Izvor: balkans.aljazeera.net

Muslimane u Bosni i Hercegovini, ovih ramazanskih dana, potresa nevjerica kako je moguće da nas jedna velika korporacija poput Nestlea vara i podvaljuje nam prepravljenu etiketu Maggi goveđe supe sa rezancima koja sadrži svinjske sastojke.

Federalna uprava za inspekcijske poslove je izdala nalog za povlačenje spornog proizvoda, s obzirom da se radi o prekršajima isticanja netačne deklaracije i obmanjivanja potrošača. Udruženja potrošača su protestovala, internet portali i društvene mreže su poput požara prenijeli ovu vijest, a primjetno je izostala reakcija Islamske zajednice u BiH, njenih organa i institucija.

Nestle se oglasio priznajući da je na originalno, u potpunosti ispravno pakiranje, greškom dodana neusklađena etiketa, što smatraju propustom pri izradi pakiranja. Također, naglašavaju da Maggi goveđa supa od 53 grama po svom receptu sadrži svinjsku mast.

Dakako, kao takva ne posjeduje halal certifikat. Ova multinacionalna kompanija će nastojati da ubuduće potrošačima osigura potpune i transparentne informacije kada je riječ o sastavu svojih proizvoda, te se iskreno izvinjava za sve neugodnosti nastale ovim nenamjernim propustom.

Dakle, Nestle nam je jasno rekao - nije problem što u goveđoj supi ima svinjetine, takav joj recept, već je problem što su tu informaciju prekrili drugom etiketom u kojoj se to ne kazuje. Nestle se, pretpostavljam, i čudi zašto tolika buka oko etikete kada se ta supa godinama dobro prodavala.

Iako Nestle, kao globalni proizvođač prehrambenih proizvoda, dobro pazi na to da li njihovi proizvodi odgovaraju kulturološkim navikama potrošača širom svijeta, te imaju veoma široku lepezu halal certificiranih proizvoda, ne donose ih na balkansko tržište iz jasnih razloga. Naime, ne doživljavaju nas kao potrošače muslimane, te nam stoga nude proizvode kakvi su uobičajeni na evropskim policama.

Po JUS-u

Zašto nas ne doživljavaju kao potrošače muslimane? Jednostavno zato što se mi kada kupujemo ne ponašamo kao potrošači muslimani. Potrošači muslimani bi izbjegavali u širokom luku proizvode za koje znaju da u sebi sadrže supstance koje nisu primjerene muslimanima za konzumiranje.

Istraživačke studije pokazuju da i muslimani na Balkanu u velikoj većini žele da se pridržavaju islamskih pravila kada je hrana u pitanju. Zašto se to onda ne dešava, gdje je onda problem?

Problem je u standardizaciji kvalitete hrane koja je na ovim prostorima implementirana decenijama.

Naime, u SFRJ po JUS standardu u prerađevinama od pilećeg mesa je bilo moguće imati do 30% sastava nekog drugog mesa, a da o tome nema pomena na deklaraciji. Proizvođači su tu mogućnost koristili kako bi smanjili troškove proizvodnje, miješajući piletinu sa svinjetinom i pritom uredno deklarirajući proizvod kao pileći.

Danas nije puno bolja situacija, standard kvalitete omogućava proizvođačima da sastojke koji čine manje od 5% sadržaja proizvoda uopće ne deklariraju.

Kako onda očekivati od potrošača da se ponaša u skladu sa svojim svjetonazorom kada ga sistemski lažu i ne dostavljaju mu jednostavnu i vidljivu informaciju da li dati proizvod krši prehrambene standarde, u ovom slučaju muslimana potrošača.

Kada bismo na etikete, recimo, vrlo popularnih gumenih bombona u BiH stavili oznaku da sadrže svinjske sastojke, siguran sam da bi velika većina roditelja promijenila svoje potrošačke navike i prestala kupovati iste bombone svojoj djeci. Ali, nažalost, takve etikete nema. I neće je nikada ni biti ukoliko se, poput ostalih potrošačkih skupina sa posebnim potrebama, ne izborimo za to.

Da, postoje halal certificirani proizvodi i sve je više proizvođača koji razumiju potrebe muslimana potrošača te osmišljavaju svoje poslovne strategije poštujući njihove potrebe.

Međutim, to nije dovoljno. Velika većina proizvoda nema halal certifikat. Nisu ga ni dužni imati, ali ima mnogo proizvoda koji po svojoj prirodi, i naivnoj logici potrošača, i ne bi trebali imati kompromitirajuće sastojke.

Bananice i želatin

Ko bi rekao da u nekom punomasnom siru, keksu, žvakaćoj gumi, čokoladnom napitku, lijekovima, kozmetici ili pastama za zube postoje sastojci napravljeni od svinjetine ili alkohola. Ja ne bih, a vi?

Naveo bih ovdje i skorašnji primjer kada je na upit osviještenog muslimana potrošača o životinjskom porijeklu sastava čokoladnih bananica sa službenog emaila iz srbijanske fabrike čokoladnih bananica stigao odgovor kako koriste svinjski želatin.

Pošto se vijest da ovaj popularni proizvod za djecu sadrži svinjetinu brzo proširila internetom, ponovno su se oglasili, ovoga puta, iz uprave Swisslon-Takovo. Naime, oni za tržište BiH kažu da koriste goveđi želatin dok na drugim tržištima koriste svinjski želatin. Naravno o tome ni traga na deklaracijama proizvoda.

Znači ukoliko ste musliman u Beogradu, Ljubljani, Skoplju, Novom Pazaru, Prištini ili Zagrebu konzumirajući ovaj proizvod kršite svoje principe, a da to niste ni znali.

Postoji more domaćih, regionalnih i globalnih proizvođača koji iz raznih, prije svega ekonomskih interesa ili neupućenosti zanemaruju činjenicu da tamo negdje na brdovitom Balkanu živi populacija od 6,6 miliona muslimana koji predstavljaju značajnu, veliku manjinu kojoj činjenica da li proizvod sadrži sastojke neprimjerene muslimanima za konzumiranje jeste ključna u procesu odlučivanja o kupovini.

Kako to da su druga društva u kojima značajnu populaciju čine muslimani riješila ovaj problem? Kako to da i Nestle na tim tržištima nudi halal certificirane proizvode? Lijepo, tamo postoje ozbiljne institucije muslimana koje se bore za svoja potrošačka prava legitimnim sredstvima i tamo postoje odgovorne državne regulatorne institucije koje uvažavaju činjenicu da u njihovoj jurisdikciji žive ljudi sa posebnim potrošačkim potrebama, a zovu se muslimani.

'Tuđa ruka svrab ne češe'

Svakako bi bilo neophodno kroz zakonsku regulativu definirati pravila igre i sistemski zaštititi građane sa posebnim potrošačkim potrebama, bilo to iz zdravstvenih, vjerskih ili bilo kojih drugih razloga.

Da bi se ova sistemska promjena desila, neophodna je građanska aktivnost kroz, prije svega, institucije Islamske zajednice, kao i potrošačka udruženja. Kreiranje potrošačke svijesti, ali i odgovornosti uvoznika, distributera i trgovačkih lanaca nemaju alternativu.

„Tuđa ruka svrab ne češe“ kaže narodna poslovica i dokazuje uvijek nanovo istinu da jedino aktivnim sudjelovanjem u bitnim procesima za kvalitetniji život možemo napraviti promjenu. Koordinirana kampanja islamskih vjerskih zajednica na Balkanu i udruženja za zaštitu potrošača kao i nevladinog sektora koji drži do bitnosti ovog problema je neophodna.

Kampanja bi se sastojala od medijskih nastupa i podizanja svijesti kod građana i učesnika na tržištu. Kampanja bi mogla da traži od svakog proizvođača da se javno očituje o sadržaju svojih proizvoda te da li iza nerazumljivih naziva sastojaka stoje neke tvari koje muslimani ne smiju konzumirati. Nadalje, kampanja bi trebala da promijeni zakonsku legislativu i značajnije zaštiti interese potrošača muslimana.

Stoga, dragi moji muslimani potrošači, ne snebivajte se, već svojim potrošačkim korpama i potrošačkim aktivizmom pošaljite jasan signal domaćim, regionalnim i globalnim proizvođačima. Taj signal će, uvjeren sam, u kratkom vremenu polučiti značajna poboljšanja u razumijevanju potrošačkih potreba muslimana, ali i donijeti  više odgovarajućih proizvoda na trgovačke police diljem Balkana.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.