Neprevaziđeni Denis Zvizdić ovih dana izjavljuje kako će BiH i njeni "organi" (a samim tim i, jelte, pripadajuće institucije gdje je on najvažnij "organ") adekvatno odgovoriti na užasni izbjeglički tsunami iz afričko-azijskih zemalja koji već mjesecima potresa evropski kontinent.

Dobro, Zvizdić na tim izbjegličkim temama tradicionalno dobro stoji već više od tri desetljeća (a o čemu najbolje svjedoči i činjenica da, manje-više-gore-dolje, u njegovoj široj familiji najmanje do četvrtog koljena nema tog ko se na SDA-ov, ili onaj totalitarni račun Komunističke partije - kad nam demokratija nije hodala po zemljici Bosni) nije "uhljebio" na državnim ili, u najgorem slučaju, federalnim jaslicama.

Najgori i najkorumpiraniji premijer u historji sarajevskog kantona umirujuće najavljuje da će sve biti ok onim afričko-azijskim nesretnicima koji, znano je i to, bježe pod terorom raznih isila, specijalnih policija, zločinačkih paravojski općenito, začetih uz podršku, da nam ne pobjegne, zvaničnog Washingtona u takozvanom Arapskom proljeću - kriminalnom projektu koji je od relativno stabilnih država, od Egipta do Sirije, od Iraka do Libije, u trci za naftom, načinio video igrice gdje se nekažnjeno ubija i pljačka.

Ta očajna kakofonija velikih riječi i velikih ubleha korisnih isključivo za samoreklamu na društvenim mrežama

Taj slavni predsjedavajući Vijeća ministara BiH i Izetbegovićev kućni kadar preko strogo kontroliranih medija poručuje nesretnicima da se ništa ne sekiraju i da je on, lično i personalno, garant za njihovu dobrošlicu u našu malu, veliku domovinu. Zvizdićev "nijet" friško su, nakon silaska sa red carpeta SFF-a i u nedostatku atraktivnijih tema, preuzeli i dežurni sarajevski borci za ljudska prava - sve gromada do gromadice, papirnati humanista do verbalne humanitarke. Oni, po običaju, najavljuju tešku akciju i samožrtvovanje, spremni su na sve da pomognu, samo još da nesretnici preko policijskih barikada nekako dobace do centra Sarajeva.

Sve je to, naravno, prilično odvratno! Ta očajna kakofonija velikih riječi i velikih ubleha korisnih isključivo za samoreklamu na društvenim mrežama. Jer i da pod nekim neobjašnjivim okolnostima, hajde da i to pokušamo zamisliti - kao onda kad je Lennon pjevao Imagine, ovi ljudski nesretnici - što su im globalne politike ukrale domove i čitav život - nekako i stignu do BiH, svi mi znamo da nigdje nikog od onih koji danas galame na mapi bilo ne bi.

Svi oni pouzdano znaju da im, bez obzira na muku koju kao kašalj ne mogu sakriti, ovdje na duže staze može biti samo gore

Ali nije ni u tome ključ, kako bi u jednoj od svojih političkih kampanja rekao Dino Konaković! Lako bi mi, uostalom, sa Zvizdićem i ovdašnjim majstorima samoreklame. Problem, međutim, predstavlja činjenica što nesretnicima koji bježe od užasa u vlastitim domovinama ne pada na pamet spas potražiti u Bosni i Hercegovini. Jer svi oni pouzdano znaju da im, bez obzira na muku koju kao kašalj ne mogu sakriti, ovdje na duže staze može biti samo gore.

Nažalost, tako stoje stvari. I nikako drugačije. Žali Bože teških ljudskih sudbina.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.