Bh. akademik i član Arapske akademije u Kairu i Damasku, prof Esad Duraković načinio je za Slobodnu Dalmaciju analizu licermjerja današnje Evrope koju "vodi" kratkovida birokratija, čije posljedice uništavaju odnose u cijelom regionu, a posebno unutar Bosne i Hercegovine.

Tekst prenosimo uz saglasanost autora i uredništva Slobodne Dalmacije.

Poziciju suvremene Europe u međunarodnoj politici i njezin odnos prema univerzalnim vrijednostima humanizma/humanosti karakterizira pometnja i odsustvo vizije. Značajan indikator takvog stanja i povod za ovaj tekst je nedavni odlazak najvišeg predstavnika EU-a u BiH na Dodikovu privatnu proslavu Đurđevdana. Taj najviši predstavnik Europe u BiH odlazi na noge čovjeku, privatno, koji godinama i javno sa svoje visoke političke pozicije marljivo radi na rasapu BiH, nedavno imenuje studentski dom na Palama po osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću itd. Stoga se pitamo, s razlogom, je li posrijedi licemjerje ove europske institucije; surađuje li i ona, na perfidan način, s Dodikom u realiziranju njegovih destruktivnih ciljeva. Tim povodom, valja ukazati na konzistentnost europske pogrešne politike općenito, pa i u BiH.

Naime, ovih nekoliko decenija, Europu "vode" birokrati koji, upravo kao takvi, nemaju viziju i koji je ozbiljno dehumaniziraju u njoj samoj i u odnosu prema Drugima. To znači, konzekventno, da elita birokrata ne samo što nema viziju sigurne Europe nego, po svemu sudeći, nije svjesna ni opasnosti kojoj izlaže temeljne europske vrijednosti, a to znači i Europu samu.

Ova tema je, naravno, vrlo opširna, ali ću se fokusirati na nekoliko indikatora, pored onog prvog - o Dodikovim gostima na privatnoj proslavi Đurđevdana.

Aveti terorizma

Odnos prema Ukrajini bio je stalno pogrešan jer je vodio računa prije svega o interesima SAD-a; mudro bi bilo da je Europa snažno podržavala neutralnost Ukrajine, a ne njezino svrstavanje na samim granicama Rusije. Odnos prema muslimanskom svijetu, posebno na Bliskom istoku i u Africi, potpuno je pogrešan, jer je Europa snažno sudjelovala u razaranju i ponižavanju cijelih društava, pa joj se sada vraća bumerang u vidu izbjegličkog tsunamija i aveti terorizma prema kojem Europa ima potpuno neadekvatan odnos: ne shvaća da ga ne može poraziti jačanjem sigurnosnih službi, čak ni izvođenjem vojske na svoje ulice, već jedino mirotvornim i ekonomskim gašenjem ishodišta i motiva terorizma. Spas je u eliminiranju uzroka, a ne bavljenje posljedicama.

Taj najviši predstavnik Europe u BiH odlazi na noge čovjeku, privatno, koji godinama i javno sa svoje visoke političke pozicije marljivo radi na rasapu BiH, nedavno imenuje studentski dom na Palama po osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću...

Već iz navedenoga može se vidjeti dvojnost, čak licemjerje europske politike, jer ona ima jednu razinu i jednu vrstu kriterija demokracije i sloboda u sebi samoj, a drukčije prema Drugima. No, kad se univerzalna načela jednom žrtvuju, kad se Drugi promatra kao prijetnja, ili samo kao poželjni objekt eksploatacije, a ne kao partner, onda se ta načela, neminovno, žrtvuju i u samoj Europi, što se događa upravo ovih desetljeća. Tako smo, kao intelektualci i brižni Europljani, dovedeni u situaciju da se osjećamo posramljenim zbog toga što naša Europa gubi orijentaciju u temeljnim vrijednostima humanizma i elementarne principijelnosti.

Ovo se vidjelo već u njenom odnosu prema BiH devedesetih godina, pa i danas. Velike su zasluge Europe za divljanje agresijskog fašizma u Bosni (Bosna je zemlja, a to je više od države!). Ni danas ona nema snagu ni odlučnost da spasi Bosnu iz čudovišne daytonske konstrukcije. Ali, pogledajmo jedan naročit primjer kako slobodarska Europa žrtvuje najviše vrijednosti humanizma, pa nas neće ni iznenaditi ta morbidna proslava Đurđevdana. Europa (i SAD) dali su pod upravu Srebrenicu upravo onim institucijama koje su tu počinile genocid. Zamislite da se tako nešto dogodi Židovima!

No, čin žrtvovanja principa ima svoju nužnu inerciju koje Europa, možda, nije ni svjesna. Naime, ovih dana sve srpske partije u Republici Srpskoj (a taj entitet je sazdan na masovnim grobnicama i na genocidu) okupljaju se oko jednog svoga (srpskog) kandidata za načelnika Općine (Srebrenice) u kojoj su Srbi počinili genocid, a taj kandidat slika se, ponosno, s četničkom kokardom na glavi.

Mali Haag

Iako je krajnje morbidna, ta činjenica je očekivana posljedica ranijeg paktiranja s fašističkom agresijom i praštanjem Dodiku svih destrukcijskih i anticivilizacijskih "podviga". Svi šute o tome, i o četničkom upravljanju Srebrenicom. To je poraz temeljnih vrijednosti!

Velike su zasluge Europe za divljanje agresijskog fašizma u Bosni (Bosna je zemlja, a to je više od države!). Ni danas ona nema snagu ni odlučnost da spasi Bosnu iz čudovišne daytonske konstrukcije

Dakle, stvorena je jedna konstanta u dehumaniziranju, u žrtvovanju temeljnih vrijednosti, od 1992. do danas, i nema sumnje da će se to nastaviti zato što su već učinjeni opasni presedani i zato što Europu "vodi" kratkovidna birokracija. Zar je onda čudno - iako smo istinski šokirani! - što se ovih dana iz europskih središta Republika Hrvatska - doslovno i eksplicite! - ucjenjuje zabranom pristupa europskim fondovima ako ne odustane od uvjetovanja Srbiji da odustane od svojih zakona po kome je Srbija regionalni Haag?!

Ovo je novi poraz temeljnih vrijednosti i principa u koje se Europa stalno zaklinje. Ona zahtijeva da u Srbiji ostane zakon po kojem buduća članica Europske unije može suditi cijeloj regiji u kojoj je upravo Srbija počinila čitav niz krvavih ratova i agresija. Ovakav zahtjev Europe apsurdan je sa stajališta humanosti i pravičnosti općenito, ali ipak nije iznenađujući ako se ima u vidu ranije spomenuta činjenica da je Europa žrtvovala upravo te, najviše vrijednosti u Bosni, u Srebrenici, da su njezini predstavnici tako bliski s Dodikom...

Posramljenost

U skladu s tim, ne trebaju nas iznenaditi ni drugi, slični ili teži porazi europske humanosti i dosljedne borbe za univerzalne vrijednosti, ma koliko ti porazi bili teški i grubi.

Dakle, stvorena je jedna konstanta u dehumaniziranju, u žrtvovanju temeljnih vrijednosti, od 1992. do danas, i nema sumnje da će se to nastaviti zato što su već učinjeni opasni presedani i zato što Europu "vodi" kratkovidna birokracija

Želim poentirati na sljedeći način: odnos Europe prema zemljama na Bliskom istoku, prema Libiji, BiH i njenoj Srebrenici ili sadašnje ucjenjivanje Hrvatske, ne treba promatrati kao izolirane, nepovezane slučajeve. Riječ je ovdje, nažalost, o jednoj konstanti, o kontinuitetu. Tu su ozbiljni, pouzdani indikatori jednog izrazito negativnog stanja.

Najopasnije je iznevjeriti najviše principe i vrijednosti: humanost i pravdu. Posljedice su proporcionalno dramatične, i one ne mogu - u globaliziranom svijetu - ostati samo Drugdje, nego su uvijek, u nekoj formi, i kod Kuće.

Stoga je prirodno, iako vrlo tužno, da danas imamo sve više razloga osjećati posramljenost zbog ovakvih poraza europske principijelnosti i humanosti ili – principijelnosti u humanosti.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)