Historičari su saglasni da je mehaničko preslikavanje historijske situacije iz jednog stoljeća u drugo stoljeće metodološka pogreška. Istovremeno, historičari (Audrey Budding) smatraju da je često validno da se povuku paralele između dvije historijske ere.

Nedavno sam imao čast (uz druge aktere) da predstavim petu knjigu „Sarajevo moj grad“, izdavač Rabic, gdje sam pokušao da povučem paralelu sa vremenom prije pedeset godina i današnjim vremenom. 

Odrastao sam u Salomovoj palati u Titovoj ulici u Sarajevu. U velikim stanovima živjele su brojne porodice u dvojnom pa i trojnom sustanarstvu sa još brojnijom djecom. Pedesetih godina prošlog stoljeća Titovom ulicom u Sarajevu su masovno saobraćala zaprežna kola koja su vukli veliki štajerski konji (pinzgaueri) koje smo mi zvali „pivarski konji“. Taksiji su uglavnom bili fijakeri, a bilo je i više starih automobila proizvedenih između dva svjetska rata. Uveče oko 11 sati, nakon završetka tramvajskog saobraćaja, Titovom ulicom je vozila parna lokomotiva sa teretnim vagonima do špedicije (iza Markala).

U tim siromašnim godinama brojna djeca i mladi ljudi nisu znali šta će od sebe. Mogućnosti bavljenja sportom ili nekom kulturnom aktivnošću je bila veoma ograničena.
Tadašnje vlasti još nisu primijetile da gradu nedostaje veliki kulturno-sportski centar.

Košarkaški klub Mlada Bosna '67. godine ulazi u Prvu ligu sa asfaltnog terena u FIS-u, ali iz nje odmah i ispada jer u gradu nije postojala adekvatna dvorana sa parketom koja je bila standard za Prvu ligu. Dvije utakmice su odigrali u fiskulturnoj dvorani Ekonomske škole, dvije u školi milicije na Vracama, a onda su nastavili takmičenje putujući do dvorane u Zenici. Na jednom od takvih putovanja autobusom do Zenice su se ismrzavali, nakon čega je košarku definitivno ostavio Davorin Popović i posvetio se pjevanju.

Grad je na opsadu odgovorio kulturom, kao jedinom dostupnom oružju.Tandem Dubravko Bibanović - Safet Plakalo ponovo je na djelu osnivajući Sarajevski ratni teatar SARTR uz poznatu grupu glumaca i teatarskih djelatnika. Scenograf i kostimograf Slobodan Bobo Peršić dizajnira i danas aktuelni znak SARTR-a, te na jednom ”hamer” papiru rukom ispisuje plakat za premijeru predstave „Sklonište“

Eho velikih studentskih demonstracija u Evropi '68. godine je žestoko odjeknuo u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. Grad ubrzano gradi KSC Skenderiju. 

Dom mladih na Skenderiji se otvara na Novu 1969. godinu, a iste godine i KSC Skenderija, nakon čega u Sarajevu više ništa nije bilo isto.

Dubravko Bibanović i Safet Plakalo organiziraju Poetski maraton 69. i okupljaju mnoštvo pjesnika, glumaca i recitatora. Nakon višednevnog neprekidnog (danju i noću) recitovanja u kojem je učestvovalo preko 250 učesnika, Biban i Josip Pejaković (imena ostalih se ne sjećam) postavljaju teatarsku instalaciju (teatarsku predstavu u tramvaju) po Direnmatu, Maldororov tramvaj, koja je trajala koliko traje i jedan krug „dvojkom“. To je bila prva ambijentalna predstava u gradu. Slijedeće godine likovni umjetnici organiziraju Likovni maraton.

U Prvoj košarkaškoj ligi su KK Bosna, ali i KK Željezničar kojem se pripojila KK Mlada Bosna.

Već rođena pop i rock scena, koja je izvodila po pravilu samo domaće kompozicije, i filmska škola dobivaju potpuno novu dimenziju. U Skenderiji se održavaju mega koncerti (za to doba) sa preko deset hiljada posjetilaca (bez postavljanja stolica u sali) i mega filmske projekcije. Arhitekti, kipari, pjesnici, slikari, primijenjeni umjetnici... postaju medijske zvijezde ali simboli vremena su bili i ostali Indexi i Šiba Krvavac. 

KSC Skenderija pokreće prvi Sajam turizma i sporta (1969.) u bivšoj državi Jugoslaviji, nakon toga Internacionalnu turističku berzu (1974.), organizira se i najveća kulturna manifestacija ikada organizirana u Jugoslaviji „Izložba na tlu Jugoslavije od prahistorije do danas“ koja je obišla cijeli svijet. Po broju prodanih ulaznica u Skenderiji ta manifestacija je bila ravna kasnijim ZOI '84.

Pokreću se savremeni vozovi „Olimpik express“ i „Jahorina express“.

KK Bosna osvaja šampionat Evrope (1979.), fudbalski klubovi Željezničar i Sarajevo igraju u završnicama evropskih takmičenja, a kao kruna uspjeha grada Sarajeva, Republike Bosne i Hercegovine pa i čitave Jugoslavije, dobija se (1979.) i organizacija ZOI '84. 

Krajem '80-tih godina Sarajevo ponovo postaje planetarno poznati grad u kojem su turisti u povratku sa Jadrana (domaći turisti, Mađari, Česi, Poljaci...) tokom ljetne turističke sezone kupovali desetine hiljada skija i druge zimske opreme. Muzeji u gradu ostvaruju promet od preko 250.000 prodanih ulaznica. Bosna i Hercegovina u tim godinama bilježi oko šest miliona noćenja turista. 

A onda dolaze žalosne godine agresije i pljačke u kojima kulturi, sportu, turizmu kao i svemu ostalom, nije bilo mjesta. Bosna i Hercegovina u posljednji rat (valja ponoviti bezbroj puta) ulazi kao jedina Republika u Jugoslaviji koja je poslovala sa suficitom (oko pola milijarde US dolara). Taj suficit bi bio preko 1,5 milijardi dolara godišnje, da se vojna industrija knjižila u mjestu proizvodnje (BiH), a ne u sjedištu generalštaba u Beogradu. Iz rata BiH izlazi porušena i privredno najzaostalija u regionu.

Grad je na opsadu odgovorio kulturom, kao jedinom dostupnom oružju.Tandem Dubravko Bibanović - Safet Plakalo ponovo je na djelu osnivajući Sarajevski ratni teatar SARTR uz poznatu grupu glumaca i teatarskih djelatnika. Scenograf i kostimograf Slobodan Bobo Peršić dizajnira i danas aktuelni znak SARTR-a, te na jednom ”hamer” papiru rukom ispisuje plakat za premijeru predstave „Sklonište“.

 Krajem '80-tih godina Sarajevo ponovo postaje planetarno poznati grad u kojem su turisti u povratku sa Jadrana (domaći turisti, Mađari, Česi, Poljaci...) tokom ljetne turističke sezone kupovali desetine hiljada skija i druge zimske opreme. Muzeji u gradu ostvaruju promet od preko 250.000 prodanih ulaznica. Bosna i Hercegovina u tim godinama bilježi oko šest miliona noćenja turista

Istovremeno, Enver Hadžiomerspahić je spiritus movens projekta Ars Aevi, kojem gradu Sarajevu kao jedinstven etički izraz internacionalne kolektivne volje, preko 150 najpoznatijih umjetnika svijeta i Bosne i Hercegovine, daruju svoja reprezentativna  djela.

Slavni svjetski arhitekta Renzo Piano je napravio i Sarajevu donirao arhitektonske projekte budućeg Muzeja Ars Aevi, koji je do danas ostao jedini projekat slavnog arhitekte koji nije izveden.

Ostala je živa i ratna pop rock scena. U gradu su ostali mnogi muzičari, a pojavili su se i novi pjevači i sastavi. U ratnom Sarajevu je djelovalo i mnoštvo javnih i kulturnih djelatnika.
Krajem rata, pokreće se u Sarajevu i Sarajevo Film Festival koji je do danas ostao najveća kulturna manifestacija.

„Posljednjih dvadeset godina nakon rata u Sarajevu i čitavom regionu je uništavan sistem vrijednosti (stub morala) i čovjek pojedinac je prestao biti činilac razvoja. Privredni rast sa nusproduktima kao što su zagađenje i destrukcija okoline, povećanje stope kriminaliteta, smanjenje političkih sloboda... u kome samo mala grupa ljudi ima koristi, nije društveni razvoj“.  (Mehmed Bublin, Bosna – Tragovi postojanja i uništavanja, Sarajevo 2012.)

EU vodi politiku razvoja regija, a nema uspješnih regija bez uspješnih centara.

U poslijeratnim godinama smo ponovo doživjeli povratak siromaštva, koje je praćeno nestankom srednjeg sloja i borbom za opstanak. U jednom trenutku se učinilo da će Federalni parlament, Vlada FBiH i FTV moći finansirati kinematografiju kada je u jednoj godini (2005.) snimljeno ili bilo u radu pet filmova, što je bio rekord čak i u usporedbi sa predratnim periodom. Pristizale su i najveće svjetske nagrade za film, pa i jedan Oskar. U cijeloj priči o domaćoj kinematografiji zanimljiv je ipak doprinos tadašnje FTV i Jasmina Durakovića, koji je sa grupom saradnika hrabro ušao u projekte proizvodnje domaćih tv serija. Serija „Lud, zbunjen, normalan“ je tako danas najveći eksportni kulturni proizvod BiH.   

Šta danas može biti pokretač ubrzanog razvoja kulture, sporta i turizma, kao što je to bila izgradnja KSC Skenderije prije pola stoljeća?

Lijepo je bilo vidjeti neke od aktera politike koja je dovela do uništavanja institucija kulture na državnom nivou na ponovnom otvaranju Zemaljskog muzeja, kao što ih je lijepo čuti ovih dana kako podržavaju izgradnju zgrade Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi. To je dobro, ali nakon dvije decenije nečinjenja, to je u potpunosti nedovoljno. 

Kanton Sarajevo mora osmisliti rekonstrukciju čitavog kantona, a posebno ako govorimo o kulturi - Historijskog područja grada od Bijele tabije na istoku do budućeg Muzejskog kvarta (MQ) na zapadu i od Vrbanjuše i dvorane ZETRA na sjeveru, do Alifakovca i Skenderije na jugu, angažirajući sva raspoloživa finansijska sredstva (domaća i strana), sa ciljem dostupnosti cijelog područja pješke. To bi se postiglo izgradnjom kosog lifta do Žute tabije (kasnije i na drugim mjestima), što bi omogućilo pješačko kretanje do Vratnika (Bijele tabije i Vratničkih bedema) na krajnjem istoku grada. Pješački koridori u svakoj ulici unutar Historijskog područja bi potaknuli masovno samozapošljavanje, investicije i brzi razvoj turizma. Sa malo dobre volje i vizije, samozapošljavanje se može uspješno potaknuti i u drugim sektorima. 

Muzejski kvart (MQ) bi tako činila zgrada Zemaljskog muzeja - najstarija i najveća kulturna institucija na Balkanu, koja po svome značaju mnogostruko prevazilazi granice Bosne i Hercegovine, remek djelo arhitekte Karla Paržika, zgrada Historijskog muzeja BiH, remek djelo zagrebačke moderne polovine XX stoljeća, arhitekata Magaša, Šmidihena i Horvata, buduća zgrada Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi, remek djelo svjetskog arhitekte Renza Piana...

Muzejskom kvartu bi pripadalo i Vilsonovo šetalište sa mostom Ars Aevi, kao i zgrada prve Tehničke škole na Balkanu (1889.) u kojoj su predavali slavni arhitekti i umjetnici (Knopfmacher, Panek, Paržik, Rekveny...). Vrijedni objekti okolo MQ-a izgrađeni po projektima Josipa Vancaša, Juraja Najdharta, Hacara... bi dobili na značaju.

 
Tek to je pretpostavka, uz izgradnju zgrade Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi, da bi se Sarajevo ponovo postavilo na kulturnu i turističku mapu Evrope i svijeta. 

Industriju turizma će u XXI stoljeću u stopu pratiti razvoj industrije kulture, posebno industrija muzike, filma, ali i muzeologija i festivali. Mnogi sportovi, kojima se tradicionalno bave domaći mladi ljudi, ostvaruju u svijetu mega prihode. 

Naravno, za razvoj kulture i sporta bi se procentualno izdvajalo onoliko koliko je to uobičajeno u Evropi, a institucije kulture bi bile finansirane u skladu sa najboljom EU praksom.

Stvoriti ambijent za razvoj kreativnosti i prepoznati njenu bitnu ulogu u razvoju ekonomije, etičkog i civilnog društva je najvažniji zadatak svake politike. Politika koja ima na umu da kreativnost pretpostavlja i rađa novu kreativnost ima strategiju.

Ako bi, uz sve rečeno i urađeno, stiglo i najveće priznanje, Nobelova nagrada za mir svjetskom projektu Ars Aevi 2018. godine, to bi bilo u interesu ne samo građana Bosne i Hercegovine već i Evrope, jer se radi o prostoru u srcu Evrope.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.