Piše: Danijal HADŽOVIĆ

DEPO Portal je prije dva mjeseca, netom nakon što su zvanično imenovani svi kandidati za članove Predsjedništva BiH na ovogodišnjim izborima, načinio analizu mogućih i nemogućih kombinacija za budući vrh države. U svjetlu početka izborne trke, u kojem se već naziru jači i slabiji kandidati u ovom nadmetanju, ponovo objavljujemo tekst o mogućem sastavu novog Predsjedništva BiH  i ujedno vas pozivamo da u komentarima iznesete svoje 'bingo' kombinacije. 

KOMBINACIJA BR. 1: NAJOČEKIVANIJA

Izetbegović - Ivanić - Čović:  

Ovakav sastav Predsjedništva za sada izgleda kao najizgledniji. Izetbegović, koji je prošli put za nekoliko hiljada glasova pobijedio ispred Fahrudina Radončića, pored svoje stalne stranačke glasačke baze, računa i na eventualne glasače koji su stekli povjerenje u njega zahvaljujući njegovom radu u prethodne četiri godine, kada se trudio izgraditi imidž umjerenog konzervativca zapadnog tipa, kome su pak srce i duša najprije kod Turske i Erdogana. Iako je kao član Predsjedništva jasno naglašavao interese svog, bošnjačkog naroda, istovremeno je bio okrenut umjerenoj politici, dijalogu i saradnji.

Ivanićev ulazak u Predsjedništvo, nakon što je 2010. vrlo tijesno izgubio od, ruku na srce, u odnosu na Željku Cvijanović ipak daleko popularnijeg i elokventnijeg Nebojše Radmanovića, kad je i popularnost SNSD-a nesumnjivo bilo veća nego što je danas - čini se da je gotovo pa izvjestan.

S obzirom da pored devet svojih, Bošnjaci ovaj put vjerovatno neće biti raspoloženi za biranje i hrvatskog člana Predsjedništva, Dragan Čović djeluje kao najizgledniji kandidat za tu poziciju, posebno ako se uzme u obzir da nakon dva uzastopna mandata Željka Komšića te pada popularnosti HDZ-a 1990., HDZ BiH uživa gotovo plebiscitarnu podršku unutar hrvatskog naroda.

Pošto Ivanić ne pokazuje pretjeran interes za hrvatsko pitanje u BiH za koje je višta puta jasno naglašavao da se mora rješavati unutar Federacije, Čović bi bez interesnog partnera kojeg je imao i Dodiku i njegovoj stranci, kao vješt kompromiser vjerovatno morao primiriti svoju retoriku i djelovati kao konstruktivan faktor.

To bi u konačnici  značilo da bismo, sa ovim prekaljenim i iskusnim političarima koji već godinama djeluju na najvišem nivou BiH, gledali jedno poprilično dosadno Predsjedništvo koje bi se bavilo uobičajenim birokratskim poslovima, bez prijetnji premijerima drugih država da će dobijati „po prstima i nosu“, bez Iva Mira koji će nas zabavljati svojim nastupima, ili zapaljivih riječi kojima će nam se obećavati otcjepljenja i ukidanja.  

Tek bi  neki prijemi i obilježavanja škakljivih datuma iz prošlosti, gdje bi bošnjački član Predsjedništva sada ostajao uglavnom usamljen, podsjećali da je BiH zemlja u kojoj ne postoji saglasnost oko nekih primarnih vrijednosti i temelja na kojima bi trebala počivati jedna država.

KOMBINACIJA BR. 2: NAJNAPETIJA

Suljagić - Cvijanović - Čović

Ukoliko bi bio izabran za člana Predsjedništva, Emir Suljagić bi u sebi vjerovatno utjelovljavao neku kombinaciju Harisa Silajdžića i Željka Komšića, odnosno čovjeka koji se s jedne strane ne libi reći da mu je RS mrska, dok s druge se također poziva i na antifašističko naslijeđe i ideologiju ljevice. S obzirom da važi za čovjeka bez dlake na jeziku, vjerovatno se i kao član Predsjedništva ne bi ponašao durgačije nego šta je kao lider koalicije „Prvi mart“,  te bi otvoreno govorio šta misli o nastanku Republike Srpske, njenoj politici i položaju Bošnjaka u njoj.

Reakcije sa druge strane, ili bolje rečeno druge dvije strane, sigurno ne bi izostajale, posebno u slučaju ako bi se nasuprot njega u Predsjedništvu našla Željka Cvijanović kao politička marioneta Milorada Dodika, koji bi kroz nju de facto upravljao tom institucijom. Sve bi to vodilo daljem dizanju tenzija gdje bi se Suljagić od strane SNSD-ove kamarile koristio kao vrlo snažan argument za nastavak uobičajene retorike da je Bosna i Hercegovina nemoguća država čiji je RS taoc, što bi, je li, sada dokazivao i izbor bošnjačkog naroda za Predsjedništvo BiH.

Datu situaciju Čović bi iskoristio za tirade o ugrožensti hrvatskog naroda i neophodnosti formiranja trećeg entiteta, te bi se sada unutar samog Predsjedništva nastavio neformalni savez između SNSD-a i HDZ-a BiH, uspostavljen još od izbora Željka Komšića, s ciljem slabljenja bošnjačke pozicije i BiH kao države.

Predsjedništvo u ovom savezu vjerovatno bi bilo obilježeno stalnim tenzijama, sukobima te nepostojanjem i minimuma konsenzusa tri člana o svim iole bitnijim pitanjima u državi.

KOMBINACIJA BR. 3: NAJRELAKSIRANIJA

Hažiomerović - Raguž - Ivanić

Ulazak Martina Raguža u Predsjedništvo BiH, političara poznatog po svom umjerenom i pomirljivom djelovanju, kome pak političko hrvatstvo niko ne osporava, značio bi vjerovatno okretanje novog, tolerantnijeg kursa u BiH, bez suvišnih provokacija i prizemnog populizma radi prikupljanja jeftinih političkih poena.

Poželjan partner vjerovatno bi mu bio i Bakir Hadžiomerović kojeg, istina, ne krase bilo kakvo političko iskustvo ili međunarodne veze koje su za takvu funkciju jedna od važnijih stvari, ali bi s njim u Predsjedništvu zasigurno sjedila osoba građanskog političkog opredjeljenja, nesklona konfliktu s bliskim saradnicama, što pak ni najmanje ne mora da se odnosi na osobe izvan njegove blizine.

U takvoj konstelaciji odnosa Ivanić bi se mogao posvetiti onome u čemu je vjerovatno najstručniji – ekonomskom djelovanju i privlačenju stranih investicija.

Tako bi ova predsjednička kombinacija djelovala nevjerovatno relaksirajuće u odnosu na sve dosadašnje opcije koje su činile, i koje će možda ponovo činiti, troglavo Predsjedništvo ojađene Bosne i Hercegovine.

KOMBINACIJA BR. 4: PATRIOTSKA

Halilović - Budimir - srpski član (nebitno koji)

Sa dva bivša vojnika i učesnika rata, jednim kao generalom Armije BiH i drugim kao komandantnom Hrvatske vojske, koji su probosanski orijentisani, naša zemlja bi dobila članove predsjedništva koji bi vodili politiku zasnovanu na patriotskoj retorici i insistiranju na cjelovitosti BiH, oštro se s druge strane suprotstavljajući svim zahtjevima koji bi vodili kao daljoj decentralizaciji ili dezintegraciji BiH.

Pored ovakve dvojice članova Predsjedništva (Sefera Halilovića i Živka Budimira), u suštini bi bilo sasvim nebitno koji od dva kandidata bi se nalazio na srpskoj poziciji, jer bi tu zajednički jezik oko većine pitanja bilo nemoguće postići.

Ipak, šanse za ovakav sastav su prilično male.

KOMBINACIJA BR. 5: EKONOMSKA

Radončić - Ivanić - Raguž

Radončić kao biznismen, Ivanić kao ekonomist, uz asistenciju Raguža kao proevropski orijentisanog političara, svoje pozicije članova Predsjedništva vjerovatno bi bazirali na bitnoj drugačijoj priči od one koju smo do sada imali priliku gledati i slušati, te bi svoje aktivnosti prije svega usmjeravali ka evropskim integracijama, ekonomskoj diplomatiji i privlačenju stranih investicija.

Kada je riječ o onoj neizostavnoj konfliktnoj strani, umjesto međunacionalnih trvenja, sva tri člana bi vjerovatno daleko veću pažnju posvećivala sukobljavanju sa političkim protivnicima iz redova vlastitog naroda, s obzirom da je u proteklom periodu (a nema razloga da i u predizbornoj kampanji ne bude tako) ovaj trojac najveću pažnju usmjeravao na čišćenje vlastitih redova.

KOMBINACIJA BR. 6: KLERIKALNA

Cerić - Čović - Cvijanović

Nakon propalog pokušaja da sebe ustoliči za doživotnog reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH te neslavnog projekta Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, samoprozvani resi-emeritus odlučio se da postane ni manje ni više nego član Predsjedništva. S obzirom da je u funkciji reisa nastupao mnogo više kao političar nego vjerski službenik, te dugo važio za vodećeg ideologa i predstavnika bošnjačke tvrdolinijaške klero-nacionalne struje od čijih sljedbenika ponajprije i može očekivati glasove, za očekivati je nešto žešćeg člana Predsjedništva koji će nedvojbeno morati podilaziti svojoj glasačkoj bazi. A s obzirom da bi u najvišu državnu instituciju ušao kao bivši visoki vjerski službenik, koji se nikad nije libio koristiti vjeru kao efikasno oružje za pridobijanje masa, ne bi bilo pogrešno vjerovati da bi s Cerićem u Predsjedništvo ušla i značajna klerikalizacije te institucije.

Mada, s Cerićem se ne može nikad biti posve siguran. Predizbornu kampanju, mnogo prije svih, započeo je s pričom o Konrad Adenaueru kao političkom uzoru te „New Dealu“ kao i ekonomskom programu za BiH. Želja za moći i apetiti su mu veliki, a radi njihovog zadovoljenja vjerovatno nema talasa na kojem neće biti spreman plivati.

Čović i Cvijanović s druge strane, vjerovatno nikad ne bi bili u mogućnosti uspostaviti partnerske odnose s osobom koja je bila bivši reis i važila za nosioca radikalne struje unutar bošnjačkog naroda. Također, bivši vjerski službenik na čelu bošnjačkog naroda dao bi dodatno oružje u ruke antibosanskim snagama, prvenstveno SNSD-u, za prikazivanje Bošnjaka u BiH i svijetu kao ostrašćene vjerske grupe s kojom je suživot i zajednički rječnik teško moguć.

Ovakvo Predsjedništvo vjerovatno bi karakterisali nefukcionalnost, zategnuti odnosi i potpuni izostanak barem minimalnog konsezusa o zajedničkom djelovanju.


(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)