Opće mjesto je da je Bosna i Hercegovina Daytonskim sporazumom fragmentirana kao država do disfunkcionalnosti, i to u dva entiteta od kojih je jedan (FBiH) po samoj definiciji (federacija) fragmentiran na čitav niz samoživih i u važnim državno-administracijskim domenima samodovoljnih kantona. Takvim ustrojstvom sačuvana je u samim osnovama ona negativna inercija, odnosno energija iz vremena ratnih cijepanja BiH, energija koja se s promjenljivim intenzitetom ali konstantno aktivira u daljem rastakanju i fragmentaciji ne samo države BiH nego i zemlje Bosne koja je – upravo kao zemlja – znatno starija i moćnija kohezivna snaga, ali se sada nastoji i ta snaga neutralizirati

Stvaranjem jednog entiteta (RS), sačuvana je platforma za stalne tenzije ka disoluciji (referendumske prijetnje su samo jedna forma), a politički monstruoznim ustanovljenjem kantona u FBiH ostavljena je trajna mogućnost za napetosti u njima, i među njima, na temeljima etničke homogenizacije radi koje su izvršeni svi oni stravični ratni zločini. Tokom svih ovih godina nakon Daytona, bh politika svjedoči upravo o tim tenzijama i težnjama da stvori i treći entitet, makar i pod drugim imenom.

Gospodin Čović je danas nesumnjivo odveć dominantan na političkoj sceni BiH. On tako majstorski doseže svoje političke prioritete da mu ih čak promovira onaj dio bošnjačkoga korpusa koji ima sve krupne razloge da ih, u najmanju ruku, javno i faktički osvjetljava kao vrlo upitne

Ovom prilikom želim ukazati upravo na tu prerušenu strategiju dalje, nedovršene etničke homogenizacije u FBiH, što u osnovi jest postizanje ratnih ciljeva političkim sredstvima. Nevolja je u tome što je bošnjački politički subjekt, odnosno većinske bošnjačke političke partije uglavnom su antagonizirane čak i kada su u pitanju temeljne vrijednosti, i što one vode, naročito danas, jednu očiglednu, zabrinjavajuće inferiornu politiku. (Gospodin Čović je danas nesumnjivo odveć dominantan na političkoj sceni BiH. On tako majstorski doseže svoje političke prioritete da mu ih čak promovira onaj dio bošnjačkoga korpusa koji ima sve krupne razloge da ih, u najmanju ruku, javno i faktički osvjetljava kao vrlo upitne.)

Kao primjer, uzet ću aktualnu promociju stvaranja posebne izborne jedinice (u funkciji navodnog rješavanja tzv. hrvatskog pitanja) i promociju „integriranja“ dva kantona u FBiH. U oba slučaja, riječ je o politički dramatičnoj daljoj fragmentaciji BiH – i to po etničkim osnovama, a upravo to je suprotno samome biću Bosne kao zemlje! – iako se ta fragmentacija nastoji političkom retorikom predstaviti kao integrativan proces, čak kao spasonosna racionalizacija. Riječ je, u stvari, o zamci, o krupnoj političkoj prijevari.

Posebnu pažnju zaslužuje to prijeteće isticanje plana da se „integriraju dva kantona“, a akciju promovira – da bi paradoks bio potpun – najveća bošnjačka politička partija. Pri tome se nudi kvaziargument – za politički naivne ili neuke – kako je to čak dobro zato da bi se smanjili „administracijski troškovi“ održavanja dva kantona, da je racionalizacija jedini cilj te namjeravane političke akcije... 

O stvaranju posebne izborne jedinice ne treba trošiti riječi jer se očigledno radi – pod izgovorom rješavanja tzv. hrvatskog pitanja – o krupnom pravničkom koraku ka realizaciji herceg-bosanske ideje. Šta je to ako ne fragmentacija ionako fragmentirane zemlje, ali uvijek po osnovama etničkog i na štetu građanskoga?!

No, posebnu pažnju zaslužuje to prijeteće isticanje plana da se „integriraju dva kantona“, a akciju promovira – da bi paradoks bio potpun – najveća bošnjačka politička partija. Pri tome se nudi kvaziargument – za politički naivne ili neuke – kako je to čak dobro zato da bi se smanjili „administracijski troškovi“ održavanja dva kantona, da je racionalizacija jedini cilj te namjeravane političke akcije... Tako se kamufliraju važne, zapravo bitne činjenice. Prvo, najavljuje se integriranje dva kantona koji nisu čak ni fizički (geografski) povezani, ali je stanje „napregnutog etniciteta“ u njima ono što ih čvrsto „povezuje“ i što kontinuira ratnu/ratničku ideju etno-teritorijalne homogenizacije.

Inferiornom i mimikrijskom političkom akrobatikom, koja potcjenjuje naš intelekt, predstavlja se kao „racionalistička integracija“ nešto što je u samoj osnovi, po ciljevima, sasvim suprotno tome

Drugo, zašto integracija baš ta dva, i zašto samo dva, kantona?! Ako bi se pristupilo integraciji svih kantona istovremeno, onda ova kvaziargumentacija o racionalizaciji ne bi bila tako naivna. Zašto bi se „racionalizirala“ samo dva kantona, i to upravo ta dva?! Drugim riječima, inferiornom i mimikrijskom političkom akrobatikom, koja potcjenjuje naš intelekt, predstavlja se kao „racionalistička integracija“ nešto što je u samoj osnovi, po ciljevima, sasvim suprotno tome: to je dezintegrativno i fragmentirajuće jer takvo spajanje (dva) kantona i uvođenje posebne izborne jedinice integrativno jest sa stanovišta herceg-bosanske ideje i strategije, ali je dezintegrirajuće i fragmentirajuće sa stanovišta zemlje Bosne, pa i sadašnje države BiH. Valja to prepoznati kao put u dalju etno-teritorijalnu homogenizaciju i istovremeno kao nastavak getoizacije Bošnjaka.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)