Da lideri lažnih ljevičara, kvazi soc-demokrata, a zapravo skrivenih bošnjačkih nacionalista, nemaju kičmu, postalo je jasno 2010. godine kada je ex-SDP spasio Bakira Izetbegovića i SDA od sigurne opozicije, te samim tim i od političke propasti. Tada su već tzv. ljevičari dokazali da je vlast jedina priznata ideologija političkog Sarajeva, za koju se stranke i pojedinci trebaju boriti, ne mareći na sredstva - jer cilj očigledno opravdava sve.

Taman kada su se građani opet ponadali promjenama, političko Sarajevo, ovaj put u liku i djelu Željka Komšića, kao i svoj prethodnik olako gazi preko datih obećanja i izjava tipa da je „glas za SDP glas za Bakira Izetbegovića i njegove klijentele sa Poljina“, te ponovno, baš kao i SDP  prije četiri godine, opet spašava SDA od opozicije.

Kada je Željko Komšić otišao iz SDP-a, pisao sam kako je „njegov odlazak  možda šansa za istinski multinacionalni i soc-demokratski SDP“, obzirom da su Komšić i njegovi proleteri više bili okrenuti Titu i komunizmu, nego principima evropske socijademokratije, što je po meni tada predstavljalo, a  i danas predstavlja najveću barijeru koja onemogućuje SDP-u da ikad postane nešto drugo osim bošnjačke nacionalističke stranke.

Naravno, razlog za to je vrlo jednostavan. Takozvani „naši“ Srbi i Hrvati, koji su u SDP-u, najglasniji su komunisti, svjesni da će Tito i komunizam kao ideološka opredjeljnja, petokrake u kancelarijama, obilazak partiznaskih spmenika, stalna romantična priča o antifašizmu i radnim akcijama, odbiti 100% onih Hrvata koji dolaze iz Hercegovine ili Srba iz Republike Srpske, te će samim tim u stranci u kojoj su preko 95% članova Bošnjaci, uz troglavni dejtonski ustav oni uživati status zlatnih koka.

Posljedice izbacivanja legitimnih predstavnika Srba iz zajedničkih organa vlasti, već sada se može sa sigurnošću reći, imat će mnogo gore posljedice po građane ove zemlje, nego što je to bio slučaj sa Hrvatima

Baš kao što je SDP zajedno sa SDA prije četiri godine poslao poruku jednom konstitutivnom narodu, Hrvatima,  da nije bitno koliko je glasova hrvatski narod dao HDZ-u, jer ćemo svakako mi Bošnjaci zbog naše brojnosti u vlasti uzeti one koji nama odgovoraju, tj. koji odgovoraju političkom Sarajevu, a ne one kojima je hrvatski narod dao legitimitet na izborima.

Demokratska fronta, isto u dogovoru sa SDA, četiri godine kasnije krene u majorizaciju legitimnih predstavnika Srba, te iz vlasti na državnom nivou isključuju Dodika i njegov SNSD.

Posljedice majorizacije Hrvata prije četiri godine svi smo dobro osjetili. Vladala je  četverogodišnja kriza i aposlutna nefunkcionalnost vlasti, da ne spominjem činjenicu da su odnosi između dva naroda znatno narušeni. Hrvati su, zbog te „bošnjačke politike“, internacionalizirali hrvatsko pitanje do te mjere da velika većina EU zvaničnika smatra kako je treći entitet dobro rješenje za pitanje hrvatskog naroda u BiH. Za takav ishpod bošnjački narod se treba isključivo zahvaliti Bakiru Izetbegoviću, Zlatku Lagumdžiji, ali i Komšiću koji je u to vrijeme bio SDP-ov hrvatski član Predsjedništva.

Posljedice izbacivanja legitimnih predstavnika Srba iz zajedničkih organa vlasti, već sada se može sa sigurnošću reći, imat će mnogo gore posljedice po građane ove zemlje, nego što je to bio slučaj sa Hrvatima. Period koji je ispred nas bit će obilježen stalnim blokadama i političkim prepucavanjima, međunacionalni odnosi sa Srbima dodatno će se zakomplicirati, Milorad Dodik će politički znatno ojačati, a socioekonomska  situacija će se pogoršati.

Na jednoj strani je SDA sa svojim satelitima SDP-om i DF-om, a na drugoj strani je SBB. Ispada jedino da glas za SBB nije glas za Bakira Izetbegovića i SDA!

Objektivno, naša država se i ne može baviti ozbiljnim ekonomskim reformama kada se tri naroda ili njihovi predstavnici ne mogu dogovoriti oko zajedničkog temelja države, oko početnih pravila igre, na osnovu kojih ćemo svi zajedno krenuti naprijed u istom pravcu. Mi još kao država tu stojimo. Još pokušavamo, neuspješno, da izlijemo temelj za budućnost.

Kada se podvuče crta, kada se uzme u obzir činjenično stanje, dođemo do zaključka da su se na teritoriju gdje žive Bošnjaci stvorila dva snažna polarizovana politička fronta. Na jednoj strani je SDA sa svojim satelitima SDP-om i DF-om, a na drugoj strani je SBB. Ispada jedino da glas za SBB nije glas za Bakira Izetbegovića i SDA!

Da su sutra izbori, SDP i DF prvi bi opet skočili u vlast sa SDA, iako su glasove dobili na kritici istih. Pa zamislite samo, sada Komšić poručuje kako se na funkcije trebaju postavljati po vertikali, jer ako oni budu morali npr. Elektoprivredu BiH djeliti sa svojim „koalicionim partnerima“, onda će doći do korupcije, talova i raznog kriminala. Dakle, on već unaprijed zna da će se njegovi partneri baviti kriminalom i korucpijom, ali mu to ipak ne predstavlja prepreku za koaliranje. Kakva je to pamet? Kakva je to politika?

Kažu da je BiH Jugoslavija u malom prostoru. Srbi su kao najbrojniji narod u bivšoj državi imali najveću odgovornost, a zbog svoje politike nametanja, kojom se pokušalo drugim ravnopravnim narodima određivati količinu prava koju oni mogu konzumirati u zajednčkoj državi, ostali su sa najmanje države. Njihova želja za očuvanjem zajedničke građanske države, u kojoj će Srbi de facto biti najbrojniji, pa se samim tim i najviše pitati, na žalost podsjeća i pokazuje brojne sličnosti kao politika koju predvodi političko Sarajevo na čelu sa Izetbegovićem i njegovim kvazi ljevičarskim satelitima.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.