Piše: Kristina LJEVAK

IZ AUSTRALIJE SU, OVDJE SU NA KRATKO: Kolika je vjerovatnoća da će prvi susret turistkinja iz daleke Australije sa Sarajevom biti putem umjetnika i umjetnica i njihovih djela zahvaljujući putujućoj izložbi u tramvaju u koji su ušle nakon što su napustile Željezničku stanicu? Do juče je bila jako mala. Zbog predrasuda sa kojima ljudi dolaze u BiH a kojima smo i sami itekako doprinijeli, pitanje je koliko im danas, kad su se odmorile od puta, nadrealno izgleda scena kupovine praznine Jusufa Hadžifejzovića nakon što im je Nedžad Begović objasnio da je riječ o važnom umjetniku i da postaju kolekcionarke sa sve potpisom i certifikatom galeriste.

UMJETNOST S REDOM VOŽNJE: Sigurno nije malo ljudi koji ponekad požele da nestanu ili barem nakratko neplanirano otputuju. Krenu na jedno mjesto i u trenutku donesu odluku da skrenu na željezničku ili autobusku stanicu. I priušte sebi nešto neočekivano. Avanturu ili kratkotrajni osjećaj slobode, iluziju da kontrolišu vlastiti život. Iako nije nastala sa tim ciljem, Izložba na šinama omogućila nam je upravo takvo iskustvo, kako onima koji su znali zašto ulaze u žuti tramvaj Viva la transicion tako i onima koji su samo željeli da se prevezu od tačke A do tačke B, umorni, zabrinuti, juče i promrzli jer tako je to sa našim zimama koje traju godinama, ulazeći u tramvaj postajali bi akteri nesvakidašnjeg iskustva u zemlji u kojoj je umjetnicima još jedino ostalo da svoje radove nose od vrata do vrata kao trgovački putnici jer sve drugo su već pokušali. 

KATARZA U TRAMVAJU: Dobri poznavaoci umjetničkog opusa izlagača i performera u tramvaju sigurno nisu očekivali katarzično iskustvo jer su upoznati sa radovima. Ova predstava je bila namijenjena onima koji ih tek trebaju upoznati. Ali su reakcije bile jednake. Jer na dodatnom značenju dobija prodaja Jusufovih praznina na kraju tramvaja gdje je pozicionirao svoj pokretni štand. Ili recitovanje Bukovskog preko megafona Damira Nikšića obučenog u uniformu mašinovođe koji je, sem Bukovskog govorio i autorski tekst u kom su nabrojani svi naši strahovi, od pljačke, preko propuha do sjedenja na betonu i kucanja u drvo sa donje strane.

UMJETNOST UMJESTO BURETA BARUTA: Tramvaj ili bilo koje drugo javno prevozno sredstvo u balkanskim okolnostima postalo je metafora nasilja. Mjesto opasnog transporta. Prostor u kom ćete prije izgubiti život ili barem novčanik već doživjeti prijatno iskustvo.

Dio te atmosfere proročanski je nagovijestio Dejan Dunovski, autor teksta Bure Baruta po kom je Slobdan Unkovski postavio sjajnu predstavu a potom Goran Paskaljević snimio jednako uspješan istoimeni film. Teror pojedinca nad većinom u autobusu sa filmskog platna i pozorišne scene brzo se preselio u našu stvarnost. Zato je ulazak u tepihom zastrti tramvaj sa postamentima i na njima skulpturama, slikama na prozorima i dva performansa koji paralelno teku istovremeno i iskorak iz uobičajenog, naučenog, odmak od straha koji nas nerijetko prati...

'U jednom trenutku sam osjećao vakum, autmosferu smrti Denisa Mrnjavca, u drugom toplinu kao u đakuziju', rekao je Damir Nikšić nakon art vožnje, dok Jusuf Hadžifejzović praznu vrećicu od kikirikija koji je donio Damir stavljao u džep uz komentar da i prazninu i novac drži na istom mjestu.

Jedan drugi umjetnik je primijetio kako su u sarajevskoj rođendanskoj noći jednako svijetlili i tržni centri i Vijećnica u kojoj je dodjeljivana šestoaprilska nagrada. Bilo je nekog posebnog zadovoljstva u vožnji 'tranzicijskim' tramvajem pored tog polupalanačkog glamura koji samo njeguje manifestacione oblike izražavanja.

A najviše dirljiv momenat podrazumijevao je oduševjenje petogodišnjeg dječaka koji je sa udaljenosti koju mu je majka odredila posmatrao performans. Kad se približila stanica na kojoj je tebao izaći otrčao je i primakao se umjetnicima. Jedva je napustio tramvaj. Na dobru umjetnost jednako se reaguje sa pet i pedeset pet godina, u tramvaju i van njega. 
Kao što i za dobru organizaciju treba samo malo dobre volje. Zato sve čestitke zaslužuju Mak Hubjer i njegovi drugari sa kojima je realizovao Izložbu na šinama te Saša Bukvić, Damir Nikšić, Jusuf Hadžifejzović, Pierre Courtine, Almedina Fehratović, Zlatan Hadžifejzović, Vanja Solaković, Bojan Stojčić, Samir Sućeska, Elma Alić Šobot i Darko Šobot, umjetnici i umjetnice koji su bili na šinama.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)