Scenario je kao u Šekspirovoj tragediji, samo su drugi akteri, a sve se dogodilo u Bosni i Hercegovini, u mjestu Tešanj. Mladić i djevojka ispili su smrtonosni napitak i zagrljeni otišli u smrt – piše književnik Mustafa Smajlović za Auru. Veoma malo ljudi zna za ovu priču, prenosimo je u cijelosti.

– Istinita ljubavna priča o tešanjskom Romeu i Juliji sačuvana je do danas zahvaljujući savremenicima grada podnosrednjovjekovne Gradine u kojem se dogodila nesvakidašnja velika ljubav između lijepe plemićke žene Draginje Savić i mladog i naočitog konzula Nurdinbega Azabagića. Kao i u čuvenoj Šekspirovoj tragediji tešanjski akteri nesretne ljubavi ispijaju smrtonosni napitak i zagrljeni odlaze u smrt.

Njihovi grobovi svjedoče da ova ljubavna priča nije plod mašte. Plemkinja je sahranjena u pravoslavnom groblju, a konzul u muslimanskom haremu Obješenica.

Priča se vezuje za vremenski period austrougarske vladavine. 4. septembra 1878. godine drevni grad Tešanj, koji je bio pod viševjekovnom vlašću Osmanlija, a koji je zauzeo general major Austrougarske vojske Ludvig v. Pistori.

Nepune tri decenije kasnije, 1903. u Tešanj stižu gizdava i lijepa plemkinja Draginja sa suprugom Ivanom Savićem, kotorskim predstojnikom i naočiti mladi konzul Nurdinbeg, sin reisul uleme Mehmeda Azabagića, zamjenika kotarskog predstojnika.

Nedugo nakon što se Draginjin suprug ustoličio na mjesto gradonačelnika Tešnja, srce plemkinje je zaigralo za naočitim konzulom koji je bio rado viđeni gost u njenoj kući. Ni mladi konzul rodom iz Tuzle nije ostao ravnodušan. Naprotiv, lijepa i zanosna Draginja brzo je osvojila njegovo srce.

U početku niko nije mogao ni da sluti ono što će se dogoditi u ovoj tajnoj i zabranjenoj ljubavi. Nerijetko su građani u kočijama zajedno sa supružnicima viđali mladog konzula koji je poznavao arapski, turski, persijski, a djelomično i njemački jezik. U večernjim satima viđani su izvan Tešnja.

Dok je plemić uživao u hanskim selima i laskanjima kojima su ga obasipali građani, u očima konzula i plemkinje plamsala je ljubav.

Niko pouzdano ne može da kaže kada je lijepa plemkinja prvi put pala u strasan zagrljaj mladom i naočitom konzulu uvijek lijepo obučenom po evropskoj modi. Krišom su se sastajali. Oboje su za druge imali izgovor gdje odlaze.

Šta će reći Draginjin suprug? Šta građani Tešnja ako pukne bruka? Prema nekim pretpostavkama najčešće tajno sastajalište bilo je na Obješnici, kamo su rijetko zalazili prolaznici. Taj dan kada je među prvima suprug Ivan saznao istinu, Julija je svom Romeu krenula na sastanak u haljini kupljenoj u Veneciji. Romeo ju je uzalud čekao. Sutradan će saznati od Vasine sluškinje da je “pukla bruka”.

U posljednjem susretu naočiti konzul i lijepa plemkinja najozbiljnije će shvatiti koliko je njihova ljubav nespojiva sa silama koje pokreće ova kasaba. Svjesni da se dalje ne mogu viđati i voljeti donose odluku da zagrljeni odu u smrt. Popili su smrtonosni napitak. Samoubistvo tešanjskih ljubavnika je posljednji i vrhunski izraz njihove ljubavi.

Prepričava se kako su lijepa plemkinja i naočiti konzul nađeni iza zaključanih vrata u jednoj od kancelarija ureda. Još su davali znake života. Ležali su zagrljeni. U smrtnom hropcu izgovarali su riječi ljubavi. Vijest o njihovoj smrti brzo je prostrujala kasabom. Isti dan su obavljeni dženaza i sahrana. Njihovi grobovi svjedoče o tragičnoj ljubavi.

(Avaz/Aura/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)