Oslobođenje (Autor je predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH)

Poslodavci se nisu bavili razlozima zbog čega smo došli u poziciju koja nam ne pruža previše prostora za manevar, odnosno za brz ekonomski oporavak i značajan investicioni zamah. Nismo se bavili optuživanjem ove ili one političke opcije na vlasti, već smo na bazi analize postojećeg stanja postavili ciljeve i predložili niz konkretnih mjera za koje smatramo da bi mogle privući investitore te omogućiti otvaranje novih radnih mjesta, punjenje fondova te budžeta raznih nivoa vlasti u Federaciji i Bosni i Hercegovini.

Postavljeni su realni ciljevi i od zakonodavne i izvršne vlasti Federacije BiH traže obezbjeđivanje mehanizama za njihovu realizaciju. Ciljevi se odnose na FBiH, za period 2014-2017. godina i ogledaju se kroz godišnji rast 3,5 posto realnog GDP-a; 2,5 posto rasta zaposlenosti, prvenstveno u realnom sektoru, smanjenje učešća javne potrošnje u GDP-u za 4 posto, pet procentnih poena rasta pokrivenost uvoza izvozom, udio javnih investicija u GDP-u u procentu 25 posto, reformu javne uprave, racionalizaciju broja zaposlenih u administraciji i smanjenje svih troškova najmanje 5 posto, smanjenje procenta neformalnog sektora za 5 posto u odnosu na prethodnu godinu, unapređivanje poslovnog ambijenta, liberalizaciju tržišta rada u cilju veće zaposlenosti, harmonizaciju propisa, rasterećenje privrede u cilju privrednog razvoja i veće zaposlenosti, definiranje socijalnog minimuma u Federaciji BiH, te osiguranje zaštite standarda najugroženijih kategorija stanovništva, intenziviranje i unapređenje efikasnosti borbe protiv kriminala i korupcije.

Na svakih 100 KM isplaćenih radniku, poslodavac državi mora platiti 72 KM. Sa parafiskalnim nametima odnos se pogoršava, tako da, u zavisnosti od kantona i opštine, poslodavac državi mora platiti i do 90 KM

Opterećenje poslodavaca u FBiH najveće je u regionu i među najvećim u Evropi. Ono iznosi 72,2 posto, tako da na svakih 100 KM isplaćenih radniku, poslodavac državi mora platiti 72 KM. Sa parafiskalnim nametima odnos se pogoršava, tako da, u zavisnosti od kantona i opštine, poslodavac državi mora platiti i do 90 KM. To za posljedicu ima da poslodavac plaća mnogo, a radnik prima malo. Visina troškova rada predstavlja jedan od osnovnih činilaca od kojeg u velikoj mjeri zavisi da li će se kompanija odlučiti za investicije i otvaranje novih radnih mjesta. To znači da visina poreza i doprinosa, iz plate i na platu, direktno utiče na broj zaposlenih u kompanijama, a time i na opšti nivo zaposlenosti. Zbog visoke stope doprinosa i poreza na platu i neujednačenog sistema kontrole bilježi se stalni rast sive ekonomije.

Da bi se pokrenule investicione aktivnosti, poslodavci su predložili niz mjera koje vlasti trebaju poduzeti, a prije svega: mjere za rasterećenje privrede kroz smanjenje doprinosa ukidanjem doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje od 4 posto na platu, ukidanje 0,5 posto doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti na teret poslodavca, donošenje odluke o otpisu neuplaćenog doprinosa za zdravstveno osiguranje, smanjenje doprinosa iz plate, smanjenje parafiskalnih nameta, ukidanje članarine turističkim zajednicama, smanjenje administrativnih i sudskih taksi, ukidanje više članarina za privredne komore, ukidanje obaveze notorske ovjere akata za pravna lica... mjere za poboljšanje likvidnosti, gdje poslodavci predlažu plaćanje PDV-a po naplati, ukidanje prava na odbitni PDV za fakturu koja nije plaćena, uvođenje multilateralne kompenzacije, hitno donošenje zakona o izmirenju obaveza, kojim se utvrđuje rok plaćanja budžetskih korisnika u roku do 60 dana... izmjene radnog zakonodavstva izmjenom Zakona o radu, koji je usvojen prije 15 godina, i kolektivnih ugovora koje treba uskladiti sa realnim ekonomskim mogućnostima i stepenom ekonomskog razvoja... mjere za unapređenje poslovnog ambijenta kroz suzbijanje sive ekonomije, izmjenu sistemskih zakona, jačanje potencijala Razvojne banke FBiH, "giljotinu propisa", smanjenje korupcije... mjere za smanjenje javne potrošnje kroz smanjenje plate funkcionera i rukovodilaca, smanjenje naknada, paušala, otpremnina,  materijalnih troškova i sl., smanjenje transfera socijalnih davanja, smanjenje unutrašnjeg i vanjskog duga... sistemske reformske mjere kroz donošenje strategija i politika za pojedine djelatnosti, reformi javne uprave, penzionog sistema, socijalne politike, fiskalne politike, obrazovanja.

Svjedoci smo produbljivanja ionako velike nelikvidnosti privrede u Bosni i Hercegovini i FBiH. No, i pored toga, još ne možemo vidjeti osmišljen i konzistentan plan za rješavanje ovog "hroničnog" problema

Za pojedine od predloženih mjera nadležna je vlast na nivou BiH. Druge se, opet, nalaze u nadležnosti entiteta, kantona i opština. Za cjelovito ispunjenje predloženih mjera potrebno je tražiti i pronaći politički konsenzus za njihovo provođenje. Također, neophodno je ostvariti kvalitetan ekonomsko-socijalni dijalog i opštedruštveni konsenzus na svim nivoima.

Po mišljenju većine poslodavaca, osnovni uzroci nezaposlenosti u FBiH su neadekvatno radno zakonodavstvo koje ne potiče poduzetništvo i pozitivan odnos prema radu i nije fleksibilno naročito u pogledu trajanja radnog odnosa, radnog vremena, plaćanja i organizacije rada, loši kolektivni ugovori koji su zaključeni na neodređeno vrijeme, a pri tome ne sadrže načine i uslove za njihovo otkazivanje i praktično predstavljaju tarifnu skalu, veliko opterećenja poslodavca, neefikasan pravosudni sistem koji umnogome negativno utječe na tržište rada i odnose vlasnika kapitala i radnika gdje trajanje radnog spora u FBiH, od podnošenja tužbe do pravosnažnosti presude, je između 5-7 godina, neodgovarajući sistem obrazovanja koje proizvodi neadekvatne i nepotrebne kadrove posebno za realni sektor.

Svjedoci smo produbljivanja ionako velike nelikvidnosti privrede u Bosni i Hercegovini i FBiH. No, i pored toga, još ne možemo vidjeti osmišljen i konzistentan plan za rješavanje ovog "hroničnog" problema. Vlade se njime još ne bave. Međutim, ako znamo da je država osnovni uzrok nelikvidnosti, zbog prekomjerne javne potrošnje i ogromnih budžetskih deficita, onda ne trebamo biti iznenađeni zašto je to tako. Dugovanja uzrokovana nelikvidnošću prelaze 80 posto GDP-a u BiH. Nelikvidnost je poprimila takve razmjere da prijeti potpunom kolapsu registriranih privrednih djelatnosti. Zbog toga, ukoliko želimo pokrenuti ozbiljnu aktivnost na suzbijanju korupcije i neformalne ekonomije, jedna od prvih aktivnosti mora biti posvećena smanjenju nelikvidnosti. Kada bi se poštivale odredbe Zakona o stečaju, u ovom trenutku morao bi se pokrenuti stečajni postupak nad više od 30 posto ukupno registriranih privrednih subjekata, odnosno na više od 80 posto državnih preduzeća koja su privilegirana u odnosu na realni sektor i koja u najvećem broju ne uplaćuju doprinose i poreze. Kakve bi to posljedice imalo na smanjenje privrednih aktivnosti i smanjenje broja zaposlenih? Bez ikakve sumnje katastrofalne.

I u ovako lošem poslovnom ambijentu imamo uspješnih poslodavaca koji su sposobni domaćem i ino-tržištu ponuditi najkvalitetnije proizvode i usluge. Kakvi će tek biti kada uklonimo barijere i promijenimo uslove poslovanja?

Bitno je istaći da i u ovakvom, iznimno nepovoljnom poslovnom ambijentu u kojem poslodavci djeluju imamo značajan broj privrednih subjekata koji uspješno posluju, zapošljavaju značajan broj radnika, ali i daju doprinos, kakvoj-takvoj, stabilnosti kompletnog društva. To nam govori da u BiH ima uspješnih poslodavaca koji se, uz puni angažman stručnih i kvalificiranih kadrova, svojom kvalitetom proizvoda i usluga, mogu takmičiti sa evropskom i svjetskom konkurencijom. Sigurno je da bi njihov doprinos bio znatno veći da se uklone barijere koje predstavljaju kočnice za nova ulaganja. Također, neophodno je uspostaviti kvalitetniju komunikaciju i razmjenu mišljenja i iskustava između privrednika odnosno poslodavaca i nosioca izvršne i zakonodavne vlasti. Bez takve, proaktivne komunikacije, politika ne može razumjeti potrebe privrede i neće moći donositi pravovremene odluke i kvalitetna zakonska rješenja.

Nedavno, jedan visoko pozicionirani BH političar, nakon razgovora sa jednim brojem poslodavaca i nakon upoznavanja sa problemima sa kojima se susreću u svom poslovanju, izjavio je da je veliki optimista za budućnost BH privrede i društva u cjelini. Kako je rekao, svoj optimizam zasniva na činjenici da i u ovako lošem poslovnom ambijentu imamo uspješnih poslodavaca koji su sposobni domaćem i ino-tržištu ponuditi najkvalitetnije proizvode i usluge. Kakvi će tek biti kada uklonimo barijere i promijenimo uslove poslovanja? Nadam se da će ovaj, kao i svi novoizabrani političari, vrlo brzo, sa riječi preći na djela i promjenom zakonske regulative, smanjenjem opterećenja poslodavaca, efikasnim radom državnih institucija doprinijeti stvaranju boljeg, povoljnijeg poslovnog ambijenta.