Dolazak na stotine hiljada ljudi iz ratom zahvaćenih i nesigurnih područja Bliskog i Srednjeg istoka i Sjeverne Afrike na evropsko tlo predstavlja seobu naroda koja se dešava u mnogo većem obimu nego što historija pamti, i koja bi, ako se nastavi, mogla u naredne dvije decenije u potpunosti promijeniti demografsku kartu Evrope i svijeta, kazao je prof. dr. Dubravko Lovrenović, bosanskohercegovački historičar i redovni profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

On je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) upozorio kako Evropska unija dosad nije usaglasila jedinstvenu strategiju, koja bi se odnosila i na zemlje EU i na države izvan te zajednice, kao odgovor na aktuelnu izbjegličku krizu koja bi, ako se nastavi kao dosad, mogla proizvesti haos u pojedinim zemljama.

Ruta njihovog kretanja preko Sredozemlja, koja je uzela nekoliko hiljada života, "jasno pokazuje da se većina, ako ne svi, preko noći našli u stravičnim životnim okolnostima u kojem se kockanje sa vlastitim životima ne može uporediti sa hororom u kojem su oni živjeli"

"Termin seoba naroda davno je smišljen u historiografiji i njime se opisuje proces seobe brojnih, uglavnom germanskih plemena u 4. i 5. stoljeću, u vrijeme propasti Rimskog carstva. Jedan od tih naroda su Goti, koje možete pratiti od Crnog mora u 4. stoljeću sve do Španije početkom 8. stoljeća.  Oni prelaze 375. godine Dunav i tom prilikom sklapaju ugovor sa Rimskim carstvom. Oni dakle u  Rimsko carstvo dolaze pod određenim uvjetima. I kad su taj ugovor sklopili onda su ih Rimljani pustili na vlastitu teritoriju. Ako uzmemo taj parametar i, recimo, da je cijeli taj narod mogao tada obuhvaćati najviše 100.000 ljudi, i ako pogledamo ono o čemu mi danas govorimo, gdje se radi o milionskim iznosima i gdje nema nikakvih ugovora jer niko tim ljudima nije ponudio ništa, mislim da bi taj termin seoba naroda  trebalo apdejtovati u suvremenom političkom i demografskom kontekstu. Ovo jeste zaista jedna seoba naroda. I ako se nastavi ovim tokom, a sve upućuje na to, demografska karta Evrope i svijeta će za idućih 20-ak godina izgledati potpuno drugačije", kaže Lovrenović.

- Kockanje sa životom u Sredozemlju neuporedivo sa hororom rata -

Prema njegovim riječima, radi se o ljudima koji nemaju nikakve alternative. Ruta njihovog kretanja preko Sredozemlja, koja je uzela nekoliko hiljada života, "jasno pokazuje da se većina, ako ne svi, preko noći našli u stravičnim životnim okolnostima u kojem se kockanje sa vlastitim životima ne može uporediti sa hororom u kojem su oni živjeli".

"To su ljudi koje možemo da vidimo svaki dan u elektronskim i printanim medijima ispred zidova, bodljikavih žica, vodenih topova, suzavaca i čega sve ne",  kaže Lovrenović i dodaje: "Oni mogu ići samo naprijed. To su ljudi bez alternative. To je vrlo osjetljivo političko, ekonomsko, kulturno, civilizacijsko, svjetonazorsko, vjersko pitanje, gdje u neposredni dodir dolaze dva kulturološka i politička bloka koji nisu bili u međusobnom dodiru kao što smo mi u BiH zaista prepleteni i interkulturalno modelirani. Imate susret dvaju blokova u potpuno neravnopravnom položaju, jedni dolaze, a drugi baš nisu sretni što ih vide. Rekao bih da su svi scenariji otvoreni i čini mi se da su mali izgledi da problem preko noći bude riješen".

Oni mogu ići samo naprijed. To su ljudi bez alternative. To je vrlo osjetljivo političko, ekonomsko, kulturno, civilizacijsko, svjetonazorsko, vjersko pitanje...

Na pitanje zbog čega je odgovor pojedinih zemalja Evropske unije na val izbjeglica okrutan - zidovi, žica, policijska i vojna intervencija, vodeni topovi i suzavac, on kaže kako su razlozi višestruki, ali se mogu sabrati i nedavnim izjavama njemačkih i britanskih političara "koji su vrlo jasno kazali da je multikulturalizam u Evropi mrtav".

"Tragom te rečenice morali bismo postaviti logično pitanje - kad je multikulturalizam uopće bio prisutan u Evropi, shvaćajući ga u smislu moderne definicije tog pojma. On u tom smislu nije evropska karakteristika, na način da su evropske države i  kultura proizveli takvu vrijednost koja bi bila rezultat istovremenog međusobnog djelovanja u isto vrijeme prisutnih kultura i civilizacija na evropskom tlu. Naprotiv, evropska povijest 19. i 20. stoljeća pokazuje jedno sasvim drugo lice Evrope koja je proizvela različite vrste radikalizama, uljučujući antisemitizam i fašizam. Evropa, za razliku od Balkana, nema iskustvo interkulturalizma. Balkan je u tom smislu daleko iznad Evrope, a naša tragedija je druge naravi, mi ne možemo politički da se etabliramo na Balkanu. No, naše iskustvo je isto dio ovoga iskustva. I raspad Jugoslavije je pratio veliki izbjeglički val. Evropa, dakle, nema to iskustvo i s obzirom na to i očekivane su određene reakcije od one Evrope koja klizi sve više udesno. U Evropi je ozbiljna pojava etnofašizam, jačanje političke desnice. Smatram da te pojave proizvode i ekonomski fundametalizam, koji je EU zajedno sa Njemačkom primijenila u Grčkoj", navodi Lovrenović.

- Posljedice kratkovidne politike Evrope -

Iako je satkana od naroda koji su je nekada porobljavali ili se samo doseljavali, osnovni problem EU je što se nije u stanju etablirati kao politička zajednica nego funkcionira kao ekonomska i u manjoj mjeri kao kulturna zajednica.

Naše iskustvo je isto dio ovoga iskustva. I raspad Jugoslavije je pratio veliki izbjeglički val

Na pitanje u kojoj mjeri stanje u EU pokazuju zasad samo pojedinačne, verbalne osude ponašanja Mađarske na čelu sa premijerom Viktorom Orbanom, koja podiže zid od bodljikave žice na granici sa Hrvatskom i Srbijom, zatvara granice za ulazak izbjeglica i intervenira suzavcem i vodenim topom, Lovrenović kaže da je pitanje zapravo "šta je EU uradila da pomogne Mađarskoj, ili da ljudi iz Sirije ne dolaze u Mađarsku".

"Pojedine evropske zemlje su vrlo aktivno sudjelovale u cijelom krvavom scenariju na Bliskom istoku i stvaranju uvjeta za rat. Sad se Evropa suočava sa posljedicama kratkovidne politike", zaključuje profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti BiH.

O reakcijama pojedinih zemalja EU, poput one koju je javnost vidjela u Slovačkoj, koja je kazala da će primiti određeni broj izbjeglica nemuslimana, Lovrenović kaže kako u nedostatku strategije EU-a, veliki problemi poput ovog nadilaze male zemlje, članice EU-a, nakon čega u prvi plan dolaze razni strahovi.  Navodi kako u Evropi suočenoj sa pritiskom neoliberalizma, gdje se sve svodi na profit, procente i brojke u funkciji samoodržanja, "ljudi gube neka osnovna ljudska svojstva", a najveća fobija je ona od gubitka posla.

"Uostalom, u  zadnjih 20 i više godina svjetska scena je puna diskursa koji se svodi na  'borbu protiv islamista'. U međuvremenu, postavlja se pitanje ko je proizveo te ljude, ko danas naoružava te ljude u Siriji i Iraku? Izvori uvijek vode do Zapada", napominje Lovrenović.

 - Voda i ljudi će uvijek naći neki put -

Ako zemlje EU, koje su ekonomski daleko ispred balkanskih zemalja, nemaju strategiju i ne mogu riješiti problem izbjeglica, to ne možemo očekivati ni od Makedonije, Srbije, Hrvatske, BiH ili Crne Gore, smatra Lovrenović i dodaje: "S druge strane, imate zakon neminovnosti: voda uvijek ide određenim smjerom i voda sebi uvijek nađe put, tako da će i ti ljudi".

Ako zemlje EU, koje su ekonomski daleko ispred balkanskih zemalja, nemaju strategiju i ne mogu riješiti problem izbjeglica, to ne možemo očekivati ni od Makedonije, Srbije, Hrvatske, BiH ili Crne Gore

 Po njegovom mišljenju trasa kretanja izbjeglica preko Makedonije, Srbije i Mađarske postepeno gubiti na aktuelnosti, a da će se izbjeglice okrenuti drugoj trasi -  preko BiH, Hrvatske i Slovenije.

"Bez  zaista sveobuhvatne strategije, barem palijativne, ad hoc, dakle strategije kako ćemo problem, ne riješiti, nego privremeno sanirati sad - a ta strategija mora obuhvatiti sve zemlje i EU i izvan nje - bojim se da bez takve strategije sve vrlo lako može prerasti u haos nesagledivih razmjera. Ako imate izvanrednu situaciju koja se pojavila i za koju vidite da će trajati onda morate izvanredno djelovati. Ja nisam čuo da su u EU formirani recimo specijalni fondovi solidarnosti, ili nazovite ih kako hoćete, za rješavanje izbjegličkog vala. Nisu poduzete nikakve sistematske mjere kao stvarni odgovor na ovo što se dešava. Ako je tako u EU, onda je o prostoru bivše Jugoslavije izlišno govoriti", napominje Lovrenović.

(Anadolija/aa)