Piše: Maja Ručević

Odgovore na pitanja detaljno je ponudio Mario Kovač, hrvatski reditelj i prvi story editor prvog tamošnjeg showa Big Brother, zajedno s kolegama Sandijem Blagonićem i Predragom Madžarevićem, u knjizi 'Big Brother: 100 dana ispred ekrana', a koja donosi nevjerovatne detalje o manipulaciji takmičarima i njihovim psihičkim slabostima u svrhu izdavajanja od ostalih i poticanja gledanosti. 

Kovač, čovjek koji je na projektu radio i po 12 sati dnevno, jasno kaže: "Svi mi koji smo 'kreirali' život ukućana, s vremenom smo zavoljeli te naše 'privatne zamorce'".

No nije li upravo nenormalno uopšte 'kreirati' nečiji život, a pogotovo onih koji imaju ozbiljne poremećaje? I zašto 'zamorci' nisu u medicinskim ustanovama umjesto na našim malim ekranima?!

PROSJEČNOST SE NE ISPLATI: Nakon prvih izdanja Big brothera – pojašnjava Kovač – kada su kandidati još bili miroljubivi i nekonfliktni, desila se frapantna stvar: niko od njih nije uspio i sve ih je pokopala prosječnost. Danas oni ulaze u pravu makijavelističku borbu za slavu i novac, te svaki od takmičara ima svoju razrađenu taktiku kako privući glasove gledalaca. 'Uostalom, ja se s tobom petljam jer znam da mi to donosi glasove gledateljica', podsjetio je Kovač na izjavu 'kultnih' protagonista Marijane i Nemeša koji su 'hladno' imali seks pred kamerama.  

Međutim, na stranu to što prosječni (a što u prijevodu današnjih nenormalnih shvaćanja valjda znači 'normalni i demode') ne uspijevaju u tim programima, niti kada iz njih izađu - najgori je od svega eksperiment koji se vrši nad onima koji vidno imaju mentalnih ili emotivnih poteškoća. A vrše ga stručni timovi psihologa!

KONTROVERZNI ODABIR TAKMIČARA: Između hiljade onih koji žele da uđu - psihološko je stajalište - biraju se oni koji će izazvati skandal, koji su mentalno i emotivno nestabilni i radi novca i pobjede spremni učiniti baš sve.

Mnogo njih ulazi dobrovoljno i nema pojma šta ih unutra čeka i šta su u stanju uraditi, pogotovo kada frustracije zaliju enormnim količinama alkohola koji se u kuću inscenirano unaprijed ubacuje. 

O svemu je progovorio i Big Brotherov bivši psiholog David Wilson, koji je s ovim showom ugovor raskinuo 2004. godine. 

- Producenti su mi garantovali da je program originalna psihološka studija ljudskog ponašanja, ali uskoro sam otkrio prevaru. Njihov je plan namamiti gledatelje proizvodeći kontroverze i konflikte. - zaključio je psiholog.

Kako kaže, Big Brotherovi psiholozi su nešto kao agenti za casting. Koriste svoju stručnost kako bi identifikacijom ličnosti takmičara mogli izazvati konflikte unutar kuće.

- Brzo sam shvatio da su ukućani stavljeni u situaciju u kojoj nikad ne bi bili u istraživanjima. Prvi dan kad sam došao u studio, psiholog mi je rekao: ‘Izabrali smo zanimljivu grupicu ove godine’. Oni su jednostavno eliminirali dosadne ljude.

Birani su ljudi koji će proizvoditi sukobe. Biraju ljude koji pretjeruju i preuveličavaju, koji su, što je više moguće, verbalni, fizički i dominantni. Zamislite da u kuću stavite nekoliko takvih kućanica i date im alkohol - konflikti su neizbježni.

PSIHIČKI POREMEĆAJI: Na neke od najopasnijih psihičkih poremećaja osoba koje učestvuju u tim programima ukazuju i srbijanski stručnjaci za psihijatriju dr. Milan Milić i dr. Maja Lačković. 

Ima li ijedna kompanija, čiji je jedini cilj bjesomučna trka za zaradom, pravo uništavati zbog toga ljude i njihove živote? I ko će kazniti medicinske stručnjake koji u sprezi sa pohlepnim produkcijskim aparatom manipulišu oboljelim jedinkama društva? Dok se priča ne pokrene u nekom pozitivnijem smjeru, razmislite šta možete uraditi, ako ni za koga, barem za dobrobit vlastitog mentalnog zdravlja dok (NE) gledate reality show u intimi svojih domova. 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)