Izvor: prekardasijan.ba

Nikad nelagodu zbog fizičkog izgleda i ogromnog broja kilograma nisam osjećala u muškom društvu. Nikad mi muškarac u prodavnici nije rekao da „nema“ moj broj i pogledao me kao zadnju jadnicu na svijetu. Uvijek su to bile žene. I samo žene. Uvrijedila su me samo dva muškarca - jedan koji je tračao u društvu žena kako sam se razvalila (samo jedna mi je to rekla) i Nijemac sa kojim sam se fizički obračunala, a ostalim komentarima o razvaljivanju i mojim gabaritima častile su me žene.

Nedavno sam htjela bukvalno pobjeći iz ženske u mušku svlačionicu u teretani, zbog pogleda, šaputanja... načina na koji me gledaju žene. Mene i jedna drugu… Skrivečki i vrlo otvoreno.

Garantujem da bi se svaka od nas u muškom društvu sa svim svojim viškovima i naslagama osjećala bolje i dostojanstvenije. Raspitala sam se kad su grupni termini u kojima vježbaju “te” žene i odlučila da tada moja noga u teretanu neće kročiti. Nemam ja komplekse, ne plašim se ja tih žena, ali ne mogu dijeliti isti prostor sa osobama koje šalju više negativne energije nego zastupnici u Parlamentu.

Da, kod žena u teretani, uz čast izuzecima, ne postoji dobar dan, ćao, osmijeh… Pozdravljala sam se prvih nekoliko dana i odustala, jer mi se činilo da radim nešto nepristojno, a ja nova u teretani, pa ne znam sva pravila.  

Ovih dana kao pravi mazohista čitam na portalima i facebook profilima komentare "žena" o Azri Kolaković i Lejli Zvizdić.

Azra boluje od raka i potpisujem - jedna je od najhrabrijih žena koje sam upoznala. Azra se bori za sve nas, opominje nas da moramo ići na preglede, pomaže drugim ženama da se bore sa ovom bolešću, o ženama koje su njoj pomogle, koje su je motivirale priča kao o dobrim vilama. Kako joj žene vraćaju? Komentarišu kako je obučena, spočitavaju joj tetovaže, optužuju ženu sa kanilom u ruci da sve radi zbog medijske pozornosti i naravno upliću Boga u cijelu priču.

Lejla Zvizdić je mama, prijateljica, uspješna žena koja je htjela popraviti stvari kojima nije bila zadovoljna. Osjetila je Lejla kao poznato tv lice i još davno prije šta znači kad ti izgled komentarišu žene. Pitaju se te iste žene sada šta joj je to trebalo, pitaju se zašto taj novac nije dala gladnima u Africi…

Kada su te žene pogledale sebe u ogledalo? Kada su zadnji put imale iskreni osmijeh na licu? Kada je bilo koja od njih pomogla bolesnom i gladnom komšiji? (Ej… daleko je crna Afika!)  

Jedan moj muški prijatelj odavno nam drži predavanja o tome kako znamo i te kako pretjerati. Pa jednim pogledom obuhvatiti boju maskare, šaru na čarapama, čipku na grudnjaku i sadržaj cijele tašne. Kao kakav čudotvoran skener. I nema u tome ništa loše. Oči imamo da gledamo. No…mozak nam služi da ga ponekad uključimo i gledamo dalje od prvog utiska. I ne sudimo, nego pokušamo razumjeti. Šta te briga koliko imam kilograma, što se Azra slikala s kanilom, što je Lejla otišla na operaciju? Šta to tebe briga? Živi ženo svoj život. Meni je i moj sasvim komotan i lijep!

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.