KAKO JE IZVRNUTO TUMAČENJE USTAVA
Nije tačno da biramo bošnjačkog, hrvatskog i srpskog člana Predsjedništva, nego...
18.09.14, 11:05h
Namjera ovoga kratkoga teksta nije bilo koji vid političke analize, niti je on kao takav u funkciji izborne kampanje bilo koga i bilo kada. Ideja je jako jednostavna i nalazi se u prostoru toga da zarad izraženih formalno-pravnih nepreciznosti, koje postaju uvriježeni stil pravnog govora, zapravo nesvjesno doprinosimo onim zamislima o podjeli naše zemlje, Bosne i Hercegovine, po različitim osnovama.
U tom, veoma jasnom pogledu, zasigurno ste čuli tu pravno neutemeljenu krilaticu bošnjački član Predsjedništva, hrvatski član Predsjedništva ili srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (B, H i S su izabrani abecednim redom). Dakle, da odmah razjasnimo ovu stvar, koristeći se Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno njegovim članom 5, jasno i nedvojbeno možemo vidjeti da on ne prepoznaje bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Još jasnije, onaj ko u svome govoru koristi sintagme bošnjački, hrvatski ili srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u najkraćem krši Ustav i dovodi svoje sagovornike u pravnu zabludu.
Ono što Ustav Bosne i Hercegovine u članu 5. nepobitno utvrđuje jesu dva člana Predsjedništva iz Federacije Bosne i Hercegovine i to Bošnjak i Hrvat, te jedan iz Republike Srpske i to Srbin. To znači, jako je jednostavno zaključiti da su članovi Predsjedništva osobe iz reda tog i tog naroda ili da su to osobe određene nacionalnosti i ništa više. Još preciznije, Bakir Izetbegović nije bošnjački član Predsjedništva, već član iz reda Bošnjačkog naroda, Željko Komšić nije hrvatski član Predsjedništva već član iz reda Hrvatskog naroda i Nebojša Radmanović nije srpski član Predsjedništva već član iz reda Srpskog naroda. Gdje se krije razlika?
Kao prvo, osnovna razlika je što se pod izrazom bošnjački, hrvatski ili srpski član Predsjedništva nastoji stvoriti ambijent da oni pojedinačno predstavljaju bošnjački, hrvatski ili srpski narod, što naprosto nije tačno niti Ustavom utvrđeno. Niko od članova Predsjedništva nije ekskluzivni predstavnik naroda iz čijeg reda dolazi i to je tako. Oni kao kolektivni organ, koji sve odluke donosi kolektivno, kao plod njihovog glasanja, predstavljaju zajedno sve građane Bosne i Hercegovine, dok pojedinačno ne predstavljaju nikog. Ako neko misli suprotno, pozivam ga da odgovori koje odluke kao navodni predstavnici svojih naroda mogu donositi pojedinačno i samostalno, da bi uopće bili predstavnici tog svoga naroda. Niti jednu.
Kao drugo, ono što posebno plaši i zabrinjava, da kada nekom ukažete na ovu preveliku pogrešku koja ne može biti tek bezopasni lapsus, taj vam se redovno brani time da se tako u žargonu ili slengu nazivaju članovi Predsjedništva, bošnjačkim, hrvatskim ili srpskim. Dozvolite da ukažem da je to itekako opasno, jer to vodi u pravu psihološku podjelu zemlje, u našim glavama jer žargon ili sleng predstavljaju automatiziran izraz, onaj bez promišljanja, za određeni slučaj ili frazu. Dodajmo tome kako pravna nauka ne poznaje bilo koji vid slenga, posebno ne kada je ustav bilo koje zemlje u pitanju.
Zato je jako važno da znamo pravilno da se izrazimo kada se radi o ovoj jednostavnoj, Ustavom utvrđenoj stvari, da postoje tri člana Predsjedništva koji dolaze iz reda Bošnjačkog, Hrvatskog i Srpskog naroda, dvojica iz Federacije Bosne i Hercegovine i jedan iz Republike Srpske. Nema nikakvog predstavljanja naroda niti okvira nekome željenih konsocijacija. Kraj priče.
Na kraju ovoga teksta, želim istaći da sam potpuno svjestan činjenice da sadašnji Ustav Bosne i Hercegovine zadire u ljudska prava dijela naših sugrađana koji se ne mogu kandidirati za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine, jer nisu iz reda konstitutivnih naroda, što je loše i treba mijenjati (Odluka iz Evropskog suda u Strassbourga u predmetu Sejdić-Finci), ili kao slučaj jednog doktora iz Srebrenice koji se ne može kandidirati za člana Predsjedništva kao Bošnjak sa prebivalištem u entitetu Republika Srpska (slučaj dr. Ilijaz Pilav). O tome ćemo nekom drugom prilikom.