www.ismetmuratspahic.com

Posljednja uporišta odbrane države koja nije značajnije ugrozio nacionalizm ostale su samo još institucije pravosuđa na nivou države BiH. Odluku VSTV o zabrani isticanja vjerskih simbola u pravosudnim institucijama prvi su trebali objeručke prihvatiti Bošnjaci. Protivljenjem toj odluci pokazuju samo koliku dozu mazohizma još uvijek gaje prema sebi.

Država BiH još ne postoji u savremenom smislu kao organizovana teritorijalna i društvena  zajednica, koja bi obezbjeđivala maksimum prava i sloboda građanima i etničkim grupama u ostvarivanju njihovih životnih interesa i potreba. Bolest nacionalizma čini je rodbinsko-klanovskom zajednicom privilegovanih njenih članova, nastalih na osnovi stranačkog nacionalističkog udruživanja. Održanje tih grupa na vlasti vrši se pod stalnom presijom na osjećanja građana da se borba odvija za građane i njihove etničke grupe.

U takvom uređenju izdvojile su se posebne kaste političara koje manipulišu osjećanjima svojih plemenskih zajednica, stvarajući im iluziju da su privilegije političara isto što i privilegije manipulisanih masa. Takvi političari uvijek nastupaju pod parolom “jednakopravnosti naroda”, mada se borba odvija za očuvanje privilegija klanovskih grupa, a što sve ide na štetu izmanipulisanih masa i pravednog uređenja države. Kada bi bilo tačna parola njihove borbe za “jednakopravnost naroda”, ovi narodi već odavno nebi živjeli u duboko najnepravednijem društvu i državi, u kojoj su ugrožena osnovna životna prava.

Ugroženost ne proizilazi od drugoga, kako podvaljuju nacionalisti, već iz neuređenosti države i društva. Građanima i narodima BiH treba otvoreno reći da se u višetničkoj zajednici nikada ne može izgraditi društvo koje bi imalo veća prava za pojedine etničke grupe, a diskriminisalo druge. U BiH treba podržati procese uređenja društva bez diskriminacije za bilo koga.

Građanima i narodima BiH treba otvoreno reći da se u višetničkoj zajednici nikada ne može izgraditi društvo koje bi imalo veća prava za pojedine etničke grupe, a diskriminisalo druge

Posebnu osjetljivost na diskriminaciju osjeća jedan od najmanjih evropskih naroda Bošnjaci, koji su najveća novovjekovna žrtva i stradalnici u Evropi poslije 2. svjetskog rata. Posebno su osjetljivi zbog stalne težnje nacionalisa susjednih država da se falsificiraju događaji iz devedesetih i da se agresija na BiH i genocid nad Bošnjacima predstave kao građanski ili vjerski rat.

Odgovornost za genocid i zločine nad Bošnjacima, svojim nečinjenjem, posmatranjem, a u određenim periodima, četverogodišnjeg rata, čak i navijačkim odnosom za agresore, snosi i Evropska Unija. Ona je morala imati aktivniji, nediskriminatorski odnos prema svome jednom od najmanjih naroda, Boišnjacima. Ako to nije učinila tada, mogla bi danas mnogo više učiniti da se država BiH učini pravednijom, u kojoj se neće moći ponoviti pokolj i stradanje bilo koga.

Nad tom činjenicom da Evropa ne čini mnogo šta za BiH, svoju buduću članicu, već naprotiv, indirektno priznaje rezultate agresije, posmatra nacionalistički mirnodopski pohod istih ili nasljednih sila dovršenja procesa, aplaudirajući nacionalistima kako dobro rade i kako BiH sve više napreduje. Po tome se potpuno izjednačila sa nacionalistima. Evropa jeste usvojila Rezoluciju o Srebrenici, ali to nije dovoljno. Rezolucijom se “snažno osuđuje genocid u Srebrenici, odlučno izjavljuje da se takvi strašni zločini ne smiju više nikada ponoviti i navodi da će učiniti sve u svojoj moći da spriječi ponovno počinjenje takvih djela, odbacuju svi oblici negiranja, relativizacije ili pogrešnog tumačenja tog genocida”.

Da se takvo što ne bi ponavljalo valjalo bi učiniti mnogo više, da se BiH napravi državom po mjeri jednakih prava za sve, ali i čvršćom garancijom da se genocidi više neće ponavljati. Upravo u takvom stanju nedovoljnog evropskog činjenja Bošnjaci ne smiju ostati u stanju skamenjene i “vječne žrtve”, niti da za sebe traže veća prava, već da i sami imaju aktivniju ulogu u pravljenju države jednakih prava za sve žitelje zajedničke države. Evropi se mora otvoreno reći da su i Bošnjaci za sekularnu BiH, u kojoj će pored sigurnosti od novog genocida biti svima jednako zagarantovana i sva druga građanska i kolektivna prava. To se međutim ne može postići u stanju kada ta ista Evropa posmatra oživljavanje nacionalizma susjeda koji na razne načine podgrijava nacionalizam u BiH i podstiče destrukciju i razgradnju BiH.

Upravo u takvom stanju nedovoljnog evropskog činjenja Bošnjaci ne smiju ostati u stanju skamenjene i “vječne žrtve”, niti da za sebe traže veća prava, već da i sami imaju aktivniju ulogu u pravljenju države jednakih prava za sve žitelje zajedničke države

U takvom jednom stanju, kad oživljeni nacionalizam na sve načine želi da ukajti sva postignuća zločinom, Bošnjaci su našli za najneophodnije da napadaju i ono malo što je preostalo od države, da ruše i posljednju barikadu odbrane BiH, napadajući VSTV. Odluka ovog pravosudnog organa da se zaposlenim u pravosudnim institucijama zabrani nošenje vjerskih obilježja odnosila se na zabranu i upotrebu svih vjerskih i religijskih simbola, svih vjerskih zajednica, a ne samo na zabranu muslimanskih simbola. Uskraćivanjem ovih simbola samo na radnom mjestu u pravosudnim organima nikako nije zabrana bilo kome vjere i religije i diskriminacija bilo koga u društvenom životu.

Protesti su ipak bili masovni u brojnim gradovima i iskorišteni su da se napadne VSTV, zbog toga što će pod udar zabrane doći i marama, odnosno hidžab. Napadi su došli i od najviših zvaničnika Islamske zajednice, iako su stavovi različiti je li hižab dio vjerske obaveze ili kulturološkog identiteta muslimanke. Uvjerenja sam da se kroz nezavisno pravosuđe jedino može obezbijediti ravnopravnost ne samo ispoljavanja svih vjerskih i religijskih uvjerenja, već i svakog drugog svjetonazora i slobode ljudskog mišljenja i djelovanja.

Kada bi se sloboda i nesloboda mogle mjeriti i ustanovljavati kao materijalna dobra, ili kao recimo u mikrobiologiji količina željeza u krvi, i društvenim procesima bi se moglo lakše upravljati, akcija usmjeravati i popravljati bolesno društveno stanje. Međutim, socijalno-psihološki fenomeni se ne daju mjeriti na taj način. Vijekovima se ljudi spore oko toga gdje završava sloboda jednog pojedinca ili grupe a nastavlja sloboda drugih. Zato i postoji društveni dogovor kao neprevaziđeni princip liberalne demokratije. On se uglavnom ostvaruje pravom i zakonima.

Zašto bi marama bila prioritet u odnosu na dalje obezdržavljenje države, pravljenje konfederacije entiteta i kantona, dovršavanje  etničke podjele zasnovane na devedesetim, nestajanje BHRT-a, dijeljenje  javnog RTV servisa na etničkoj osnovi...

Akcenat ovog mog razmišljanja ipak sam ostavio za kraj teksta. Ne mogu se načuditi da Bošnjaci, kojima je stalo više nego ikome da država BiH opstane po svaku cijenu, kao minimum garancije da im se nešto slično ne bi ponovilo u obliku genocida iz devedesetih prošlog vijeka, prvi udaraju na temelje i onako klimave države.

Zašto Bošnjaci imitiraju rušioce BiH!? Zašto bi marama bila prioritet u odnosu na dalje obezdržavljenje države, pravljenje konfederacije entiteta i kantona, dovršavanje  etničke podjele zasnovane na devedesetim, nestajanje BHRT-a, dijeljenje  javnog RTV servisa na etničkoj osnovi, kako bi posao bio olakšan, segregacijski školski obrazovni sistem, koji punom parom proizvodi nove buduće nacionaliste koji će stvarati još više nepravde i biti mogući izvor sukoba.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)