Svoj prvi nastup na Svjetskom prvenstvu Bosna i Hercegovina nažalost je morala okončati već nakon grupne faze takmičenja. Ono što pak niko ne može osporiti jeste da je naša zemlja uvijek bila fudbalska sila, koja je u posljednjih pedesetak godina dala pregršt vrhunskih fudbalskih igrača koji suspadali u sam vrh evropskog i svjetskog fudbala. 

DEPO portal vam donosi najbolju fudbalsku postavu BiH svih vremena prema izboru naše redakcije. U moru dobrih igrača koje je naša zemlja imala kroz historiju, bilo je teško  odabrati prvih 11, tako da svi vjerovatno neće biti zadovoljni našim izborom, stoga našim čitaocima ostavljamo prostor da daju svoje sugestije i predlože vlastiti idealni bh. tim.

Kada bi se nekim čudom ovi igrači danas mogli naći u jednoj reprezentaciji, ne treba ni najmanje sumnjati da bi ona važila za glavnog favorita za osvajanje Svjetskog prvenstva.

GOLMAN

Enver MARIĆ

Legendarni Veležov golman rođen je 25. aprila 1948. u Mostaru. Sa 12 godina fudbalom se počeo baviti u Veležu, u čijem dresu je napravio impresivnu karijeru, a za prvi tim debitirao u sezoni 1967/68. Za državni tim je odigrao 32 utakmice, a uknjižio je nastup i na Mundijalu 1974. godine u Njemačkoj.

O njegovim golmanskim kvalitetima dovoljno govori činjenica da je tri puta branio za reprezentaciju svijeta i Evrope. Upravo uoči Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, proglašen je 1973. godine za najboljeg fudbalera tadašnje Jugoslavije.

Pored Veleža za koji je odigrao preko 600 utakmica, dvije sezone branio je i u njemačkom Schalkeu.

ODBRANA

Josip KATALINSKI

Legendarni Željin half karijeru je počeo u omladinskom pogonu FK Igmana sa Ilidže, međutim već 1964. godine se priključuje juniorima FK Željezničara. Već naredne godine sa svega 17 godina debituje za prvi tim. Bio je član slavne generacije FK Željezničara koja je 1972. godine postala prvak Jugoslavije. U dresu Željezničara odigrao je više od 350 utakmica, te postigao više od 100 golova, iako je bio odbranbeni igrač, što slikovito govori o njegovoj igračkoj svestranosti.

Prošao je sve omladinske selekcije Jugoslavije, a za A tim je odigrao 41 utakmicu, te postigao 10 golova. Vjerovatno najvažniji pogodak u karijeri mu je onaj protiv Španije 1974. godine na Waldstationu u Frankfurtu, kada je tim golom donio Jugoslaviji plasman na Svjetsko prvenstvo 1974. godine. Iste godine je proglašen za najboljeg fudbalera Jugoslavije. Poslednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je 8. maja 1977. godine protiv selekcije Rumunije u Zagrebu.

Nakon deset godina provedenih u Željezničaru, 1975. godine odlazi u francusku OGC Nicu, gdje ostaje sve do 1978. godine, kada zbog hroničnih problema sa povredama odlučuje prekinuti svoju igračku karijeru u dobi od samo 30 godina.

Popularni Škija većinu svog života proveo je u rodnom gradu Sarajevu gdje je živio do smrti. Napustio nas je 9. juna 2011.

Faruk HADŽIBEGIĆ

Bivši prvotimac Sarajeva i reprezentacije Jugoslavije rođen je 7. oktobra 1957. godina. Za FK Sarajevo, u kojem je prošao sve omladinske selekcije, ubilježio je blizu 250 nastupa. Za bordo tim igrao je od 1976.-1985, nakon čega prelazi u španski Real Betis, a još je igrao i za francuske timove FC Sochaux i Toulouse FC u kojem je i okončao karijeru.

Vrhunac njegove karijere bilo je Svjetsko prvenstvo 1990. u Italiji. Iako je igrao u svih pet utakmica koje je Jugoslavija zabilježila na prvenstvu, većini je ostao u sjećanju po promašenom finalu u četvrfinalnoj utakmici protiv Argentine. Nakon regularnog dijela utakmice i produžetaka, na semaforu je stajalo 0:0, te su o prolazniku u polufinale odlučivali penali. Pri rezultati 2:3 za Argentinu u jedanaestercima, teret izvođenje posljednjeg petog penala spao je na Hadžibegića, koji bi u slučaju pogotka ostavio Jugoslaviju igri. No, Hadžibegić je promašio i poslao svoju reprezentaciju kući.

Svoju posljednju utakmicu za reprezentaciju Jugoslavije Hadžibegić je odigrao 1992. godine i oprostio se od nje kao drugi Bosanac po broju nastupa za bivšu državu.

Poslije igračke, započeo je trenersku karijeru, a kratko vrijeme je bio i selektor BiH.

Refik ŠABANADŽOVIĆ

Nekadašnji fudbaler sarajevskog Željezničara rođen je u Podgorici, ali je najveći dio života proveo u Sarajevu, gdje i danas živi. Fudbalsku karijeru je započeo u Tuzima u fudbalskom klubu Dečić, ali je vrlo brzo potpisao za FK Budućnost iz Podgorice. U sarajevski Željezničar je prešao 1984. godine i u njemu je ostao sve do 1987. godine. U sarajevskom klubu je stekao pravu afirmaciju i iskustvo, što mu je mnogo značilo kada je iste godine potpisao ugovor sa Crvenom zvijezdom.

Samo godinu dana kasnije (18. novembra 1988. godine) je, na prvenstvenoj utakmici u Sarajevu (Željezničar-Crvena zvezda), doživio tešku povredu. Naime tokom igre se sudario s protivničkim igračem i od siline udarca bio je u komi tri dana.

Bio je jedan od najistaknutjih članove slave generacije Crvene zvijezde koja je je 1991. osvojila titulu prvaka Evrope. Poslije utakmice u Bariju, kada je Zvijezda osvojila trofej, Šabanadžović je otišao u atinski AEK sa kojim je tri puta bio prvak Grčke. Godine 1995. prešao je u Olimpijakos gde je ostao dvije sezone, a karijeru je okončao u američkom Kansas Cityju.

Za reprezentaciju Jugoslavije zabilježio je osam nastupa.

VEZNI RED

Mehmed BAŽDAREVIĆ

Jedan od najboljih igrača Željezničara svih vremena karijeru je započeo upravo u ovom klubu gdje je i proveo najveći dio igračkih dana. Bio je član čuvene generacije plavih pod vodstvom trenera Ivice Osima, koja je u sezoni 1984/85. postigla jedan od najvećih uspjeha u historiji kluba kada su igrali polufinale UEFA kupa protiv Videotona. U sezoni 1984/85. proglašen je za najboljeg igrača bivše države, a iste sezone izabran je u najbolji tim Evrope. 1986. je ponovo proglašen najboljim igračem Jugoslavije. Za Željezničar je u 9 sezona provedenih u klubu odigrao 229 prvenstvenih utakmica i postigao 22 gola.

Nakon Željezničara potpisao je za francuski Sochaux 1987., u kojem je ostao sve do 1996. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je čak 54 utakmice. Bio je član jugoslovenske reprezentacije na Evropskom prvenstvu 1984. u Francuskoj, gde je odigrao tri utakmice. Takođe je bio član ekipe koja je osvojila bronzu na Olimpijskim igrama 1984. u Los Angelesu. Zbog pljuvanja u pravcu sudije i isključenja na kvalifikacionoj utakmici 1989. sa Norveškom (1:0), kažnjen je od strane FIFA-e i propustio je Svetsko prvenstvo 1990. u Italiji.

Posljednji meč u dresu Jugoslavije je odigrao 25. marta 1992. u prijateljskoj utakmici sa reprezentacijom Holandije u Amsterdamu. Za reprezentaciju Jugoslavije je ukupno odigrao 54 utakmice, uz četiri postignuta gola.

Nakon raspada SFRJ, bio je kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine, za koju je odigrao 11 utakmica.

Ivica OSIM

Jedna od najvećih igračkih i trenerskih legendi bh. fudbala rođena je 6. maja 1941. u Sarajevu. Ivica Osim počeo je da igra 1954. u pionirskom timu sarajevskog Željezničara, a za prvu ekipu debitovao je 1959. i do 1970. odigrao 250 prvenstvenih i kup utakmica te postigao 95 golova. Ukupno je odigrao 465 utakmica i postigao 186 golova.

Odigrao je i 16 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije i postigao osam golova. Učestvovao je i na finalnom turniru Kupa evropskih nacija 1968, ali je na utakmici protiv Engleske (1:0) u Firenci bio povrijeđen i nije igrao u finalu. Posljednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je 30. aprila 1969. protiv Španije (1:2) u Barseloni, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Meksiku.

Mogao je s uspjehom da igra na svakom mjestu u navali, a zbog izvanredne tehnike, sjajnog vođenja lopte, efektnog driblinga i dobrog šuta, dobio je nadimak „Štraus sa Grbavice“.

Hasan SALIHAMIDŽIĆ

Bez ikakve dvojbe najtrofejniji igrač BiH koji je u svojoj klupskoj karijeri osvojio sve što se moglo osvojiti. Prve nogometne korake je napravio u dresu Turbine u svojoj rodnoj Jablanici. Nedugo zatim kao veliki talenat prelazi u redove mostarskog Veleža, kojem u to vrijeme u Hercegovini nije mogao promaći ni jedan nogometni biser, a posebno ne onakav kakav je Hasan tada bio. Velež je tada intenzivno radio na pripremanju mladog tima za buduća vremena, a Hasan je prošao sve reprezentativne selekcije Jugoslavija i u svakoj je bio jedan od najboljih. Međutim, s petnaest godina zatekao ga je rat.

Na kraju kao izbjeglica završava u Hamburgu gdje se uspijeva priključiti juniorskom timu. U to vrijeme njegov trener je bio Felix Maggath, koji je Bracu vrlo lijepo primio i jedan je od najzaslužnijih za Hasanov veliki uspjeh.

Nakon kratkog boravka u juniorskom timu, Braca je prebačen u prvi tim HSV-a, gdje ubrzo postaje jedan od najboljih igrača. Nakon izvanrednih igara u Hamburgu, mnogi veliki klubovi su bili zainteresovani za njegove usluge, među njima velikani kao što su Barcelona i Bayern München. Hasan se odlučio za Bayern, koji mu je bolje odgovarao, jer je htio ostati i igrati u Njemačkoj. U svojoj prvoj sezoni u Bayernu postigao je nekoliko ključnih pogodaka u Ligi Prvaka (Barcelona, Manchester United), koji su Bayern odveli u finale ovog prestižnog takmičenja.

Za Bayern je igrao od 1998. do 2007., osvojivši šest njemačkih prvenstava, četiri kupa, Interkontinentalni kup te  Ligu šampiona2001. godine. 2007. godine potpisao je četverogodišnji ugovor s Juventusom. 2011. prešao je u Wolfsburg gdje je godinu dana kasnije okončao igračku karijeru.

Za reprezentaciju BiH je odigrao 43 utakmice postigavši 6 golova.

Blaž SLIŠKOVIĆ

Majstor iz Mostrara karijeru je započeo u matičnom Veležu. Ipak svoje najbolje igračke trenutke doživio je u Hajduku, za koji je nastupao od 1981. do 1986. godine.

Zbog svojih beskrajnog talenta i maestralne igre dobio je nadima "Balkanski Maradona“: Najviše će ostati upamćen po svojim čuvenim pogocima iz kornera tj. udaraca iz ugla.
Svojevremeno je bio jedan od najdaroavitijih i najatraktivnijih igrača u cijeloj Evropi kojem je predviđana velika fudbalska karijera, međutim, zbog boemskog života i životne nediscipline, u karijeri je ostvario daleko manje od onoga što je realno mogao. Uživanje u čarima noćnog života i izbjegavanje treninga bilo je nešto s čim se svaki trener koji je trenirao popularnog Baku morao pomiriti.

Za reprezentaciju Jugoslavije je upisao tek 26 nastupa i zabio tri gola. Njegova utakmica života za reprezentaciju bila je protiv Italije 1984. u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Los Angelesu, kada je od pet golova on postigao dva, a za dva asistirao. Što se internacionalne karijere tiče igrao je u italijanskoj Pescari, francuskim klubovima Lensu i Mulhouseu.

Nakon osamostaljivanja Republike Hrvatske postaje član Hrvatskog Dragovoljca, a karijeru je završio u mostarskom Zrinjskom.

Safet SUŠIĆ

Aktuelni selektor BiH i možda i najbolji bh. fudbaler svih vremena rođen je u Zavidovićima 13. aprila 1955. godine. U Krivaji iz rodnog grada započeo je fudbalsku karijeru i već sa 16 godina je ušao u prvi tim. Sezonu 1972/73. počeo je kao igrač FK Sarajeva, prvo kao junior da bi 3. avgusta 1973. debitovao u prvoj postavi seniora. U sljedećih desetak godina i više od 200 odigranih utakmica za tim sa Koševa postigao je preko 86 golova.

Početkom osamdesetih, 1982. godine, Safet prelazi u Paris Saint German, gdje je ostao devet godina. U prvenstvu Francuske za PSG je odigrao 287 utakmica i postigao 65 golova.

Za reprezentaciju SFRJ debitovao je 5. oktobra 1977. u Budimpešti protiv Mađarske i postigao dva gola. Na sljedećoj utakmici, protiv Rumunije u Bukureštu, postigao je prvi het-trik, tj. tri gola na utakmici. Slijedi još jedan protiv Italije u Zagrebu u junu 1978, pa još jedan protiv tadašnjih svjetskih prvaka, Argentine, dva mjeseca kasnije u Beogradu. 1979. izabran je za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine i za najboljeg fudbalera Jugoslavije. 1981. dobija Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Igrao je na svjetskim prvenstvima 1982., i 1990. te na evropsko prvenstvu 1984.

Sušić je 2000. povodom proslavljanja 50 godina UEFA-e zvanično proglašen najboljim fudbalerom Bosne i Hercegovine u posljednjih pola vijeka. Pored toga proglašen je za najboljeg igrača PSG-a svih vremena, kao i za najboljeg stranca koji je ikad igrao u francuskom prvenstvu.

NAPADAČI

Asim FERHATOVIĆ HASE

Legendarni igrač FK Sarajevo rođen je 24. januara 1933. Prvu utakmicu u dresu Sarajeva odigrao je 1952. godine protiv Zagreba i u prvom timu je nastupao sve do 1967. godine, postigavši preko 400 pogodaka u približno 600 utakmica. Godinama je bio najbolji igrač Sarajeva i jedan od najboljih fudbalera Jugoslavije. U prvenstvenoj sezoni 1963/64. bio je najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije sa 19 golova.

Fudbal je igrao isključivo iz ljubavi prema klubu i igri, zbog čega je bio i ostao najpolularniji fudbaler svih vremena među navijačima FK Sarajeva. Kratko vrijeme proveo je u Turskoj, dio sezone 1963/64. igrao je u Fenerbahceu, ali je za njega postojao samo jedan klub - Sarajevo, u kojeg se ubrzo vratio i u njemu završio fudbalsku karijeru.

Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije odigrao je samo jednu utakmicu 1961. protiv Južne Koreje.

Preminuo je 25. januara 1987. godine u Sarajevu.

Olimpijski stadion Koševo u Sarajevu, sada nosi naziv Stadion Asim Ferhatović Hase.

Edin DŽEKO

Jedini još uvijek aktivan igrač na našoj listi. Nakon što je prošao njegove omladinske pogone, 2003. godine potpisao je profesionalni ugovor sa FK Željezničarom, gdje je igrao do 2005. godine. S 18 godina odlazi u Češku, gdje je za Teplice u jednoj sezoni odigrao 43 utakmice i postigao 17 golova. Na kraju sezone proglašen je za najboljeg stranog igrača u češkoj ligi. Njegove odlične igre zapazio je njemački stručnjak Felix Magath i 2007. godine, u transferu vrijednom četiri miliona eura, odlazi u njemački VfL Wolfsburg.

U sezoni 2008/09. nakon maestralnih igara s Wolfsburgom osvaja Bundesligu, a sa 26 postignutih golova bio je drugi strijelac lige, dok je u narednoj sezoni sa 22 postignuta gola postao i najbolji strijelac Bundeslige.

U januaru 2011. godine potpisao je ugovor s engleskim Manchester Cityjem. Odšteta je bila rekordna za Bundesligu, a iznosila je 27,5 miliona funti. Iako često nije bio u startnoj postavi, sa Cityjem je u tri  sezone do sada osvojio dvije titule prvaka Engleske, za koje je bio jedan od najzaslužnijih igrača, zbog golova u ključnim završnim utakmicama prvenstva.

Za reprezentaciju BiH do sada je odigrao 65 utakmica postigavši 36 golova, čime je najbolji strijelac naše selekcije svih vremena.

U martu 2009. nakon gola protiv Belgije, popularni sportski komentator Marjan Mijajlović mu je dao nadimak Dijamant, po kome je do danas ostao čuven.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)