Izvor: Faktor.ba/Autori: Merima ČUSTOVIĆ i Almir ŠEĆKANOVIĆ

Otvoreno u javnim nastupima, ali i kroz pisanu riječ, upozorava da je “car go“, ukazuje na anomalije koje su se uvukle u naše društvo, posebno u godinama nakon rata. On je Abdulah Sidran, intelektualac i vječni buntovnik koji je obolio u neprestanoj don kihotskoj borbi protiv vjetrenjača ispravljajući nepravde i braneći ugnjetavane. Vrlo često je na tom putu bio napadan i osporavan, ali, i dalje je čvrst na svojim nogama i u stavovima. Bosanski prkos koji nosi u sebi ni najveće uvrede, koje su stizale uglavnom od njegovih kolega, nisu uspjele ugasiti.

Sidran je čovjek čijom biografijom bi se ponosile i mnogo razvijenije zemlje od naše. Autor je najljepših pjesama, dramskih tekstova, scenarija i knjiga. I uvijek nešto piše…

– Moja je znatiželja preširoka i to je postalo pravi i težak lični problem. Imam zapise, dokumente i bilješke u preko stotinu fascikli. Sedam života da imam, ne bih stigao ni deseti dio toga uobličiti u neku književnu formu – ističe na početku intervjua koje je dao za naše novine, u kojem smo se dotakli brojnih tema, s posebnim osvrtom na aktuelna dešavanja.

Svjetsku slavu Sidran je stekao kao pisac scenarija za višestruko nagrađivane filmove „Sjećaš li se Dolly Bell“, „Otac na službenom putu“, „Praznik u Sarajevu“, „Kuduz“, Savršeni krug“. Njegove knjige nose epitete bestselera, a predstave za koje je on pisao tekstove slove za najizvođenije i najtraženije, poput one „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“.

FAKTOR: Nakon knjige “Otkup sirove kože” i posljednja koju ste objavili, “Oranje mora”,  pobudila je veliku zainteresiranost kod čitalaca u BiH, ali i šire. Nakon prvog, “Buybook” je objavio i njeno drugo izdanje. U vrijeme kada ljudi sve manje čitaju, vjerujem da ovakva informacija imponuje spisateljskom magu kakav i jeste...

SIDRAN: Jeste, stvar je fenomenalna. Ali bi imala vrijednost tek u uljuđenoj društvenoj zajednici, s vlašću koja je svjesna značaja i vrijednosti kulture i pisane riječi…Ovako…trla baba dlan… I prethodne moje knjige bile su bestseleri, prodale se u desetine hiljada primjeraka, ali nikada ni za jednu nisam dobio više nego što iznosi mjesečna plaća prosječnog lokalnog političara… Ne vrijedi o tome pričati i s time sam se pomirio.

FAKTOR: Danas svjedočimo napadima na bosanski jezik i učenike Bošnjake u RS-u. Kako komentirate atake na bosanski jezik, a posebno na djecu u povratničkim naseljima. Zašto se to sada dešava?

SIDRAN: Mislim da je to jedna velika farsa. Šta će oni napisati u dokumentima koje oni izdaju, boli me briga. Pri Federalnom ministarstvu obrazovanja otvorio bih ured za nostrifikaciju tih diploma i svjedočanstava i napisao onako kako nalažu Zakon i Ustav. Radije bih čuo podatke o broju i etničkoj strukturi u cjelokupnom školstvu dejtonske tvorevine RS, radije bih čuo da se domaći i međunarodni faktori pobrinu o cjelovitoj zaštiti povratnika u RS. Tamo policajci s dugim cijevima danju-noću ulaze u povratničke kuće, hapse koga hoće, rade šta hoće. Tamo povratnici u nekima od tih službenih lica prepoznaju iste one koji su 92. godine činili zločine. Ko mi može objasniti da ni 10 godina od pravosnažnosti presude o uklanjanju nezakonito izgrađenog objekta u avliji Fate Orlović – još niko nije u stanju provesti tu presudu? S federalne strane – niko ni da pisne. Neko je do danas morao sačiniti Crnu knjigu pravnog nasilja nad povratnicima u RS, fizičkoga nasilja nad povratnicima, ubistava za koja niko nije odgovarao, itd. – U odnosu na takve probleme i takvu stvarnost, meni je stvarno od malog značaja da li u svjedočanstvu piše „bosanski“ ili „bošnjački“ jezik. Naš narod ima milion prečih, težih i važnijih problema i muka od toga. Mi smo sami sebi najteži problem.

FAKTOR: Da li se preko negiranja bosanskog jezika pokušava negirati postojanje Bošnjaka?

SIDRAN: Pa naravno. Historija Bosne je historija otimanja za Bosnu. Nikad nas nisu iskreno priznali niti će nas ikada iskreno priznati dokle god se sami ne dovedemo do pameti. Kazao sam, u knjizi „Oranje mora“, da je bošnjački narod onaj narod čiji intelektualci ne mogu da se dogovore ni o tome pod kojim će imenom nestati. To je naravno aforizam, ali nije daleko od istine. Bosanci/Bošnjaci su narod u očiglednom povijesnom zakašnjenju, i ja nisam pametan da mu pokažem put. Sigurno to nije ovaj kojim idemo posljednjih dvadesetak godina.

FAKTOR: Koliko mi kao narod, uključujući i intelektualnu elitu, radimo na očuvanju jezika?

SIDRAN: Koliko znam, postoji Institut za jezik, Katedra na Filozofskom fakultetu, slagali se s njime ili ne, ogroman posao napravio je dr. Dževad Jahić – ali, ja vam ponavljam, intelektulane i apstraktne teme treba ostaviti stručnjacima, čim se njima bave i barataju političari i politika – otišli smo od nauke i istine i našli se u prostoru laži i manipulacije.

FAKTOR: Zašto u ovom trenutku nemamo nijedan valjan naučni skup koji bi radio na modernizaciji jezika?

SIDRAN: Nisam ja valjana adresa za takvo pitanje. Sigurno, da sintagma „modernizacija jezika“ veoma škripi. Ono što treba hitno uraditi jeste snimiti, sačuvati, konzervirati primjere najljepšeg bosanskog govora  – a to je govor Podrinja, koji je na putu da zamre i nestane. Tamo je svaka starija žena, svaki čovjek – izvanredan pripovjedač. To je bosanski jezik, tu mu je duša, a ne u orijentalizmima, koje pogrešno nazivamo turcizmima. Kad ste mi već pružili priliku, da je onda iskoristim. Naši lingivisti strahovito griješe u mnogim stvarima, ali je među njima najveć

Nastavak intervjua pročitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)