Piše: Amila Kahrović-Posavljak (Tacno.net)

Nakon što je s čela Islamske zajednice otišao Mustafa Cerić, činilo se da je došlo vrijeme promjene paradigme čija je suština bila sprega religije i politike kako bi se političkim elitama u Bošnjaka osigurao opstanak na vlasti. Godinama su uposlenici IZ BiH agitirali za to da se glasa “za najmanje zlo”. A najmanje zlo je u ideološkom smislu označavalo nekakvu najnesekularniju opciju. Opet, sintagma nedefiniranog najmanjeg zla je ostavljala prostora da se pozove na glasanje za one koji su najbliži vrhu Islamske zajednice, a to je godinama bila SDA.

Prvi put na izborima koji su Mustafu Cerića imali s druge strane scene, među kandidatima, SDA je po inerciji nakon džume namaza koji vjernici klanjaju kako bi postigli spasenje na onom svijetu ispred džamije počela da dijeli pamfletiće za spasenje i na – ovom. No, za razliku od prethodnih izbora kada je poslije džamijsko dijeljenje pamfletića bilo dobrodošla dopunska nastava, ove godine pobunila su se oba reisa. I bivši (tzv. emeritus) i sadašnji Kavazović. No, pobunili su se iz posve različitih razloga.

U maniri razmaženog djeteta, Mustafa Cerić se pobunio jer je navikao da su džamije njegove i da se iz njih podržava SDA samo onda kada on hoće da se podržava ta stranka. A sada je jasno da neće jer mu je Bakir Izetbegović protukandidat. Osim toga, jasno je da je Mustafa Cerić u svojoj kandidaturi i new edition stajlingu računao, ipak, na vjernički sentiment. Sekularno, a naše. Ako se uzme u obzir da je Cerić poručio Izetbegoviću da bi za dobrobit Bosne trebao povući kandidaturu, jasno je da će se iza sjene u Islamskoj zajednici voditi borba do posljednjeg glasa. Dvadeset godina Islamskom zajednicom su harali nepotizam i klerikalni sistem odnosa prema svijetu. A, to je paradigma koju nije lako promijeniti. Zbog svega ovoga, reis emeritus se na televiziji požalio na reisa ne-emeritusa koji, navodno, ima dva lica. Jedno kojim podržava emeritusovu kandidaturu, drugo kojim ne podržava.

Sve u svemu, jasno je da Mustafu Cerća bije njegova batina: odlučivanje izbora iz džamije. Kad god ga je neko upozorio na pogubnost te prakse, njegov je odgovor bio sveden na jednu riječ: islamofobija. Mustafa Cerić je pojam islamofobije zloupotrebljavao onako kako izraelski režim zloupotrebljava pojam antisemitizma: za borbu protiv neistomišljenika.

Kako bilo, preidzborna kampanja je pokazala da nije bilo dovoljno promijeniti reisu-l-ulemu da se promijeni cijela paradigma. Iako novi reis Husein Kavazović počesto govori o nespojivosti ahmedije i političke funkcije, i iako je dao i više nego pristojan odgovor na Cerićevu optužbu o dva lica, pitanje je koliko je ideja o razdvajanju ovo dvoje utopijski projekt. Iako će mnogi reagirati nazivajući potrebu za razdvajanjem ahmedije od politike rigidnim sekularizmom, jasno je da je praksa ahmedija jest jednako politička funkcija višestruko štetna. Razloga je mnogo. Naprimjer, u Saboru Islamske zajednice BiH i u kabinetu reisu-l-uleme sjede ljudi koji su na listama SDA za predstojeće izbore. Zapravo, dugogodišnji kadrovici SDA su ujedno i dugogodišnji kadrovici Sabora. Otuda razumne izjave reisa Kavazovića ne mogu postići nikakv efekt. Ustvari, može se postaviti opravdano pitanje nisu li one samo retorički štit za tihi nastavak sprege koja građane BiH svodi prvo na etnije, a potom na vjerske skupine. Islamska zajednica dvije decenije suvereno vlada političkim životom u bošnjačkom nacionalnom korpusu. Taj je politički život dominantno partitokratski. Kada se podvuče crta, vidi se da vjerska zajednica postaje ispostava ne samo nacionalističke retorike već i stranke koja stoji iza nje. Tako političke elite (p)ostaju nedodirljive. Za sve rabote, tu su Nebesa kojima se zastrašuju mase. A, onda se taj politički talas širi u akademske, obrazovne, zdravstvene, pravosudne, policijske i druge ustanove.

Problem koji ima Islamska zajednica u slučaju izbora u BiH je evidentan. Dok neki njeni članovi agitiraju za SDA, drugi (doduše mnogo tiše) agitiraju za Mustafu Cerića. Treća struja, ona najmalobrojnija na čijem je čelu Husein Kavazović pokušava, ako već ne može odvojiti politiku i religiju, onda barem odvojiti predizbornu kampanju i religiju.

I SDA i Mustafa Cerić nezavisni kandidat pozivaju pri tome na velike stvari: jedinstvo, slogu, snagu, moral, pružanje ruke Bosni i slično. Svi ovi termini itekako korespondiraju s temeljnim terminima na kojima počivaju vjerske ustanove. Doduše potonji su osmišljeni u teološkom ključu. Ova dvoznačnost, prećutana i skrivena predstavlja ishodište regrutacije glasača iz vjerničke populacije. A predstavlja i temeljno mjesto ispiranja mozga masama. Pažnja vjernika-birača se preusmjerava. Umjesto za realnu političku agendu, oni će glasati za metafizički moralni princip (iza kojeg doduše počesto stoji tender-šverc i slične rabote, ali nema veze sve dok je u sprezi s Nebesima). Glasanje za najmanje zlo, postaje glasanje za metafizički princip a ne konkretnu političku stvar. U tom najmanjem zlu možda ima tenderizma, možda ima šverca, mita i korupcije ali je ono, budući potkovano nebeskim stavom – najmanje. Desila se čudovišna inverzija. Nebesa su postala politička činjenica, a politika nebeska rabota.

Uposlenici Islamske zajednice, barem oni koji su se uključili u predizbornu utrku, nikako ne mogu da se odluče koje im je zlo najmanje. Tako je u jednom džematu najmanje zlo SDA, u drugom Mustafa Cerić. A, sve to pokazuje da je borba protiv predizbornog agitiranja po džamijama možda borba protiv vjetrenjača iako je iz IZ otišao Mustafa Cerić. Jer, pojedinca se može promijeniti. Paradigmu teško.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, a ne stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.