U čuvenom Kazneno-popravnom zavodu Zenica (KPZ), poznatijem kao KP Dom, opjevanom i u čuvenoj pjesmi benda Zabranjeno pušenje, danas kaznu izdržava 795 osuđenih osoba, među kojima su i oni osuđeni za najteža krivična djela. Nekima od njih boravak u KP Domu je kao godišnji odmor, dok neki spas od realnosti u 120 godina starom zatvoru pronalaze u vjeri i knjigama, javlja Anadolu Agency (AA).

Zatvor je izgrađen za vrijeme Austro-ugarske vladavine, od 1886. do 1889. godine, izvan gradske jezgre. Kako je rastao grad, tako su se i naselja približila zatvorskim zidinima. Iako je promijenio čak pet država, zatvor je ostao na istom mjestu, kao najpoznatiji i najveći zatvor u BiH.

Prolazak kroz kapiju, zvuk ključa i škripa rešetki vodio je ekipu AA u svijet KP Doma Zenica. Prolazak kroz nekoliko željeznih vrata, rešetke na prozorima, a iza njih znatiželjne oči osuđenika iz zeničke kaznionice.

U zatvoru borave i osuđenici na čak 54 godine zatvora

Samir Delić, pomoćnik direktora za poslove odgoja tretmanom KPZ Zenica u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ističe da danas u zatvoru kaznu izdržava 795 osuđenih osoba. Od toga je 55 osoba na izdržavanju kazne kućnog zatvora pod elektronskim nadzorom.

Trenutno u zatvoru za najteža krivična djela, lišavanje života ili razbojništvo sa smrtnom posljedicom, izdržava više od 200 osoba. Osoba koje su osuđene na dugotrajnu kaznu zatvora ima znatno manje.

"Imamo nekoliko osuđenih osoba koje izdržavaju kaznu zatvora od 40 do čak 54 godine zatvora", ispričao je Delić.

Zatvorenici borave u paviljonima koji su podijeljeni u one za "neposlušne", "poslušne" i maloljetnike. Svaka spavaonica ima televiziju sa kablovskom.

U KPZ Zenica trenutno se nalazi 15 osoba osuđenih na kaznu maloljetničkog zatvora.

"Oni su poseban separat i nalaze se pod velikim fokusom i međunarodne zajednice i domaćih pravosudnih i drugih organa. Prema njima moramo postupati i provoditi neke mjere koje nastoje da na najbliži mogući način imitiraju uslove života napolju", pojasnio je Delić.

I u zeničkoj kaznionici, kao i u mnogim zatvorima diljem svijeta postoje klanovi. Ovdje su podijeljeni po teritorijalnom, geografskom principu, dakle, postoje tuzlanska, sarajevska, zenička grupa... Međutim, u sukobe dolaze ukoliko je ostalo nekih neriješenih računa "izvana", dakle, prije dolaska u zatvor. Zatvorenici su podijeljeni u tri skupine. U skupinama A i B su oni koji zbog dobrog ponašanja imaju pravo na pogodnosti dok su u skupini C problematični zatvorenici koji nemaju takve pogodnosti.

Iz zatvora niko nije pobjegao od '96. godine

Bijeg iza zida zeničkog zatvora nije se dogodio 20-ak godina. Posljednji je zabilježen 1996. godine.

Delić kaže da postoji i jedan dio onih zatvorenika koji sigurno ozbiljno razmišljaju o bijegu na slobodu.

"Zavodi, sve institucije za izvršenje krivičnih sankcija, su pod budnim okom međunarodne zajednice. Olabavile su se neke stege koje su bile potrebne za bolju kontrolu i ponašanje osuđenih osoba. Danas imate osuđene osobe, koje će vam reći, pogotovo povratnici, da je došao u zatvor da se odmori. Oni koji dugo borave u zatvoru ili više puta, jako dobro 'plivaju' u zatvorskoj sredini", ispričao je Delić.

Prema njegovim riječima, kada je u pitanju pokajanje osuđenika za djela koja su počinili, vrlo je teško procijeniti, kroz individualni rad, da li je kod čovjeka došlo do pokajanja, odnosno napretka.

Rad u ovoj ustanovi nije obavezan, kao što je to bio slučaj u socijalizmu. Međutim, mnogi osuđenici žele da rade jer na taj način imaju i određena primanja. Novac ne dobiju "na ruke", ali mogu kupiti određene proizvode u zatvorskoj kantini.

Šaip Idriz je jedan od mnogobrojnih osuđenika povratnika. U KP Domu Zenica je drugi put i izdržava kaznu od godinu i po.

"Sada sam u zatvoru zbog porodičnih problema. Ovdje sam bio i prije 15 godina. Razlika između situacije koja je bila prije 15 godina i danas je u tome da smo danas malo komotniji, slobodnije je. Promijenjena je disciplina", ispričao je Idriz za AA.

Idriz je u zatvoru bio i prije 15 godina zbog stavljanja u promet i proizvodnje opojnih droga.

"Prvo počinjeno djelo je utjecalo na mene. Ovdje imate dovoljno vremena da svarite neke stvari i shvatite gdje ste pravili greške. Ja sam tražio neki posao. Idem u mesdžid, čitam knjige. U njima nalazim spas", ispričao je Idriz.

On je kazao kako uglavnom čita vjerske knjige.

"Ranije nisam čitao knjige, nisam imao vremena kojeg ovdje imam. U vjeri nalazim spas. U mesdžidu nalazim smiraj", poručio je Idriz.

Zatvorenici sviraju, pjevaju, rezbare drvo...

Mnogi osuđenici su uključeni u sekcije, a ima ih mnogo. Neki sviraju, pjevaju, dok drugi prave predmete od drveta ili se obrazuju, što ranije nisu činili. Većina smatra i da je dobra knjiga najbolji bijeg od stvarnosti.

Mirsad Šijak (56), bivši prosvjetni radnik i diplomirani pravnik iz Vareša u zatvoru je pola godine, a osuđen je na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina koji je počinio kao pripadnik Armije BiH.

"Jedini sam pripadnik Armije BiH, jedini borac u Varešu koji je dva puta osuđivan za ratni zločin. Prvu kaznu, od godinu dana, sam odležao u zatvoru na Igmanu", ispričao je Šijak.

Kako kaže, nije odmorio ni tri-četiri mjeseca, a podignuta je druga optužnica protiv njega.

Pojasnio je da se sa prvom kaznom pomirio jer je "izmlatio" pripadnika HVO-a, koji mu je htio zaklati sina.

Sa sudbinom se čovjek mora pomiriti, nastavio je Šijak koji sebe smatra žrtvenim jagnjetom politike ove zemlje.

"Prilagodio sam se ovom životu. Ovdje sam dobio posao da se mogu izdržavati. Radim kao redar u kino sali, bavim se muzičkom sekcijom. Čitam puno", ispričao je Šijak.

Dan kao godina

Šilajk je kazao da je u zatvoru dan kao godina i da je knjiga najbolji čovjekov prijatelj.

Jasmin Miljković (39) iz Velike Kladuše u KPZ Zenica boravi od 2009. godine. Osuđen je na 18 godina zatvora zbog ubistva.

"Osuđen sam za ubistvo na svirep način", rekao je Miljković.

On dane u zatvoru provodi radeći, čitajući knjige, gledajući televiziju…

"U vjeri sam, klanjam i to me mnogo spašava. Ranije nisam bio ovoliko u vjeri", ispričao je Miljković.

Njegova priča je zanimljiva i po tome što je suprugu upoznao u zatvoru, dok je i ona služila kaznu u ženskom zatvoru u Tuzli. Nakon dopisivanja vjenčali su se iza zatvorskih rešetki.

"Oženio sam se iz zatvora u zatvor. Supruga mi je isto bila u zatvoru. Komunicirali smo pismima, telefonom... Prije par mjeseci smo dobili kćerku", pojašnjava Miljković.

Kako kaže, ne kaje se zbog ubistva koje je počinio, jer je, kako tvrdi, ubio dilera drogom koji je uništio njegov i život njemu bliskih osoba.

(AA/md)