Piše: Maja RUČEVIĆ
Jedan od sve većih problema bosansko-hercegovačkog društva postaje - porodično nasilje. Iako je ono najrasprostranjenije u vidu muškog ispoljavanja agresije prema ženi, vrlo često nisu pošteđena ni djeca koja tome ili svjedoče, ili bivaju izravnim pogođenim subjektima.
DEPO Portal je, u okviru teme koja se bavi nasiljem nad ženama u BiH, od stručnjaka zatražio mišljenje i o ovom problemu, u kojem stradaju najmlađi, koji tek trebaju postati ravnopravnim dijelom našeg društva.
U kojoj mjeri će oni to postati i kakve posljedice nasilje ostavlja na njih ako su u najranjivijim godinama života svjedočili maltretiranju majke, za DEPO portal pojašnjava profesorica pedagogije i porodični psihoterapeut iz KJU Porodično savjetovalište Sarajevo Nataša Kahrimanović.
- Procjenjuje se da su djeca svjedoci oko dvije trećine napada između roditelja. Nasilje nad majkom ostavlja različite posljedice na razvoj i na ponašanje djece. Dijete je osjećajno vezano za majku i zlostavljanje majke umanjuje njegov osjećaj osobne vrijednosti, dijete postaje tjeskobno i zastrašeno, doživljava svijet kao nesigurno i neprijateljsko mjesto. Ovisno o dobi dijete se s takvom situacijom suočava različito.
A te posljedice su prema knjizi 'Djeca i porodično nasilje' autora Mullender i Morley sljedeće
Dijete predškolske dobi: ima brojne tjelesne pritužbe, veliku tjeskobu odvajanja, mokrenje u krevet neprimjereno dobi, poremećaj spavanja, usporen tjelesni razvoj, povučenost, pomanjkanje povjerenja prema odraslima, autodestruktivno ponašanje i agresivnost, pretjeranu uslužnost i želju da ugodi, dominantnu temu moći i kontrole u interakcijama, strah od i odbijanje neugrožavajućeg dodira.
Dijete osnovnoškolske dobi: trajno se žali na tjelesne smetnje, povučeno je, pasivno, potpuno poslušno, niske tolerancije na frustraciju ili beskonačno strpljivo; ima ispade bijesa, učestale sukobe s braćom i sa sestrama i s vršnjacima u razredu, agresivno maltretira drugu djecu i općenito pokazuje krajnosti u ponašanju.
Posljedice u adolescenata su: bijeg u drogu ili alkohol, bježanje od kuće, suicidalne misli i pokušaji, kriminalna djela, nisko samopoštovanje, poteškoće u odnosima s vršnjacima, smanjeno suosjećanje sa žrtvama, poteškoće u obrazovanju, bijeg u ranu trudnoću, pesimizam u pogledu zadovoljavanja temeljnih poteba za sigurnošću, ljubavi i pripadanjem.
Prema svjetskim statistikama, 80 % je veća vjerovatnoća pojave maloljetničke delikvencije. Adolescenti koji su bili izloženi nasilju među roditeljima skloniji su zloupotrebi psihoaktivnih supstanci i bježanju od kuće
Definitivno, ono što svom djetetu priredite u kući, tom njemu najbližem utočištu koje bi mu trebalo služiti kao uzor - ono će usvajati kao obrazac čije će karakteristike i samo poprimiti. I ne samo to, njegovo samopouzdanje i povjerenje u okolinu doživjet će negativnu transformaciju, o čemu više pojašnjava Sanja Sahačić, Psihologinja Sigurne kuće u Sarajevu.
 |
| PSIHO-SOCIJALNE POSLJEDICE PO DIJETE |
|
Djeca svjedoci očevog/muškog nasilja nad majkom ili drugom važnom ženskom osobom (bakom, maćehom), pojašnjava Kahrimanović prema knjizi 'Djeca i porodično nasilje' (Mullender, Morley), će vjerovatnije smatrati da je:
|
- Izloženost nasilju u porodici kod djece itekako utiče na njihovo ponašanje. Djeca se osjećaju zanemarena, imaju osjećanja krivnje, nisko samopoštovanje. Djeca se često žale na tjelesne bolove, teškoće koncentracije, imaju učestale sukobe sa drugom djecom. Doživljavanje nasilja u djetinjstvu često dovodi do nasilničkog ponašanja u odrasloj dobi, pri tome se dječaci identificiraju sa ulogom nasilnika, a djevojčice sa ulogom žrtve - kaže Sahačić.
Naša sagovornica pojašnjava i da je u tim slučajevima, prema svjetskim statistikama, 80 % veća vjerovatnoća pojave maloljetničke delikvencije.
- Adolescenti koji su bili izloženi nasilju među roditeljima skloniji su zloupotrebi psihoaktivnih supstanci i bježanju od kuće, ističe Sahačić na kraju razgovora.
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)