Preuzeto sa portala Revicon.info

Pred kraj te 2013. godine, uoči božićnih blagdana, krema europskog političkog vrha i stubovi ekonomske moći Europske unije (EU) okupili su se u svojoj nezvaničnoj “prijestolnici”, Briselu. U blještavo-sjajni celofan, za koji  je na stolu bila spremna i crvena mašna, trebalo je upakirati božićni poklon. Taj poklon imao je svoje ime, a kumovala mu je njemačka kancelarka Angela Merkel. Tako je EU, pet dana prije Božića 2013., dobila bankarsku uniju (BU), što je nakon svečanosti razmotavanja celofana i skidanja mašne predstavljeno kao najambiciozniji korak u integriranju europske ekonomije još od usvajanja zajedničke valute, eura.

Financijskom tržištu unutar eurozone time su postavljeni temelji za novi proces reformi. Istodobno, svi nesporazumi, međusobne prozivke, pa i otvorena netrpeljivost stali su u ovu rečenicu: “Božićna poruka glasi: Europa funkcionira“ – slavodobitno je izjavio Wolfgang Schauble, njemački ministar financija.

Tako je EU, pet dana prije Božića 2013., dobila bankarsku uniju (BU), što je nakon svečanosti razmotavanja celofana i skidanja mašne predstavljeno kao najambiciozniji korak u integriranju europske ekonomije još od usvajanja zajedničke valute, eura

Te decembarske noći, iskusni političar i vispreni njemački ekonomista znao je vrlo dobro kako je Njemačka u novu instituciju i zakone koji će pratiti njen rad u potpunosti integrirala sve svoje najvažnije zahtjeve. A, jedan od ključnih bio je i onaj da ingerencije nad budućom bankarskom unijom isključivo ima Europska centralna banka (ECB), nikako Europska komisija – koja je prema mišljenju onih koji su bili protivnici njemačkog prijedloga – trebala predstavljati glavno kontrolno tijelo u okviru cijelog mehanizma. To bi podrazumijevalo donošenje konačnih odluka u vezi sa sudbinom banaka.

55 milijardi eura pomoći “posrnulim” bankama

U suštini, uspostavom bankarske unije namjerava se stabilizirati financijski sektor u zoni eura. Još preciznije, to bi trebalo značilo spašavanje banaka od bankrota. Istovremeno, novim propisima pokušava se spriječiti da propast banke padne na teret građana kao poreskih obveznika. I to tako što bi se akcionari i vlasnici obveznica našli prvi na udaru i snosili cijenu oporavka. Dalje. Ukoliko provedena kontrola pokaže da je neka od 130 najvažnijih banaka u Europi blizu propasti, te da je treba ili sanirati ili “likvidirati”, pristupa se tzv. “jedinstvenom mehanizmu za rješavanje problema u bankama” (SRM). Podstavka SRM-a je tzv. Odbor za rješavanje problema u bankama koji će upravljati procesom spašavanja ili likvidacije banke. U ovom dijelu važan dio čini i zajednički Fond za pomoć bankama, čiji je zadatak financiranje i spašavanje posrnulog bankarskog sektora prije nego li nastupi šteta. Prema ranijoj projekciji, u narednih nekoliko godina fond bi trebao raspolagati sa 55 milijardi eura, a punit će se novcem koji dolazi iz banaka. Set usvojenih zakona predviđa i zaštitu štediša: depoziti do 100.000 eura neće se koristiti za sanaciju štete i spašavanje banaka.

Uspostavom bankarske unije namjerava se stabilizirati financijski sektor u zoni eura. Još preciznije, to bi trebalo značilo spašavanje banaka od bankrota

“Raspolažemo istinskim europskim sistemom za nadzor svih banaka eurozone i za rješavanje njihovog eventualnog bankrota” – izjavio je prije godinu dana Mišel Barnije (Michel Barnier), tadašnji europski komesar za financijska pitanja.

Brojne i učestale kritike na dogovor o BU

Nasuprot zagovornika ideje o bankarskoj uniji stoji dosta onih koji na ponuđena rješenja i odluke, pa i cijeli projekat, iskazuju pesimizam. Neslaganja i zamjerke odnose se na glomaznu strukturu odlučivanja, što bi proces saniranja problema u nekoj banci prilično razvuklo. Kritičari ovako postavljenog okvira za funkcioniranje bankarske unije porede to sa, recimo, slučajem hitnog prijema pacijenta u bolnicu. Umjesto interventnog i adekvatnog ukazivanja pomoći dovezenom pacijentu, prvo bi trebali sazvati bord direktora bolnice, sačekati konačnu odluku borda i tek potom pristupiti spašavanju pacijenta, što je nemjerljivo dug i složen put praćen neizvjesnim ishodom.

Podozrivost je prisutna i kada je riječ o visini iznosa koji se akumulira u Fondu za pomoć, odnosno služi za izmirivanje dugova banaka. Naime, EU je u prethodnom periodu za spašavanje raznih banaka uložila 1600 milijardi eura, pa navedena suma od 55 milijardi zvuči, blago rečeno, neozbiljno. Zamjerki i pitanja je dosta, a provlači se i ono koje se tiče saniranja duga i spašavanje određene banke u prijelaznom, tranzicijskom periodu, dok dogovoreni mehanizmi BU ne zažive.

Uspostava bankarske unije unutar EU donijet će nove probleme bankama koje djeluju u BiH. Prije svega ovdje je riječ o tzv. sistemskim bankama kojih u našoj zemlji ima sedam

Ne tako davno, Irska je spašavajući banke izdvojila 90 milijardi eura kredita i te 2010. ova država završila je s budžetskim deficitom od -32%! Aktualno je goruće pitanje Grčke, a s financijskom dubiozom i sve izvjesnijim problemima u prvi plan izbija i Italija, gdje je obim nenaplativih kredita dostigao sumu od 150 milijardi eura. Nije bolje ni u nekim drugim državama eurozone odakle stižu SOS pozivi za pomoć.

BU za BiH - kako suzbiti strah od neviđenog?

Iako je BiH, u svakom smislu, miljama i godinama daleko od ulaska u EU, a samim tim i od bankarske unije (BU), naša zemlja ima dosta razloga za brigu nakon što BU zaživi u svom punom kapacitetu. Upravo se, između ostalog, o tome govorilo na okruglom stolu održanom u organizaciji konsultantske kuće za istraživačko-razvojne usluge Revicon d.o.o Sarajevo, a povodom dodjele “Kristalne prizme”. To je nagrada koja se četrnaestu godinu zaredom dodjeljuje najuspješnijoj banci, društvu za osiguranje i mikrokreditnoj organizaciji, te najuspješnijim menadžerima iz ove tri oblasti.

Dakle, uspostava bankarske unije unutar EU donijet će nove probleme bankama koje djeluju u BiH. Prije svega ovdje je riječ o tzv. sistemskim bankama kojih u našoj zemlji ima sedam. Te banke, prema onome što je prilikom svog izlaganja izjavio Kemal Kozarić, guverner Centralne banke BiH, posluju i u regiji, ali i u BiH. Banke o kojima govorimo uglavnom potječu iz EU (Unicredit, Hypo, Raiffesein…), i logično je očekivati kako će njihovo poslovanje biti pod kontrolom ECB sukladno donesenim uredbama. U tom slučaju domaći supervizori (resorne entitetske agencije) kontrolirat će rad “malih” banaka.

Jedno od ključnih pitanja u strukturi bankarske unije jeste i način na koji će biti rješavano stanje banaka koje se nađu u problemima. U BiH ne postoji takvo rješenje...

Guverner CB BiH naveo je kako se u sklopu pregovora s MMF-om govori o bankarskoj rezoluciji.

“Jedno od ključnih pitanja u strukturi bankarske unije jeste i način na koji će biti rješavano stanje banaka koje se nađu u problemima. U BiH ne postoji takvo rješenje, te je namjera ovih razgovora s MMF-om da se pokuša iznaći rješenje. Sad, da li će to biti u sklopu agencija za bankarstvo ili Agencije za osiguranje depozita, ne znamo, ali bez takvog  rješenja ne bi bilo ni adekvatnog odgovora na eventualne buduće krize u bankarskom sektoru BiH” – naveo je Kozarić.

Također, jasno je kako mora postojati razvijena saradnja domaćih agencija s ECB  u oblasti razmjene informacija, čime bi se pokušali spriječiti negativni utjecaji “majke banke” iz EU na njenog supsidijara (kćerku) u BiH. I ovaj podatak dodatno potvrđuje važnost euro integracija koje stoje pred našom zemljom, jer s marginalnom ulogom kakvu BiH godinama ima u očima zvaničnog Brisela proizlazi i pozicija koju zauzimao unutar ozbiljnih političko-ekonomskih krugova. O vrijednosnom sudu i poziciji BiH na raznoraznim tabelama, koja iz toga proizlazi, suvišno je trošiti riječi.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.