Izvor: Dnevni avaz/Autor: Enisa Skenderović

Kada smo pozvali hrvatsku divu Gabi Novak (80) u njen zagrebački dom kako bismo dogovorili intervju, dočekala nas je veoma prijatno. Supruga velikog Arsena Dedića, od čije je smrti prošlo pet i po mjeseci, sa sjetom se prisjetila svog životnog saputnika, s kojim je provela 42 godine u skladnom braku, te je za "Dnevni avaz" govorila o planovima u karijeri i godinama koje su je sustigle, kao i o drugim veoma zanimljivim temama...

Veliko srce

- Moram vam priznati da sam umorna. Imali smo u posljednje vrijeme veoma mnogo posla i humanitarnih projekata. Zbog svega toga, legnem na spavanje u dva poslije ponoći, zalomilo se protekle sedmice dosta odgovornih obaveza. Istina, nikad nisam bila neodgovorna, ali sam u godinama gdje taj tempo ne mogu baš stići i posložiti sve obaveze u glavi - kazala je Novak.

Od smrti Vašeg supruga prošlo je više od pet mjeseci...

- Arsena pamtim kao jednu izuzetno jaku i snažnu ličnost, kao umjetnika u pravom smislu te riječi, pjesnika, kompozitora divnih pjesama koje je napisao i kao divnog oca i supruga. Bili smo zajedno skoro 45 godina i nikad, čak ni u najvećim olujama, nije bilo teških riječi. Sve smo to rješavali ljudski, razgovorom i mislim da se jedino razgovorom može, zapravo, postići uspjeh, kako u odgoju djece, tako i u odnosu sa suprugom i sa prijateljima.

U Zagrebu je nedavno održan koncert povodom sjećanja na legendarnog sarajevskog kantautora Kemala Montena. Vaš suprug Arsen i Kemo bili su veoma dobri prijatelji..

- Na koncertu koji je u Zagrebu održan u čast Kemala Montena, povezala sam dvije slične osobe, koje su na sličan način gledale na život oko sebe, na svijet oko sebe i bili izvrsni autori. Kemo je bio velika duša, imao je veliko srce koje je pokazivao i davao, a moj Arsen je davao svoje srce, ali je, ipak, bio malo obazriviji, u smislu da nije bio tako otvoren kao Kemica. Teško je pokazivao svoje emocije, ali je bio vrlo osjetljiv i štitio je emocije. Nije se bezveze rodio u znaku Lava, koji rijetko zagrmi, a samo gleda svijet oko sebe.

U suštini, to su bile dvije vrlo bliske duše, koje su se zato tako dobro i snalazile.

Zagreb se trudi da se veliki umjetnici ne zaborave...

- Upravo tako. Usudila bih se reći da je ono što smo mi u Zagrebu napravili za Kemu, neko trebao napraviti prvi u Sarajevu. Kemo pripada Sarajevu i ja vjerujem da to i njegova supruga Branka osjeća, kao i njegova djeca. Nakon sjećanja koje bi se održalo u Sarajevu, tek je onda trebao biti Zagreb, a nakon toga, najesen, Beograd. Naš gradonačelnik Milan Bandić prvi je uskočio, dao dvorane i sve i rekao da je tu za sve što treba. Političarka nisam, ali govorim da zaista imamo dobrog čovjeka koji je mnogo pomogao svima i "ušminkao grad" i još radi na tome. Zagreb ima dušu kada treba pomoći.

Otkrijte nam svoje planove u karijeri...

- Planovi se još odnose na lijepe događaje i koncerte, kojih, hvala Bogu, ne manjka. Ubrzo će u Zagrebu biti jedan lijep koncert sa plesnim orkestrom, koji će biti posvećen Arsenu i njegovoj autorskoj muzici. Bit će tu i moj sin Matija, pjevačica Lea Dekleva, koja je veoma poštovala Arsena od mladosti, vrlo često je s njim radila koncerte i poznavala ga u dušu, brinula se o njemu... To će biti prvi koncert njemu u čast, koji neće biti u “Lisinskom” ni u velikim dvoranama, jer Arsen to ne bi želio. Održat će se u jednoj kafani u Zagrebu, u kojoj su, inače, večeri džeza i tamburice.

Najveća sreća

Iza Vas je teška godina. Šta biste poželji sebi u ovoj godini?

- Ono što mi je Arsen uvijek želio i što želim svojoj porodici i prijateljima, a to je zdravlje. U ovom trenutku, bez obzira na moje godine, najvažnije mi je da izdržim, da sačuvam svoje zdravlje i da budem toliko jaka za taj ostatak života, za koji više nikad ne možemo jasno znati koliko će trajati, da bih mogla služiti svoju djecu i pomoći im, da ih što duže gledam i da smo što duže zajedno. Tako isto i sa prijateljima, to je ono osnovno, bez čega nijedan čovjek ne može. Želim sebi da napravim ručak i da sjedim okružena porodicom, u tome vidim najveću sreću. Što se tiče muzičke situacije, ona ide svojim putem, posla ima.

Na koncu, imate li poruku za naše čitaoce?

- Nadam se da će nam svima biti bolje. Dešavale su se teške stvari i dešavaju se svugdje, u svakoj regiji, prema tome, svaka regija ima svoje patnje. Voljela bih da se sve te regije jednom smire, pomire i da svojom dobrom voljom i pametnim ljudima, narodu, kojem je najteže i koji više ne zna gdje je od tuge, žalosti i neimaštine, omoguće da im dani budu ljepši, svjetliji i sretniji. Želim da se brinemo o djeci, da i nama, koji smo mnogo davali, i novim generacijama, mladim ljudima koji stasaju, omogućimo bolju, sigurniju i sretniju budućnost. Ljubav, tolerancija i zajedništvo, to su, prema mom mišljenju, tri stavke koje trebaju čovjeku da bi uspješno živio i da bismo bili ljudi jedni prema drugima.

Često spominjemo Boška Petrovića

Gabi Novak istaknula je žalost što je 10. januara 2011. godine umro velikan džez i domaće muzike Boško Petrović, koji joj, kako kaže, veoma nedostaje.

- On je imao svoj džez klub u Zagrebu, gdje su se okupljali pravi ljudi, džezeri i tu su se dešavali predivni susreti najznačajnijih ljudi, svjetski poznatih džezera. Moja generacija, kao i moj sin Matija, vrlo često spominje Boška Petrovića. Dosta ljudi je otišlo i postaje nam sve teže.

Odlaze dragi i dobri ljudi

Kemo i Arsen bili su veliki prijatelji, pomagali su jedan drugome u svemu i u muzici su se savršeno razumjeli. Imali smo nekoliko nezaboravnih dočeka Nove godine s Kemom u Sarajevu, na Jahorini. Veoma mnogo smo radili u Sarajevu i s Jadrankom Stojaković, to su bila nezaboravna i lijepa vremena. Ona je isto sjajna autorica i pjevačica, ali i nju je, nažalost, život srušio. Baš sam razmišljala i shvatila da nam odlaze dragi i dobri ljudi.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)