Sarajlija s londonskom adresom, profesor na prestižnom Regent's University London i član Komiteta Vijeća Evrope za pitanja nacionalnih manjina, te nekadašnji urednik kultnog Omladinskog radija Sarajevo, za decembarski broj poslovnog magazina PRIZMA analizira političku sudbinu Tonyja Blaira, nekadašnjeg obožavanog premijera i današnjeg omraženog kalkulanta

Alistair Campbell, svojedobno direktor komunikacija dok je Downing Streetom i Britanijom vladao Tony Blair, napisao je u svojim opsežnim sjećanjima na taj period kako se u trenucima velikih dilema Blair povlačio u ćošak kabineta s Biblijom u ruci koja bi mu navodno pomogla prije donošenja prelomnih odluka. Zamišljam Blaira, predanog kršćanina u 2003., netom prije slanja hiljada britanskih trupa u Irak, ali zamišljam i Bin Ladena i Al Baghdadija s Kur'anom u ruci. Posljednja dvojica sasvim su sigurno bili ekstremni fundamentalisti, ali pitanje ostaje šta je Blair bio i ostao? Da li je on kršćanski fundamentalista?

Konačno, on je iz ubjeđenja promijenio protestantizam za katoličanstvo svega nekoliko mjeseci nakon napuštanja premijerskog položaja. Da je prešao na katoličanstvo tokom boravka u Downing Streetu, Blair bi izazvao neku vrstu ustavne krize jer u Britaniji, zemlji tradicije i običaja, odluke Parlamenta iz 19. stoljeća brane katolicima i jevrejima premijersku funkciju. Gotovo svako je zaboravio na te prastare akte koji u praksi nisu smetnja nikome, ali forma bi bila zadovoljena da je Blair bio hrabar u prihvatanju katoličanstva kao što je bio hrabar u slijeđenju Busha u agresiji na Irak.

Zamišljam i Bin Ladena i Al Baghdadija s Kur'anom u ruci. Posljednja dvojica sasvim su sigurno bili ekstremni fundamentalisti, ali pitanje ostaje šta je Blair bio i ostao? Da li je on kršćanski fundamentalista?

Jedno ozbiljno istraživanje, “YouGov”, otkriva da je 2013. godine manje od pola Britanaca smatralo da je Blair ratni zločinac. Internet stranica www.arrestblair.org je projekat novinara “Guardiana” gdje se prikuplja novčani fond za nagradu onome ko na javnom mjestu pokuša uhapsiti Tonyja Blaira zbog sumnje u počinjene ratne zločine. To je jedan od instrumenata građanske države koji dopušta svakom građaninu da, u ime javnosti, pozove na hapšenje osoba za koje se sumnja da su učestvovale u ratnim zločinima. Petoro ljudi to je pokušalo ispred parlamenta u Westminsteru, Strasbourgu te na još nekoliko mjesta, pa su zaradili donacije za dobrotvorne organizacije po njihovom ličnom izboru. Jedan je konobar u popularnom londonskom restoranu također pokušao uhapsiti Blaira, a bivši premijer je to prokomentarisao riječima: “Naručiš miješanu salatu i konobar te pokuša uhapsiti. Šta da kažem?”

Milioni funti koje zarađuje tokom posljednjih devet godina možda život čine prijatnijim, a ovakve incidente podnošljivijim, ali takav sunovrat, od iznimno popularnog premijera kod kuće i u inostranstvu, do otvorene mržnje prema Blairu, u Britaniji još nije zabilježen. Margaret Thatcher je, recimo, još kao premijerka, ali i nakon mandata, bila i obožavana i prezrena, dok se Blairu dogodilo da od zvijezde postane omražen.

Komisija je formirana da ispita i pojedinačnu odgovornost u pripremama za rat u Iraku. Izvještaj kasni već duže od godinu dana. Glasine kažu da je razlog za to prekritičan opis “iračke” uloge Tonyja Blaira.

Milioni funti koje zarađuje tokom posljednjih devet godina možda život čine prijatnijim, a ovakve incidente podnošljivijim, ali takav sunovrat, od iznimno popularnog premijera kod kuće i u inostranstvu, do otvorene mržnje prema Blairu, u Britaniji još nije zabilježen

Inače, njegove aktivnosti nakon napuštanja aktivne politike svodile su se na savjetodavne funkcije za nekoliko banaka i finansijskih institucija te pregovaračke u okviru međunarodne grupe za Bliski istok. Postao je vlasnik konsultantske firme “Tony Blair Associates”, te osnivač i lider dobrotvorne organizacije koja promoviše međureligijski dijalog s ciljem borbe protiv ekstremnih tumačenja religijskih učenja.

Međutim, Blairova predavanja po svijetu, osim što spadaju u najskuplja, često su na meti kritika, dok je njegova savjetnička uloga za brojne vlade dvojbenih demokratskih kredibiliteta i kompanije postala istinski magnet za kritičare. Naprimjer, predsjednici Kazahstana i Egipta tražili su, dobili i izdašno platili savjete Tonyja Blaira.

Neki njegovi bivši saradnici tvrde da je Blair nedvojbeno sposoban, ali da je problem što misli da nikada nije činio greške. Nekadašnja ministrica za Sjevernu Irsku, Mo Mowlam, svojedobno je tvrdila da je Blairov problem “što misli da je Isus”. To samoproklamovano mesijanstvo uskoro će biti pred velikim izazovom nakon što Izvještaj Komisije o ratu u Iraku napokon bude objavljen.

U međuvremenu javnost saznaje detalje da je godinu dana prije agresije na Irak Blair potvrdio Bushu podršku i britansko učešće u ratu. Problem s ovom činjenicom jeste što je Blair tokom cijele 2002. godine tvrdio da nikakva odluka nije donesena.

Izvinjenje za rat je ipak korak previše za Blaira, koji je još uvijek duboko uvjeren da je rat bio ispravna i dobra odluka

Rašireni kriticizam te detalji poput ovoga koji postaju sve dostupniji javnosti, inicirali su Blaira da djelimično odstupi od ideje o sopstvenom mesijanstvu i prizna “greške” i uticaj koji je rat u Iraku imao za uspon Islamske države. Izvinjenje za rat je ipak korak previše za Blaira, koji je još uvijek duboko uvjeren da je rat bio ispravna i dobra odluka.

“Izvinjavam se za informacije koje su bile pogrešne”, izjavio je Blair za CNN. “Ja se također izvinjavam za neke greške u planiranju te, sigurno, za našu grešku u shvatanju šta će se dogoditi kada Saddamov režim bude uklonjen.” Teško je prihvatiti da Blair istinski misli kako je, možda, u nekim segmentima pogriješio. Vođa škotskih nacionalista Nicola Sturgeon sve naziva “Blairovom spin operacijom” koja je pokrenuta u iščekivanju objavljivanja nalaza o ratu u Iraku od nezavisne komisije, popularne “Chilcot Inquiry”.

Britanske novine podjednako su kritične prema Blairovom izvinjenju. “Daily Mail” optužuje bivšeg premijera za “neku vrstu izvinjenja”, dok “Daily Mirror” vidi “bezdušno izvinjenje koje neće pomoći onima čiji se voljeni nisu vratili kući”.

“Daily Telegraph” uopšte ne vidi izvinjenje u Blairovom nastupu, “koji je priprema za politički teren u odbrani vlastite reputacije”.

“Times” naslovljava tekst “Blair počinje svoju odbranu za Irak prerano”, dok “Independent” tvrdi da Blairovo “priznanje predstavlja napredak ka priznavanju pogrešne avanture s dugotrajnim konsekvencama”.

Blairova izjava – bila shvaćena kao izvinjenje ili ne – sasvim sigurno potvrđuje jednu važnu činjenicu: uzroci višemilionskim kolonama izbjeglica iz Iraka i Sirije mogu se locirati u London i Washington iz 2002. godine, onda kada je Blair dao obećanje Bushu

“Sun” objavljuje komentar da je Blair zapravo “odbio bilo kakvu krivicu za najveću geopolitičku katastrofu ovog stoljeća”.

U svakom slučaju, Blair je uspio ujediniti političku ljevicu, desnicu i centar, nešto što je, cinici će primijetiti, bivšem premijeru pošlo za rukom krajem devedesetih, s tom razlikom što su ga tada svi podržavali. Blairova izjava – bila shvaćena kao izvinjenje ili ne – sasvim sigurno potvrđuje jednu važnu činjenicu: uzroci višemilionskim kolonama izbjeglica iz Iraka i Sirije mogu se locirati u London i Washington iz 2002. godine, onda kada je Blair dao obećanje Bushu.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)