Ekscentrični Čeh i libertarijanski aktivist Vit Jeldicka posljednih dana je tema u svim svjetskim medijima. Zabivši žuto-crnu zastavu u tle i proglasivši samog sebe za predsjednika, na 7 km² „ničije zemlje“ oko koje traje granični spor između Hrvatske i Srbije, proglasio je ni manje ni više nego novu državu – Liberland.

Da je češki ekcentrik krajnje ozbiljan u svojoj avanturi dokazuje i javni poziv investitorima iz čitavog svijeta da investiraju u najnoviji poduzetnički raj u kojem neće biti nikakvih poreza ni regulacija, kao i najava „masovnog“ naseljavanja ove puste teritorije koju je pratilo nekoliko izviđačkih ekspedicija, dok je već u prvih nekoliko dana, kako tvrdi, primio preko 250.000 poziva za državljanstvo.

Ako bismo htjeli biti partibrejkeri i pogledati činjenicama u oči, onda bismo morali reći da su šanse da poplavna teritorija „Liberlanda“, kojom hrvatski policajci još uvijek slobodno šeću, zaživi kao država, jednake šansama da Rizzo Ruža nakon najavljenog velikog povratka Evroviziju dovede u Sarajevo.
 

No, koliko god vam se Liberland može u prvi mah činiti ridikulnim i komičnim cirkusom, on je, vjerujte, i dalje daleko ozbiljniji i temeljetiji državni projekat od Dodikove nezavisne Republike Srpske. Razlog za to vrlo je jednostavan – Jedlicka, šta god neko mogao misliti o njemu, osoba je koja u nešto vjeruje, s jasnim principima i sistemom vrijednosti, Dodik ne. Potonji je tek biznismen koji potrošačima nudi ono što će mu u datom trenutku donijeti što je moguće veći i doslovni i politički kapital.

Koliko god vam se Liberland može u prvi mah činiti ridikalnim i komičnim cirkusom, on je, vjerujte, i dalje daleko ozbiljniji i temeljetiji državni projekat od Dodikove nezavisne Republike Srpske

Dokazuje to čak i za bh. standarde živopisna politička karijera konvertitstva u kojoj nije bilo pomodarskog političkog dresa čije boje nije obukao – od predsjednika socijalističke omladine, preko reformiste Ante Markovića, samostalnog poslanika, šegrta Biljane Plavšić, miljenika međunarodne zajednice i Sarajeva, probosanski orijentisanog socijaldemokrate i antinacionaliste, pa do ultimativnog srpskog nacionaliste koji RS vodi u svijetlu budućnost oslobođenu od unitarističkog jarma teheranske prijestolnice.

U svim tim političkim epizodama jedini princip kojim je Dodik bio vođen i jedina vrijednost do koje je držao je dolazak na vlast pod svaku cijenu. Njegova posljednja i do sada najduža politička epizoda počela je u vremenu silnog međunarodnog pritiska na tada vladajući, ratnim zločinama i kriminalom dobrano opterećeni SDS, koji je jednu po jednu ovlast RS-a prepuštao državnom nivou. U atmosferi poniženosti i srdžbe koja je tada vladala u Republici Srpskoj, Dodik je nepogrješivo procijenio da su doza nacionalizma i pokazivanje zuba ulaznica za vlast.

U to vrijeme, kao naručen na bošnjačkog strani se pojavio Haris Silajdžić sa svojim mazohističkim podvigom rušenja Aprilskog paketa koji je vodio ka jačanju države BiH i obećanjima o ukidanju entiteta, što je Dodikovoj poziciji, čak i u očima međunarodne zajednice, dalo dodatnu moralnu težinu. Malo nakon toga Dodikov pogani i zapaljiv jezik započeo je i priču o nezavisnoj RS. Od tada do danas prošlo je skoro deset ljeta, a od referenduma ni traga, no ima puno glasa.

Najnoviji korak u tom dugom i već do zla boga napornom putu ka „otcjepljenju“ Republike Srpske jeste nedavno donesena stranačka  deklaracija SNSD-a o „slobodnoj i samostalnoj RS“ u kojoj se 2018. godine najavljuje mogućnost referenduma o izdvajanju ovog entiteta iz Bosne i Hercegovine.  No, mirno spavajte, referenduma te izborne 2018. zasigurno neće biti, kao što ga nije bilo ni u prethodnih desetak godina; neće, jer ni Dodik sam ne vjeruje u njega. Svjestan je on itekako da su s Ustavom koji tu mogućnost ne propisuje i bez postojanja ijedne ozbiljne države koja bi je bila spremna priznati, šanse za nezavisnost Republike Srpske nepostojeće.

Jedlička je, ako ništa, osoba s iskrenim ciljem, koja je u sebi imala dovoljno ludosti i prkosa da iz vedra neba proglasi nezavisnu državu, ono što Dodik kao providni politički trgovac nikada neće učiniti s RS

Kao političkom oportunisti kome su volja za moć i opstanak na vlasti jedina ideologija i vrijednost kojoj je ikad težio, Dodikova priča o nezavisnosti tek je fikcija, izmišljena utvara za plašenje neprijatelja i držanje u pokornosti pravovjernih koji, što iz straha, što iz nade,  a što iz pukog ličnog interesa, još uvijek u njegovoj autokratskoj ruci vide spas. „Nezavisna RS“ je uz popratno širenje nacionalisitčko straha, mržnje i podizanje tenzija koji samo produbljuju ekonomsku i socijalnu mizeriju ove države,  nakon potrošenog novca od prodaje telekoma i rafinerije, nepostojećeg aerodroma u Trebinju i nepostojećih autoputeva koji premrežuju svaki sokak „boljeg dijela BiH“, staraca koji rove po kontejnerima i mladih bez nade i budućnosti, jedina slamka pomoću koje se taj do srži korumpirani i štetočinski režim može održavati na vlasti.
 

Bh. patriote treba da budu zahvalne Dodiku utoliko što je upravo višegodišnjim prostituisanjem pitanja referenduma u dnevno-političke svrhe potpuno ridikulizirao samo pitanje otjecpljenja, ne baš toliko čestih, no svakako sudbonosnih događaja u svjetskoj historiji. Srpski nacionalisti iz istog razloga bi ga trebali mrziti – sve godine ih je varao i svojski  koristio kao jeftino, manipulativno i potrošno sredstvo za priskrbljivanje enormnih količina vlasti, novca i moći, a od ideje nezavisne RS je napravio najobičniju sprdačinu, kudikamo veću od Liberlanda.
 

Jer Jedlička je, ako ništa, osoba s iskrenim ciljem, koja je u sebi imala dovoljno ludosti i prkosa da iz vedra neba proglasi nezavisnu državu, ono što Dodik kao providni politički trgovac nikada neće učiniti s RS.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)