Poput većine umjetnika, pjevačica Neda Ukraden je imala uspone i padove u karijeri dužoj od četiri decenije. Ipak, ono što njena vjerna publika nije zaboravila jesu neprevaziđeni hitovi i energija koju je ulagala i koju još ulaže u svaku svoju pjesmu. Iako je danas više okrenuta modernijim muzičkim pravcima, pjesme poput "Zora je", "Vrati se s kišom" još se slušaju i dobile su mjesto među domaćim evergrinima.

Ukraden je nedavno gostovala u Banjaluci, a tom prilikom je u intervjuu za "Nezavisne" pričala o novom albumu koji bi trebalo da se pojavi početkom 2016. godine, o poslovnim, ali i o privatnim uspjesima.

U gradu na Vrbasu ste gostovali povodom izbora ličnosti godine u organizaciji "Nezavisnih novina". Kao javna ličnost mnogo ste zastupljeni u medijima. No, kakvo je Vaše mišljenje o medijima danas generalno i da li su oni izgubili na objektivnosti?

Mediji su jedna šarolika skupina i izdavača i ljudi koji rade u njima, potom frekvencija, profila. Jako je teško generalizovati. Tu ima raznog svijeta i nekog ko može biti potkupljiv, ponizan, ali i vispren i pametan. Sa raznim sam se ljudima susretala i generalno je mala odgovornost za javnu riječ. Sve mi je obojeno stranačkom pripadnošću. Ali naravno to ne umanuje značaj određenih ljudi koji su ostavili za sobom rezultate u tom poslu.

Prije nekoliko dana dodijeljena Vam je nagrada "Naj žena". Šta ona znači za Vas, s obzirom na to da se ovo priznanje ne dodjeljuje samo za umjetničke, već i za poslovne i humanitarne poduhvate?

To je jedno lijepo priznanje koje meni kao osobi prija. Značajno mi je jer primjećujem da je taj moj trud koji sam van scene uložila neko ocijenio i varolizovao. Generalno te nagrade kod nas osim kao draga uspomena u vitrini ne znače puno, jer ovdje se u društvu priznaju neke druge vrline i kvalitete. Lijepo mi je čuti, vidjeti i veseli me svakako, ali znam da to malo znači u ovom društvu.

Upravo ste objavili i novu pjesmu "Leggiero", a zanimljivo je da ste za potrebe snimanja spota naučili i da jašete.

Snimali smo u jednom konjičkom klubu jer mi je dosta diskoteka i tih "popularnih" mjesta za snimanje spotova. Kada smo snimili pjesmu, vidjela sam tu scenu s konjem, koji je predivna životnja. Našli smo jednu ergelu u predivnom dijelu Vojvodine i ta ravnica je za mene jako lijepa, tako da je to bio užitak. I sreća pa je bila neka fina kobila i nije me zbacila. Nisam do sada jahala, ali se nisam ni plašila.

Ovom pjesmom najavljujete i novi album, možete li za naše čitaoce reći nešto više o njemu?

Već su tri nove pjesme spremne i na tom CD-u će biti oko 15 pjesama. Imam puno dobrih autora, mladih koji su mi zaista zanimljivi, tako da će to biti jedan šarolik materijal, moderno urađen. Svakako će biti i balada i bržih pjesama, ali generalno sam ja tu sa svojom energijom i poimanjem te nove muzike.

Kada govorimo o novim pravcima, činjenica je da se posljednjih 10 do 15 godina desilo mnogo promjena. Sudeći po Vašim pjesmama nastojite da idete u korak s vremenom, ali se opet osjeti Vaš stari prizvuk u svemu tome.

Da, dobro ste to primijetili. Ja sam na putu tog etno pop zvuka bila još sedamdesetih godina. Mi smo pioniri onoga što se danas sluša, jer su grupa "Kamen na kamen" i Neda Ukraden počeli prvi u bivšoj Jugoslaviji da pjevaju takvu vrstu pjesama. Naravno, pjesme su se u međuvremenu promijenile, autori su se promijenili, sada su drugačiji aranžmani, produkcija, ali je taj temat u principu isti. I moj glas, koji ima i malo mediterana i malo slavenskog, je mislim idealan za takvu vrstu neke naše autentične priče.

Ipak, nije sve bilo tako jednostavno kako se danas čini, u jednom momentu ste bili na prekretnici da li da nastavite dalje da se bavite muzikom ili da odustanete?

Devedesete godine su bile katastrofa za mene i najradije bih, da mogu, pritisnula dugme delete i izbrisala sve to. Od nekih privatnih, porodičnih tragedija, do toga da sam se našla u sredini koja uopšte nije priznavala taj moj minuli rad. Nisam mogla pjevati ni "Zora je" ni "Vrati se s kišom" jer je to bilo doba nacionalizma i primitivizma i kojekakvih pjevača koji su zavladali tim prostorima. Čovjek se nađe pred dilemom ili da radiš po tim novim pravilima ili da sjediš kući. Tražila sam neki kompromis, na sreću povukla sam ručnu i nastavila putem koji se meni sviđa.

Zahvaljujući šouu "Tvoje lice zvuči poznato" prikupili ste simpatije publike koja možda i nije pratila Vaš muzički rad. Kakvo je Vaše iskustvo sa snimanja te emisije?

To mi je bilo jako zanimljivo, iako malo dramatično, pošto smo imali malo vremena za spremanje numera, a svi smo imali i svojih profesionalnih obaveza. Međutim, to je generalno jedna priča koja izvlači iz čovjeka nešto dobro i pozitivno i gdje možeš da pokažeš svoje talente. Tu su bila vrlo skromna sredstva, a mi smo se pomoću štapa i kanapa snalazili. Rezultat je bio više nego dobar. Ja sam pokazala ono što sam htjela, a to je da misija žene u mojim godinama nije nimalo za potcjenjivanje.

Ipak, bez obzira na sve poslovne uspjehe uvijek ističete da ono što Vas najviše ispunjava jesu Vaši unuci i kćerka?

Moja kćerka je meni najveći uspjeh i na svu sreću  pa mi je podarila ta moja tri divna unučića. Neko sam ko crpi ljubav, energiju i podršku iz moje porodice, a oni takođe od mene. Mislim da bi svaki profesionalni uspjeh bio ništavan naspram toga što imam privatno.

(Nezavisne.com, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)