Na kraju godine svi pravimo nekakav životni balans. Hana Hadžiavdagić je također podvukla liniju, i kazala da bi željala da joj 2016. godina bude kao i 2015., ako ne može biti bolja. Kaže, prošla godina joj je zaista bila fantastična i što se tiče privatnog i poslovnog.
- Zaista uspješna - bilo je i novaca, divnih putovanja i zaista sam bila sretna i zdrava. I što je najvažnije i svi oko mene su bili zdravi. Nisam imala većih životnih oscilacija. Upoznala sam mnogo prekrasnih ljudi i učvrstila neka divna prijateljstva koja su trajala i godinama prije ali sada dobila neki svoj pečat. A jedno od njih je i prijateljstvo sa Severinom, pa je bila i na svadbi decenije. Baš mi je bila lijepa godina...i moram reći da sam u 2015. godini upoznala toliko divnih žena i zbog toga sam najponosnija. Više zbog toga nego zbog novca.
Pored žena i Severinine svadbe ima li još neki događaj po kojem ćeš je pamtiti?
- Suprug i ja smo kupili novi stan, odnosno, prvi naš stan. Kao i novo auto. Slili smo se u svoje ljubavno gnijezdo konačno, i ponosni smo što smo u ranim tridesetim, bez velike pomoći roditelja, doduše sa kreditima, ipak uspjeli imati svoj krov nad glavom.
Kako proslavljaš Nove godine?
- U principu sam na nekakvim putovanjima. I sad evo već tradicionalno, treću godinu zaredom suprug i ja idemo u Prag. Imamo bliske prijatelje u tom lijepom gradu, koji imaju stan u blizini Karlovog mosta tako da smo u njihovom prekrasnom stanu. Novu godinu dočekujemo na balkonu gdje uživamo u vatrometu jer su oni u penthausu pa nam je cijeli Prag kao na dlanu. Već pola sata nakon ponoći sjedamo u taksi i idemo u obilazak klubova. Prošle godine bili smo u Buda baru i vjerujem da ćemo i ove ponovo tamo jer je zaista taj lanac svjetskih klubova fantastičan. Baš se radujem Pragu jer ga sada već i Tarik i ja dobro poznajemo.
Koji doček najviše pamtiš?
- Definitivno doček 2011., na Vlašiću kada me je Tarik i zaprosio. Tu Novu godinu sam radila u jednom od hotela na Vlašiću i tada je on izgovorio one čarobne riječi koje svaka žena želi da čuje: Hoćeš li se udati za mene? Posebno mi je drago jer sam imala želju da budem zaprošena u prisustvu mojih najmilijih, a tako je i bilo jer je pored mene bila mama...ali i moj pas, kojeg ja, eto, smatram članom porodice. Ta mi je baš posebna, a sve druge Nove godine su klasika. Svaka subota u principu bude bolja od Nove godine. Odbrojavanja od 10 do 0 bude ono najzanimljivije.
Vjeruješ li u Deda Mraza?
- Vjerujem. Joj meni je Deda Mraz divan. Ja ti toliko volim ovaj duh Božića u Zagrebu i to kićenje jelke. Iako to nije naš običaj, mislim da djeci to pričinjava posebno zadovoljstvo i drago mi je da se ove godine i kod nas, bez obzira na vjeru, vratio Deda Mraz i to dijeljenje paketića po firmama. Svi mi volimo da u nama ostane taj duh djetinjstva i da ipak vjerujemo u nešto što znamo da ne postoji. Da ipak se nadamo da će taj Deda Mraz jednog dana krenuti sa Sjevernog pola, ući kroz taj dimnjak i ostaviti nam to nešto što želimo. Volim i božićne filmove a „Sam u kući" bih mogla gledati svaki dan. I zato i dalje želim da vjerujem u Deda Mraza i moje dijete će sigurno. Ubijedit ću ga da on postoji, i nek' tako misli dok samo ne shvati.
Jesi li mu pisala pisma?
- Da. I nikad nisam prestala da mu pišem. I ove godine sam od njega poželjela da uništi sva oružja na svijetu, da rata više ne bude, da svi bolesni ustanu iz kreveta i da budu sretni i zdravi, da sva djeca imaju šta da obuku i ne budu gladni i da imaju roditelje. Nisam željela nikakve materijalne stvari.
A šta si prije željela od Deda Mraza?
- Jao, kao i sva djeca... igračku, a kad sam malo odrasla onda cipele, doduše znala sam da svoje želje moram reći naglas jer to znači muntanje mame i tate da mi ih kupe...ili sad muža, i znam da ću ja biti u minusu na kartici a ne Deda Mraz.
Neki kažu da je Deda Mraz zao?
- I kad ne dobijem ono što bih tražila od njega, nisam ga optuživala da je zao. Ali stvarno moram reći da je bilo baš ružnih Dedica. Evo ovom prilikom molim sve one koji organiziraju podjelu paketića da se stvarno potrude oko Deda Mraza. Imam sve svoje slike s njim, a mogu reći da je samo jedan bio onaj pravi lijepi Deda Mraz kao iz filmova, sa jarko crvenim odijelom, naočalima, i urednom i finom bradom. Pa nije samo obući crveno odijelo i sjesiti...baš ga treba birati i duhom.
Sad kao starija jesi li imala perverznih želja od Deda Mraza?
- Ja ti nemam nekih seksualnih nagona prema ljudima u uniformama, i nikada me nisu privlačili ni vojnici, ni doktori, policajci, vatrogasci pa eto ni Deda Mrazovi. A on mi je, pogotovu vezan za djetinjstvo da mi nije ni palo napamet. Ipak, nekako muški imaju takve zamisli ali sa Mrazicama, jer one su obično mlade, lijepe i seksi.
Vjeruješ li da crvena boja donosi sreću i da li u novogodišnjoj noći navlačiš nešto crveno na sebe?
- Itekako. Uvijek imam donji veš crveni. I ja i Tarik. Ne vjerujem u crne mačke, broj 13 i s te strane nisam sujevjerna, ali da crveno donosi sreću vjerujem. Ustvari vjerujem u sve što je dobro, u ta lijepa vjerovanja.
Sama si spomenula da ćeš svoje dijete ubijediti da Deda Mraz postoji. Je li nam to pokušavaš šta reći?
- Moram priznati da Tarik i ja otvaramo pitanje djeteta. Željeli smo da prve godine braka damo nama, da uživamo, putujemo i kad budemo spremni da malo usporimo životni tempo onda i poradimo na djetetu. Nisam trudna, ali nisam ni jalova pa ću ovim razočarati sve one koji tako misle, jer ne radim još na bebi. Uglavnom, bićete obavješteni.
(Expressmag.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)