Poznati novinar i urednik kulture na BHTV Dževdet Tuzlić za DEPO Portal  komentira prelazak na digitalni produckioni sistem u koji BHRT ulazi od 19. decembra i šta će to značiti za filmsku i tv baštinu u BiH

Šta bi rekao Zuko Džumhur kada bi danas pogleda svoje putopisne reportaže snimane diljem svijeta, a stare nekoliko decenija ?

Šeretski bi pitao reditelja Mirzu Idrizovića i snimatelja Dževada Čolakovića da to nisu sliku ispeglali, da je nije korigirao kist kakvog slikarskog maga. 

Jer ono što je učinilo vrijeme na originalnim snimcima i kasetama, na kojima se takvi materijali čuvaju, što je zub vremena nagrizao, preporodjeno je korekcijama digitalnih telekina, slika je gotovo ravna originalu.

Vratiti vrijeme je nemoguće. Ali očuvati sjećanja više je nego neophodno. Tako je sa ljudima, predjelima, civilizacijama, tehničkim prosperitetom.

Sve to s jedne, a s druge strane, uslov bez koga se ne može, ići u susret novim izazovima koje savremeno doba stavlja na kušnju hrabrosti pojedinaca i zajednica. 

Medju njima je i digitalizacija elektronskih medija, o čijoj važnosti i nužnosti, bolje reći obaveznosti govori činjenica o medjunarodnom sporazumu evropskih država, odnosno radio-difuznih organizacija kojim je odredjen i krajnji rok za prelazak na digitalno emitiranje – 17. juni naredne godine. I država Bosna i Hercegovina će ga, nužno, morati ispoštovati.
A BHRT kao subjekt državne obaveze taj rok shvatio je i kao veliku vlastitu zadaću,čije se stranice svakodnevno ispisuju. 

Platforma odgovornosti je, dakle, čitav lanac koji seže do nadležnog državnog ministarstva, u pitanju su procedure, dogovori, odluke, kompromosi, finansijska sredstva, izmjena postojeće infrastrukture, promjena načina razmišljanja koja nema alternativu...

Ali analogni i mono sistem emitiranja radija i televizije uskoro odlaze u povijest, u imaginarni muzej sjećanja.

BHRT je projektom digitalizacije učinila niz neophodnih koraka koji vode krajnjem cilju. Počela, metaforički govoreći, u vlastitom dvorištu mesti, mijenjati centralni matični sistem radio i TV signala u samoj zgradi, popularnom „sivom domu“. 

Završetkom prve faze digitalizacije produkcionih kapaciteta postavljeni su temelji za podršku i proizvodnju i digitalnih i drugih naprednih tehnoloških standarda. Prvi rezultate prvih koraka digitalizacije već su prepoznati kroz prenose sportskih takmičenja. Bolja slika, bolji ton. 

Kad je riječ o kulturnom i umjetničkom segmentu javnog servisa na nivou države, biće to vidno kroz kvalitet filmova i TV serija. 

Kultni film Emira Kusturice, „Sjećaš li se Dolly Bell“, čiji je koproducent tadašnja Televizija Sarajevo, danas BHRT, nakon digitalizacije, pa još kada ga  se propusti kroz tek postavljene digitalizirane produkcione sisteme, koji će biti u funkciji od 19. decembra, takvi filmovi ili takodjer kultne televizijske serije „Kože“, „Porobdžije“ i „Hodoljublja, biće novi užitak za gledanje. Veliki korak u historiji radio-televizijskog emitiranja u Bosni i Hercegovini, koje će iduće godine navršiti 7 decenija prve izgovorene rečenice iz „kutije u kojoj žive mali ljudi“. Bio je to historijski trenutak, a novi je na pomolu. Digitalizacija produkcionih kapaciteta BHRT-a revolucionarni je korak. 

Novi kvalitet slike i razlike koje će biti uočljive, svjedoče o velikom iskoraku koji je napravljen, tehnološkom hvatanju koraka sa svijetom. Uz svojevrsnu maksimu: „povezati prošlost i sadašnjost, a hrliti u budućnost“.

Istovjetno je i sa digitalizacijom filmske industrije u Bosni i Hercegovini. I kad je riječ o kratkim i dugometražnim igranim filmovima, arhuvcske gradje, te restaruraciji klasika bh kinematografije, sve je to na jednak način vno za koinzumente sadržaja javnih servisa u digitalnom formatu, a gdje su filmovi nerijetko sadržaj televizijskih programa.