Izvor: Dnevni list/ Autor:Dragan Bradvica

Duboko ukorijenjene podjele unutar Bosne i Hercegovine nisu nikakva nova vijest, ali svaki put dodatno dobivaju na težini prigodom obilježavanja pojedinih blagdana ili praznika.

Zaista tragikomično i tužno posljednjih dvadesetak godina izgledaju obilježavanja takvih datuma jer na površinu isplivavaju sve razlike među narodima koji žive u BiH. S obzirom kako takvi datumi služe jedino za politička prepucavanja i zabavne sadržaje za inozemne medije, možda je krajnje vrijeme da svi zajedno kažemo ‘dosta’. Pri tome ne mislim kako treba ignorirati najvažnije datume u povijesti naše zemlje, ali da napokon sve karte stavimo na stol, pogledamo si u oči i pokušamo naći isti imenitelj kako bi ova zemlja opstala.

Izvor podjela

Nastavimo li ignorantski držati oči ‘širom’ zatvorene, pred kamerama pričati jedno, a misliti sasvim nešto suprotno, ne piše nam se dobro. I tu dolazimo do tog 1. ožujka, dana kada pola ili trećina zemlje obilježava dan neovisnosti, a ostali se žestoko tomu protive. Nažalost, i dan-danas na taj datum gledamo iz svih kutova, ali ne samo iz onog pravog, jer on znači golu i tužnu istinu i simbolizira podijeljenu zemlju.

 I dan-danas na taj datum gledamo iz svih kutova, ali ne samo iz onog pravog, jer on znači golu i tužnu istinu i simbolizira podijeljenu zemlju

Tu se vraćano na 1992. godinu, kada je 29. veljače i 1. ožujka održan referendum o neovisnosti, jer je to bio uvjet famozne Badminterove komisije za priznavanje BiH kao neovisne zemlje. Politički vrh Srba u BiH pozvao je na bojkot referenduma, što se i dogodilo, dok su Bošnjaci i Hrvati podržali referendum i masovno izišli na njega.

Međutim, različiti koncepti viđenja zemlje i tada su izišli na površinu. Naime, referendumsko pitanje glasilo je: “Jeste li za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”. Iako su izišli, i na taj način omogućili da BiH postane neovisna država, Hrvati se nisu slagali s koncepcijom referendumskog pitanja pa je HDZ BiH dao prijedlog da pitanje glasi: “Jeste li za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda, hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)?”

Pružiti nadu

Je li upravo sve navedeno i danas, 23 godine poslije kamen spoticanja na putu zemlje i njezinih naroda i građana u bolje sutra? Nismo li već tada postavili kamen temeljac svih problema i podjela koji muče ionako izmučenu zemlju? Nije li se već tada vidjela jasna težnja onoga što i danas ne možemo riješiti – hoćemo li ići putem unitarizma, separatizma ili federalizma? Da, naravno da jest, ali smo godinama nad time zatvarali oči i sve nas je to dočekalo kao bumerang i dovelo do zemlje koja tone u korupciji, gospodarskom beznađu i općoj apatiji. Naime, 1. ožujka 2015. godine, kao i svakog drugog dana, mi pričamo o podjelama, različitim konceptima uređenja države, ugroženosti i majorizacijama konstitutivnih naroda, itd.

Nismo li već tada postavili kamen temeljac svih problema i podjela koji muče ionako izmučenu zemlju?

Nije li i to dokaz kako se nismo puno odmakli od 1992., ne vodimo li mi i danas rat samo drugim sredstvima? Nisu li u pravu svi oni koju BiH nazivaju zemljom “zamrznutog konflikta” i “nedovršenog rata”? Naravno da svi to vide i znaju, ali još uvijek smo u fazi “nepodnošljive lakoće ignoriranja”.

Još uvijek smo u fazi da se, kada skupina srednjoškolaca iskreno kaže ono što je stav ogromne većine građana ove zemlje, svi zgražamo i ponovno zatvaramo oči pred problemima. Nažalost, upravo to jest današnja BiH i upravo to obilježavamo 1. ožujka, jer i dan-danas funkcioniramo po principu “jači tlači”.

U BiH je jako teško kada ste manjima na svakom pedlju zemlje, različitosti ne predstavljaju bogatstvo nego temelj za podjele i omalovažavanje. Iskreno se nadam kako ćemo svi skupa napokon otvoriti oči, graditi zemlju i društvo po mjeri svakog čovjeka, različitosti, drukčije kulture, jezike, vjere gledati kao bogatstvo, kako ćemo poštivati jedni druge, blagdane i praznike slaviti, a ne i tada “pljuvati” jedni po drugima. Nadam se kako nećemo dopustiti da se “odmrzne konflikt” jer ovo je predivna zemlja s velikim mogućnostima koje samo treba znati iskoristiti.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)