Ovog četvrtka bit će izrečena presuda Vojislavu Šešelju pred Haškim tribunalom za ratne zločine počinjene na našim prostorima.
Ostaje da vidimo kakav će biti ishod sutrašnjeg dana, a prije toga, podsjetite se o detaljima života nekadašnjeg mladog intelektualca u Sarajevu gdje je i započeo svoju karijeru.
Kako piše Azra, sve je oko Šešelja i njegovih zločina poznato, no jedno pitanje ostaje neriješno. Kako je nekadašnji najmlađi doktor pravnih nauka u bivšoj Jugoslaviji od briljantnog intelektualnog uma postao zločinački um?
Također, šta je „okidač”, momenat kada obični, zakonu lojalni građanin postaje otpadnik, razbojnik, razbijač i zlotvor? Šta je bio prijelomni trenutak u životu mladog intelektualca koji će postati prominetni zločinac i jahač apokalipse koja će jednu solidnu državu kakva je bila Jugoslavija pretvoriti u tužnu ruševinu? - saznajte u prilogu Azre.
Djetinjstvo u trošnom i memljivom sobičku
Svijet poznaje Šešelja kao „srbijanskog političara”, no on je tijesno povezan sa Srbijom samo tokom proteklih dvadesetak godina. Porijeklo i životni put, obrazovanje i profesorska karijera Vojislava Šešelja povezani su s Bosnom i Hercegovinom, posebno Sarajevom, gdje se on 1954. i rodio, završio osnovno i srednje obrazovanje, te diplomirao i magistrirao na Pravnom fakultetu.
– Moj otac je bio železničar, kondukter u ŽTP-u Sarajevo. Živio je kao podstanar u jednoj trošnoj kući s mnogo vlage, na staroj željezničkoj stanici. Tu smo živeli i kasnije, u adaptiranim prostorijama na željezničkoj stanici, tako da sam djetinjstvo proveo u tom ambijentu. Iako se teško i oskudno živjelo, bilo je to lijepo i veselo djetinjstvo. Ali, uvijek je to tako – pričao je Šešelj za srbijanske medije.
No, da li je to djetinjstvo bilo baš tako sretno? Trošni, memljivi željezničarski stan na periferiji grada, mala plaća kojom je otac alkoholičar uzdržavao porodicu, nisu bili ono čime se mladić s Pofalića želio zadovoljiti. Bio je odličan učenik i u osnovnoj i u srednjoj školi. Znao je da može od toga profitirati i izvući se iz bijede u kojoj je odrastao.
– Inače, ja sam upisao Drugu sarajevsku gimnaziju, Koševsku gimnaziju 1969. godine. I dalje sam najviše volio istoriju, geografiju, srpskohrvatski jezik, biologiju, kao i nove predmete, filozofiju i sociologiju. Kako i zašto sam se odlučio za odlazak na radnu akciju, ne znam tačno. To je bilo kao neka “moda”, i radne akcije su po mnogo čemu karakteristične za taj period. Veliki procent omladine bio je ponesen akcijaštvom, ponesen odlaskom na te akcije i svim onim što se tamo dešavalo, a o čemu se naveliko pričalo u gimnaziji i na korzou. Pričalo se, recimo, da se tamo mogu nabrzaka položiti razni ispiti i steći razne diplome, za vožnju, za fotografa, za novinara, kuvara, frizera, da je i prijem u Partiju tamo jednostavniji, da je klopa dobra, a zabava izvanredna. Čak je bilo priča o “velikoj seksualnoj demokratiji” koja vlada na radnim akcijama, da se tamo ne zna “ko koga, kada i zašto” i da je tamo sve “koljektivnaja raspaljotka”, što bi rekli braća Rusi! Na moju odluku da odem na ORA “Banja Luka ‘71”, u ljeto između drugog i trećeg razreda gimnazije, utjecao je i moj društveni rad u školi, kada sam stalno bio aktivan, od odjeljenske zajednice do rada u raznim vannastavnim sekcijama i društvima. Moram priznati da sam i sam želio biti primljen u Partiju, jer sam već znao da je sa “crvenom knjižicom” mnogo lakši put u učenju i karijeri, nego bez nje. A ja sam već imao svoj plan i svoj cilj. Ja sam već sebi isprojektovao karijeru i već sam znao da je pravo, studiranje pravnih nauka, i advokatura kao najljepši i gospodski posao, ono što me jedino zanima – bila su mladalačka razmišljanja Vojislava Šešelja.
Najmlađi doktor prava
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1976. godine, završivši studije za samo dvije godine i osam mjeseci studiranja, kao najbolji student u historiji Pravnog fakulteta. Kao student druge godine izabran je za prvog studenta prodekana. Zaposlio se kao asistent-pripravnik na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, 1976. godine. Magistrirao je 1978. godine, a doktorirao 1979. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu. Bio je najmlađi doktor pravnih nauka u Jugoslaviji, te jedan od najmlađih doktora svih vremena na ovim prostorima uopće.
Upravo je ta godina koliko je Šešelj proveo na doktorskom studiju bila prijelomna u životu mladog pravnika i asistenta.
– Kada se vratio iz Beograda, potpuno se promijenio. Nije to više bio onaj veseli, druželjubivi mladić omiljen među “rajom” s Grbavice. Postao je čudan, povučen, s nekom čudnom, nacionalističkom pričom – sjećali su se neki njegovi bivši sarajevski prijatelji s kojima je odrastao na Grbavici, trenirajući čak i boks u Bokserskom klubu “Željezničar”. U svojoj 26 godini života postaje profesor, što se nije sviđalo nekim njegovim mnogo starijim kolegama iz struke, od kojih je bio intelektualno superiorniji.
Sjećaju ga se i neki njegovi bivši studenti, kojima su predavanja neobičnog, ali lucidnog profesora s početka osamdesetih još pred očima.
Svjedočanstva tih studenata kao i ostale detalje o životu Vojislava Šešelja možete čitati ovdje
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)