Goran Bregović povodom četrdesetogodišnjice Bijelog dugmeta, grupe koja je po mnogima stvorila, ali i uništila rokenrol na Balkanu, u intervjuu za Story.rs govori o obilježavanju jubileja te smatra da bi ovaj bend, da se nije raspao, danas izgledao upravo kao Orkestar za svadbe i sahrane.

Jedan u nizu rođendanskih koncerata, sa Alenom Islamovićem i Orkestrom za svadbe i sahrane, i uz najveće hitove nekadašnjeg benda, održan je 27. decembra u novosadskom Spensu, a nekoliko dana kasnije Bregović je nastupio pred svima onima koji su riješili da uz hitove Bijelog dugmeta, raspjevani i pod vedrim nebom, na Trgu u Budvi uđu u novu 2015. godinu.

- Nisam htio da propustim priliku da 40 godina od nastanka Bijelog dugmeta ipak proslavim kao neki mali rođendan, i svoj i benda i svih onih koji vole muziku te grupe toliko dugo, tako da ću svirati sigurno dvadeset ili trideset koncerata svuda po svijetu. I to na mjestima na koja dolaze i nastupaju naši izvođači jer ranije nikad nisam svirao na tim mjestima. To ću sad prvi put uraditi. A kad sviram s Alenom i Orkestrom za svadbe i sahrane, imam osjećaj da je to sasvim prirodan ambijent za te pjesme koje sam davno pisao, pojašnjava Goran Bregović.

Za 'Dugme' kaže da je nešto što se mijenjalo kroz vrijeme, te da su se, otkad je ono prestalo da postoji, mijenjale i države, vlasti, ljudi...

- Sve se promijenilo, nemoguće je da bi Bijelo dugme ostalo isto da je nastavilo da svira do danas. Ja zamišljam da bi Bijelo dugme danas, da je nastavilo da postoji, izgledalo baš ovako kako ja sad nastupam.

Na pitanje zašto je odlučio da nastupa baš sa Alenom Islamovićem, Bregović odgovara:

- Alen je uvijek pjevao cijeli repertoar. Bend je imao tri pjevača i svi su vrhunske klase. Bilo ko od njih može da izvede cijeli program Bijelog dugmeta. Ovaj mali rođendan grupe radim s Alenom zato što je posljednji pjevač i u dobroj je kondiciji.

Odgovarajući na pitanje kako uklapa svoj balkanski karakter u svjetske metropole i da li je drugačije svirati i živjeti u rodnom Sarajevu ili negde drugo u svijetu, Brega je kratko prokomentarisao:

- Ne znam kako nauka objašnjava to što uvijek ostajemo vezani za mjesta u kojima smo odrasli. Ja sam Sarajlija i sad koliko god da sam liječeni Sarajlija, to je dijagnoza koja ne prolazi!