropske desnice, sve glasnije u Evropskom parlamentu (EP), u što se uklapa upravo najavljena repriza predsjedničkih izbora u Austriji, kao i slične revandikacije ultradesničara u Holandiji i Francuskoj, Sirija, izbjeglička kriza, sa nezapamćenom eksplozijom ksenofobije, islamofobije, putinofobije, te finale predstojećih predsjedničkih izbora u SAD krajem ove godine.
Izvjesno je da razdruživanje VB sa EU neće biti ni jednostavno ni lagano, ali nije neizvodljivo, tim prije što VB nije u Šengenskom klubu niti je prihvatila zajedničku valutu – euro. Na drugoj strani, za ‘ostatak’ EU ovo je opomena pred isključenje – žuti Karton. Isti vrijedi bez VB ili nadalje sa VB jer ima raznih varijanti oko novog partnerstva EU-VB, a ne isključuje se ni ponavljanje referenduma ili poništenje ‘neustavnog’ Brexita i sl.
Kako god, EU jednostavno mora povući ručnu kočnicu na nebeske aspiracije sopstvene mastodontske birokratije – ‘zacrtane’ u Machrischtu (1992). To se posebno odnosi na nerealnu, do danas samo papirnatu Zajedničku sigurnosnu i vanjsku politiku, plus na svestrano preispitivanje kontroverznog projekta euro-zone. Ne treba se dalje zanositi, EU neće nikada postati državna zajednica tipa ‘Sjedinjenih Evropskih Država’.
Ako joj je suđeno da traje, EU će postojati i ostati samo kao ‘zajednica evropskih nezavisnih država’ (franc. Communauté des etats indépendants), a njena najjača i najbolja vanjska i sigurnosna politika trajno i neopozivo ostaje Politika Proširenja. Voila.
Po svemu sudeći, na pragu smo izuzetno kratke ljetne pauze kad je riječ o britanskim i svjetskim političarima – ali i našim, ukoliko se ne opuste i propuste nenadani & gotovo ničim validnim odavde izazvani evropski *TGV voz. Ipak, kakva-takva EU aplikacija BiH je deponovana 15. februara/veljače ove godine u Bruxellesu, plus tresla-se-planeta. ali je prije dan-dva najzad osvanula objava rezultata popisa iz 2013-te! Jučer je bio dosta dobar pohod uvaženog tročlanog Predsjedništva BiH ‘na Berlin’, sutra premijer Vijeća ministara BiH ide ‘na Pariz’...
A potom je sve uglavnom ‘do nas': prvo, žurna prilagodba **SSP i prestanak muljanja sa mehanizmom koordinacije sa EU, kao i sa popisom vojne imovine; i drugo, prestanak gotovo deceniju dugog ima kante-nema-vode-ima-vode-nema-kante poigravanja i ‘približavanja stavova’ SDA i HDZ oko izbora u Mostaru.
Da ne bude zabune, ovo je pitanje simbolički i u svakom drugom pogledu prevažno za briselsku, berlinsku i svaku civiliziranu optiku, a time i ključno za evropski put i opstanak BiH.
Drugim riječima, EU i SAD sa nedoraslim (?) bh. političarima imaju neizmiren dug prema nasilno podijeljenim Mostarkama i Mostarcima sa obadvije obale Neretve, uključivo jednakopravnim mostarskim Srbima, kojima moraju vratiti njihov grad i – mirna Bosna, a naročito Hercegovina.
* train de grand vitesse (super brzi voz)
* *Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)