Istraživanja pokazuju da se, među zemljama bivše Jugoslavije, BiH doživljava kao zemlja sa najvećim problemom korupcije koja tjera investicije potrebne za razvoj biznisa, otvaranje novih radnih mjesta i poboljšanje životnog standarda.  Otkako boravim ovdje razgovaram sa privrednicima koji mi kažu da odustaju ili da su odlučili da rasprodaju šta imaju. Drugi, uključujući mlade i energične poduzetnike, kažu da nikada neće pristati da daju mito koje se od njih traži čak i ako budu morali zatvoriti svoje firme i otpustiti radnike, te da su spremni preseliti se u drugu zemlju. Ne znam da li je ovo pretjerivanje, ali znam da je njihova frustracija stvarna.  Istraživanja pokazuju da se zbog korupcije u ovoj zemlji izgubi 47 KM svake sekunde. To je preko 4 miliona KM dnevno koja se ne utroše na obrazovanje, infrastrukturu, zdravstvo i druge osnovne potrebe.

Korupcija nije prisutna isključivo u Bosni i Hercegovini. Ima je čak i u Americi. Ali razlika je što druge zemlje imaju instrumente da se protiv nje bore.  Provode se zakoni o zaštiti zviždača. U javnim ustanovama se vrše revizije i inspekcije, a nađene nepravilnosti u poslovanju se koriguju. Policija ima istražiteljske jedinice i slučajevi se aktivno procesuiraju. 

Novinari i aktivisti civilnog društva prate, istražuju i izvještavaju o radu poslovnih subjekata i političkih lidera kako bi se spriječile nepoštene radnje. BiH je napravila primjetne pomake u nekima od ovih oblasti. Impresioniran sam neumornim istraživačkim radom i nadgledanjem koje vidim da, između ostalih, provode organizacije poput ACCOUNT, Centra za istraživačko novinarstvi i CCI, sa namjerom da svojim sugrađanima otkriju istinu. Na sličan način, neki su analitičko-istraživački izvještaji imali ključnu ulogu u informisanju glasača pred predstojeće izbore. Bosni i Hercegovini je potrebno da se veći broj građana priključi ovakvim aktivnostima.

Ali generalno, institucije BiH se nisu efikasno nosile sa suzbijanjem korupcije. Prema navodima Transparency International, prošle je godine bilo manje uspješno procesuiranih slučajeva korupcije nego ijedne prethodne godine otkako prate takve slučajeve.  Sistem postaje sve gori - ne bolji.

Sve dok se univerzitetska diploma, ili zaposlenje, ili krevet u bolnici budu mogli kupiti mitom, ova zemlja će se suočavati sa ozbiljnim problemom korupcije.  Niko ne želi davati mito, ali to je stvarnost koju svakodnevno živi veliki broj građana.  Ono što još više boli nije samo činjenica da građani moraju potegnuti novac iz svojih novčanika za usluge koje bi se trebale finansirati iz poreza, već da su im novčanici ionako “tanki” jer investitori oklijevaju da ulažu u BiH. Oni ne žele da se muče sa korupcijom a i ne moraju – biće im bolje ako ulože novac drugdje  u regionu.

Ni sav marljiv rad novinara i NVO, ni rizik kojem se izlažu obični građani koji žele javno ukazati na zloupotrebe neće rezultirati kvalitetnijim životom za građane BiH sve dok policija, tužilaštvo i sudovi ne počnu slučajeve korupcije tretirati na ozbiljan način. Dugo se kasni sa reformom pravosuđa i postojeće zakone treba provoditi. Ljudi imaju pravo očekivati da ih vlasti zaštite od kriminalaca i da kriminalce privedu pravdi.

Sa korupcijom se ne mogu boriti građani sami. Ali, postoje stvari koje možete uraditi odmah, poput organizovanja protiv koruptivnog ponašanja ili što je najvažnije, možete iskoristiti svoje biračko pravo i zahtijevati odgovornost političara.  Sljedeći vikend ćete imati šansu da izaberete kandidate koji imaju integritet. Lidere koji će štititi vaše interese a ne svoje stranačke blagajne. Izaberite mudro.

(usembassysarajevo.blogspot.com/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)