Kao direktno izabrani predstavnik građana BiH u Parlamentarnoj skupštini BiH obavezan sam i slobodan da tražim od svih u ovoj zemlji da svoje zadatke izvršavaju što bolje. Da to rade odgovorno i transparentno i o tome redovno izvještavaju i parlamente i javnost naše zemlje.
 
Dok ove sedmice EU i zemlje zapadnog Balkana u Beču dogovaraju infrastrukturne projekte za narednih 15 godina, koji će transformisati region i stvoriti potencijal za ekonomski i društveni razvoj, stabilnost i prosperitet regiona, u zadnjih par dana mediji nas bombarduju (polu)informacijama o usvajanju odluke o mehanizmu koordinacije u EU stvarima. Usvajanje ovog mehanizma uslov je za bh. aplikaciju za članstvo u EU. Dvije stranke, jedna vladajuća i druga opoziciona, plaše nas gromoglasnim najavama kako se u odluci o koordinacionom mehanizmu radi o ''promjeni ustava'' i ''podržavljivanju kantona''. Oni koji su, navodno, ovu odluku usvojili šute. Ili kažu kako će javnost biti informisana tek onda kada sve bude gotovo!?
 

BiH neće postati punopravnom članicom EU i razvijenom, zdravom i ekonomski jakom demokratijom i tržišnom ekonomijom, ako se Vijeće ministara BiH i druge vlade u ovoj zemlji nastave kriti iza zatvorenih vrata i sve važne odluke budu donosili bez otvorene komunikacije sa građanima i izabranim parlamentarcima ove zemlje. Ali, da bi se to dogodilo i parlamenti u ovoj zemlji ne smiju svoju ulogu nastaviti da ispunjavaju kroz tri koraka: imenovanje vlada, glasanje za zakone koje vlade dostave i primanje plate. Kao što je to u srijedu uradila Komisija za evropske integracije PS BiH, koja je odbila moj zahtjev da izabrani parlamentarci budu, barem, kvartalno informisani o (ne)napretku koji su Vijeće ministara BiH i druge vlade u zemlji napravile na ispunjavanju uslova za punopravno članstvo BiH u EU. Ili kako je juče uradio Predstavnički dom kad je odbio prijedloge da najmanje svaka dva mjeseca imamo na sjednici Parlamenta obaveznu tačku Dnevnog reda o Izvještaju o realizaciji Akcionog plana o ispunjavanju obaveza iz Reformske agende za EU, na koju smo se svi, jednoglasno, početkom godine, pred visokim evropskim zvaničnicima obavezali. Komisija je u srijedu bila fokusirana na rasprave o tome da li će u Sekretarijatu komisije biti zaposlena jedna ili više dodatnih osoba. Iz ili izvan Sekretarijata PSBiH. I da li će ta osoba poznavati engleski jezik i osnove evropskih integracija? A juče na sjednici Parlamenta, najvećim dijelom na dosadašnje korake, zašto se i kako došlo do ovakvog teksta Agende, ko je posebno zaslužan, ko zaslužniji, zašto su parlamentarci zadnji kojima se dostavlja ovaj tekst, nakon što je završeno sve... Malo, skoro nimalo o tome, kako dalje i šta učiniti da se propusti iz prethodnog perioda više ne dešavaju.
 

BiH neće postati punopravnom članicom EU i razvijenom, zdravom i ekonomski jakom demokratijom i tržišnom ekonomijom, ako se Vijeće ministara BiH i druge vlade u ovoj zemlji nastave kriti iza zatvorenih vrata i sve važne odluke budu donosili bez otvorene komunikacije sa građanima i izabranim parlamentarcima ove zemlje

Pitam se samo šta će taj Sekretarijat raditi i čiji rad će nadgledati ako parlamentarci nisu redovno informisani o koracima koje Vijeće ministara BiH i druge vlade u BiH čine. Do danas nije bilo ozbiljne spremnosti i transparentnosti ni za raspravu o mehanizmu koordinacije. Valjda će se o istom raspravljati tek kada sve bude gotovo?
 

Mogao bih iskoristiti ovu priliku i kritikovati sadržaj navodne odluke koja (ni)je usvojena, ali neću. Jer želim prije svega da nacrt te odluke i pročitam. Isti bi morao biti javno dostupan svima, jer samo tako možemo imati otvorenu i argumentovanu raspravu.
 

U ovom trenutku mogu samo sa građanima BiH podijeliti svoje razmišljanje o koordinacionom mehanizmu. Mehanizam nam je potreban zato što u proteklih nekoliko godina BiH nije bila u stanju iskorisiti sva finansijska sredstva koje nam je EU stavila na raspolaganje, niti usvajati standarde koji bi ojačali i razvili zemlju. Različiti nivoi vlasti nisu bili u stanju, u okviru trenutnih kanala komunikacije i susreta, dogovoriti zajedničke (državne) strategije za razvoj pojedinih sektora za koje EU nudi finansijsku podršku. Dodatno je potreban i zbog činjenice da u razgovorima sa predstavnicima EU država BiH, kao strana u razgovorima, sa svim svojim entitetima, distriktom i kantonima, nije bila u stanju da ima jedinstvenu poziciju oko usvajanja EU standarda.

Pitam se samo šta će taj Sekretarijat raditi i čiji rad će nadgledati ako parlamentarci nisu redovno informisani o koracima koje Vijeće ministara BiH i druge vlade u BiH čine. Do danas nije bilo ozbiljne spremnosti i transparentnosti ni za raspravu o mehanizmu koordinacije. Valjda će se o istom raspravljati tek kada sve bude gotovo?
 

Iz ovih razloga potreban nam je efikasan mehanizam koordinacije koji će sve relevantne aktere, koji u okviru svojih ustavnih nadležnosti odlučuju o pitanjima vezanim za EU put, dakle od kantona do države, od pitanja obrazovanja i poljoprivrede do pravosuđa, dovesti za jedan sto. Na kome bi onda trebali razgovarati argumentima, praviti kompromise i dogovarati se o pitanjima važnim za EU put naše zemlje. Što sada sasvim sigurno ne rade dovoljno. Mnogi od aktera se između sebe ne poznaju, a neki ni ne žele upoznati. Mehanizam koordinacije bi trebao biti i što jednostavniji, ali kako kada mora uvažavati ustavnu strukturu naše zemlje.
 

Nakon mnogo godina provedenih u politici BiH i nakon godina direktnog angažmana na EU pitanjima moram napomenuti da je od mehanizma koordinacije ipak važnije postojanje političke volje za napredak na EU putu i razvoj političke kulture dogovora i kompromisa. Kao što su to nedavno kantonalne, entitetske i državne vlasti pokazale u slučaju izvoza mlijeka. Ili transportne politike. I kao što bi morale uraditi kada su u pitanju energetska i poljoprivredna politika. Ovdje govorim o nužnosti promjene načina na koji gledamo i vodimo politiku. U protivnom će svi oni koji (bilo kakav) mehanizam koordinacije vide kao mogućnost blokade i usporavanja EU puta BiH biti upravu. Ali BiH je blokirana i sada, a njen put je usporen. A moramo naprijed.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)