U sjeni političke krize u kojoj SDA i HDZ tragaju za DF-ovom zamjenicom u federalnoj vladi, dogodio se štrajk upozorenja radnika Energoinvesta.

Zaposleni u nekadašnjem simbolu bosanskohercegovačke državnosti, “totemu naše privredne pameti”, posljednji put su, naime, prije konačnog stupanja u generalni štrajk, pokušali skrenuti pažnju ovdašnjih bahatih vlasti da već mjesecima ne dobivaju plate, mada redovno dolaze na posao. I zaista, koji je to šejtanski posao, koja je to “viša sila”, nekadašnjeg planetarnog privrednog giganta bacila na dno s kojeg, sve će biti da su takve prilike, povratka nema?

Energoinvest je stvorio najmanje dva fakulteta na sarajevskoj Univerzi. Na Mašinskom i Elektrotehničkom svake se školske godine prije rata upisivalo cirka 900 novih studenata, budućih inžinjera, koji su onda po bijelom svijetu prodavali pamet i zarađivali novac od kojeg se u Bosni i Hercegovini živjelo bolje i ljudskije.

Priča mi ovih dana dugogodišnji penzioner, koji je mirovinu zaradio u Energoinvestu gradeći trafostanice od Kuvajta do Libije, od Iraka do Irana, da je nekadašnji “američki san” Emerika Bluma bez po muke na međunarodnim tenderima pobjeđivao ondašnje favorizirane američke, njemačke i britanske koncerne koji su se teško mirili s činjenicom da im, eto, neko s brdovitog Balkana, firma s jednostavnim logom narandžaste boje, pred nosom uzima unosne poslove.

Još dok rat je trajao, na čelo Energoinvesta došli su oni divlji stranački i otjerali stručne kadrove. Pa su onda simbol Energoinvesta prefarbali u plavo, baš kao što danas umjesto Komšićevih “orandžista” u vlast uvode Jerlagićeve “plavce”

A onda je došao rat... I među prvima je u Sarajevu, po direktnoj naredbi zločinca Mome Krajišnika, granatama i PAM-ovima do temelja spaljena i uništena zgrada direkcije Energoinvesta u sarajevskom naselju Pofalići. Potom je zločinački, na UNPROFOR-ovom punktu u nekada okupiranoj Kasindolskoj ulici, ubijen Hakija Turajlić, Energoinvestovo dijete te posljednji ekspert i uspješan privrednik koji je obavljao visoku državnu funkciju u ovoj zemlji.

Kako to obično biva, još dok rat je trajao, na čelo Energoinvesta došli su oni divlji stranački i otjerali stručne kadrove. Pa su onda simbol Energoinvesta prefarbali u plavo, baš kao što danas umjesto Komšićevih “orandžista” u vlast uvode Jerlagićeve “plavce”.

Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma obnovljeno je i sjedište Energoinvesta u Sarajevu. Ali s firmama vam je isto kao i s gradovima, ne čine ih, naime, građevine, nego njihovi ljudi. Zato nema nikakve dileme da je obnova zidova i prozora centrale nekadašnjeg simbola bosanskohercegovačke privredne superiornosti bio jedini konkretan i vidljiv doprinos što su ga poslijeratni direktori i politike koje su ih na te pozicije dovodile, ostvarili tokom ovih olovnih godina.

Ubili su bosanskohercegovački simbol, san Emerika Bluma, Branka Mikulića, Dragutina Brace Kosovca... Ubili su svojim ratnim i poratnim kriminalom još jednom i Hakiju i Kemala i mog Senada, i sve one koji više nisu s nama, a koji su živjeli za Energoinvest...

Sve ostalo su ti kvazimenadžeri uradili samo za sebe i za vlastiti interes. Pa su valjda zato, u doba sveopćeg kokuzluka, pred očima Energoinvestovih radnika na platnim minimalcima, tokom svojih šefovskih mandata gradili vikendice po Poljinama, ugruntili imovinu u skorojevićkom apartmanskom kompleksu na Bjelašnici, kupovali nekretnine na jadranskoj obali, useljavali u stanove po londonima, parizima, berlinima...

U pauzama studiranja na prestižnim evropskim fakultetima, u tim stanovima danas žive potomci postdejtonskih Energoinvestovih direktora. Opljačkali su stotine miliona eura vrijednu imovinu koju su decenijama generacije poštenih Energoinvestovih ljudi stvarale. Od Aljaske do Meksika, od benzinskih pumpi u Hrvatskoj i Srbiji, do skupocjenih predstavništava u najluksuznijim kvartovima evropskih prijestolnica. Ubili su bosanskohercegovački simbol, san Emerika Bluma, Branka Mikulića, Dragutina Brace Kosovca... Ubili su svojim ratnim i poratnim kriminalom još jednom i Hakiju i Kemala i mog Senada, i sve one koji više nisu s nama, a koji su živjeli za Energoinvest...

Ne znam da li je neko već ranije to rekao, ali jadna je zemlja u kojoj inžinjeri štrajkuju. Jadna je Bosna i Hercegovina bez Energoinvesta. Naravno, za krimen sistematskog uništavanja jedne važne i velike firme, kao uostalom ni za desetine drugih, niko nikad odgovarati neće. Tako nam grah pao...

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.