Što su listopadski izbori bliže, javnost je sve zatrpanija „istraživanjima“ o utjecaju političkih partija, pa i njihovih lidera, u biračkom tijelu. I nemoguće je, prati li ih se iole pažljivo, ne primijetiti kako nešto ne štima. Istina je, doduše, da su „istraživanja“ javnog mnijenja, barem ona do kojih sam uspio doći, različito koncipirana. Neka od njih, recimo, pod lupom analize imaju ukupno biračko tijelo, druga, opet, birače na razini jednog od entiteta, treća tek jednu od triju dominantnih etničkih skupina. Usprkos tome, međutim, i prvi pogled na njihove rezultate upućuje na zaključak tko bi im mogao biti naručitelj.

Prije, otprilike, mjesec dana javnost je šokirana „rezultatima“ istraživanja javnog mnijenja na prostoru Federacije. Na poziciji najutjecajnijih, ako je vjerovati tiskovini u privatnom vlasništvu lidera jedne od partija, nije ni SDA, ni SDP, ni Demokratska fronta nego baš politička partija njezina vlasnika – Stranka za bolju budućnost. I ne samo to. Njezin je utjecaj, sudi li se po obznanjenim rezultatima, skoro triput veći od stranke Izetbegovićevih sljedbenika – o SDP-u da se i ne govori, gotovo da ga se ni s povećalom ne može registrirati.

Ne radi, međutim, samo SBB „istraživanja“ utjecaja u biračkom tijelu na prostoru Federacije. Prije koji dan, primjerice, moglo se pročitati i rezultate istraživanja „nezavisne“ agencije "Megalopter" iz Mostara – ovaj put, dakako, provedenog isključivo u hrvatskom biračkom tijelu Federacije. Cilj je, tobože, bio utvrditi rejting popularnosti političara i političkih stranaka među Hrvatima ovog dijela zemlje. Istraživanje je, pročitah, realizirano na uzorku koji mogućnost pogreške gotovo pa isključuje. Pogledaju li se, međutim, objavljeni rezultati, jasno je da je „istraživanje“ naručeno, iz ureda lidera HDZ-a dakako. Zašto?

I prvi pogled na njihove rezultate upućuje na zaključak tko bi im mogao biti naručitelj

Ako je, naime, temeljem rezultata suditi, utjecaj HDZ-a je unutar hrvatskog biračkog tijela i dalje neupitan. Taj detalj mi se, što je-je, i ne čini problematičnim. Ali, ne bi se moglo reći kako upitnosti nedostaje i podatku koji se tiče popularnosti hrvatskih političara. Sudi li se, naime, prema obznanjenim podacima, neupitna je i popularnost lidera HDZ-a. Gotovo pa sedam puta on je, tako ispada, popularniji od svoga glavnog konkurenta, prvaka devedesetke – o ostalima, Budimiru, Jurišiću, Komšiću da se i ne zbori. U utemeljenost, pak, tog podatka  teško je povjerovati. Tko misli drugačije, neka prohoda mostarskim kafićima, neka posluša razgovore prosječnih Mostaraca, neka čuju priče o Čovićevu srednjovjekovnom dvorcu i sve će mu biti jasno. Zašto, onda, pumpanje postotaka iznad granice dobra ukusa? Po srijedi može biti koješta. Isključiti, među inim, ne treba ni strah koji se počeo uvlačiti u kosti i Čovića i družine mu.

Da objavljenim podacima ne treba bezrezervno vjerovati svjedoči „istraživanje“ koje provede jedna druga, agencija Polis, i opet, ako dobro razumjeh, iz Mostara. A, i ono je rađeno na prostoru Federacije – zapadnom dijelu Mostara, Neumu, Stocu, Prozoru, Čapljini, Livnu, Travniku, Vitezu i Bugojnu. Istraživanjem su, istina, identificirani, i to najveći problemi bh. građana – i pokazateljima u vezi s njima bi se, ruku na srce, moglo vjerovati. Među markiranim problemima je, recimo, nezaposlenost i siromaštvo neupitno na prvom mjestu – i s težinom koja je identična težini svih ostalih skupa. Moglo bi se, potom, povjerovati i pokazateljima koji se tiču zadovoljstva političkim strankama i njihovim liderima – skoro devet desetima anketiranih je, ako dobro upamtih, razočarano i dosadašnjom politikom i dosadašnjim političarima. Jer, oni se, misle građani, brinu „samo o foteljama, ne i o narodu“, „daju lažna obećanja“, „forsiraju retoriku o nacionalnoj ugroženosti, a ne brinu jesmo li financijski, zdravstveno ili socijalno ugroženi“, „ništa nisu promijenili u zadnjih 20 godina, izuzev svojih imovinskih kartona“ i sve u tom duhu – jer lista karakterističnih odgovora se time i ne završava.

Na idućim izborima bi, prema ovom „istraživanju“, više Hrvata svoje povjerenje poklonilo Ragužu nego Čoviću – što, koliko god i ja za to navijao, baš i nema neke veze sa stvarnim stanjem stvari

Ako je tako, a jeste, logična je posljedica i radikalan pad rejtinga onih koji obilježiše prethodnih dvadesetak godina. To se, međutim, cijeni li se temeljem „rezultata istraživanja“, ne događa. No, to i nije najvažnija stvar. Utjecaj lidera u hrvatskom biračkom tijelu je, naime, što se ovog istraživanja tiče, potpuno suprotan onom, po kojemu je Čovićeva karizma neupitna. Ili još konkretnije, na idućim izborima bi, prema ovom „istraživanju“, više Hrvata svoje povjerenje poklonilo Ragužu nego Čoviću – što, koliko god i ja za to navijao, baš i nema neke veze sa stvarnim stanjem stvari.

Posebna je, međutim, priča nadmetanje s „istraživanjima“ javnog mnijenja na prostoru Republike Srpske. Agencija “Ipsos Strategic Marketinga”, objavi Dodikov medijski bilten – isti onaj koji se, po nalogu svoga šefa, brine i za napuhavanje pokazatelja o utjecaju Dodikova mostarskog slugana – utvrdi gotovo pa frenetičnu zaljubljenost ovodrinskih Srba u svoga novog „vožda“. Uz njega je, naime, bezuvjetno preko tri petine opredijeljenih glasača manjeg entiteta. Natpolovičan je, potom, i utjecaj njegove partije – koji je za više od dva puta veći od onog na koji može računati njegov glavni politički konkurent, SDS.

Može li se ovakvim „rezultatima istraživanja“ i vjerovati? Teško. U obrazloženju dobivenih „rezultata“ se, naime, precizira da je anketiranje izvršeno na tisuću ispitanika po principu izravnoga razgovora sa svakim od ispitanika. Zna li se, međutim, da je „anketiranje“ realizirano u vremenu velikih poplava – koje su u izvanrednom stanju držale gotovo dvije trećine ovog dijela zemlje – razgovor „licem u lice“ je isto što i znanstvena fantastika. Ili još konkretnije, isključiti ne treba ni mogućnost da su i razgovori „licem u lice“ i njihovi rezultati fingirani.

Zna li se, međutim, da je „anketiranje“ realizirano u vremenu velikih poplava – koje su u izvanrednom stanju držale gotovo dvije trećine ovog dijela zemlje – razgovor „licem u lice“ je isto što i znanstvena fantastika

Ali, nije to istraživanje i jedino. Nekako u isto vrijeme se u javnosti pojavi i informacija o „potpunim“ podacima provedenog istraživanja “Ipsos Strategic Marketinga”. A oni su, pročitah, suprotni onima koje Dodikovi mediji gurnuše u javnost. Prema njima, naime, tri petine građana manjeg entiteta dijeli uvjerenje kako ovaj dio zemlje ide pogrešnim putem, a sedam desetina ih smatra da predsjednik RS-a ne vodi nikakvu borbu protiv kriminala i korupcije. I onda, logične su i posljedice – da trenutačni prvi čovjek ovog entiteta na predstojećim izborima gubi u utakmici, i to k'o od šale, od predsjedničkog kandidata SDS-a.

Što o svemu tome reći? Što se, recimo, mene tiče, apostrofiranim „istraživanjima“ vjerujem k'o lanjskom snijegu. Sva ona su, hoću reći, osmišljena forma „izluđivanja“ naroda – i sa stvarnošću nemaju baš nikakve veze. Ako bi, pak, čovjek htio tragati za istraživanjima koja bi mogla upozoriti na procese nakon slijedećih parlamentarnih izbora, preporučiti bi mu se moglo istraživanje, urađeno za potrebe Ureda visokog predstavnika – koje je javnosti prezentirano prije mjesec-dva. Još pouzdanije bi se, potom, projekcije dalo izvlačiti i iz istraživanja američkog Nacionalnog demokratskog instituta – koje je trebalo realizirati tijekom svibnja, a stvarno bi se moglo dogoditi da svijetlost dana, opet zbog poplava, ugleda tek mjesec-dva prije parlamentarnih izbora.

Naravno, oni koji su obilježili prethodnih dvadesetak godina učinit će sve da vodu tjeraju na svoj mlin. I stoga, ne treba čuditi da udaranje u nacionalne gajde svakodnevno pojačavaju. Svjetsko nogometno prvenstvo im je, uostalom, dalo izvanredan šlagvort za to – paljevine zastava, skrnavljenje vjerskih objekata, grafiti nacionalističkog sadržaja, pa i fizički napadi s nacionalnim predznakom. Do izbora će se, sasvim izvjesno, svemu tome pridružiti i još ponešto.

Oni koji su obilježili prethodnih dvadesetak godina učinit će sve da vodu tjeraju na svoj mlin. I stoga, ne treba čuditi da udaranje u nacionalne gajde svakodnevno pojačavaju. Svjetsko nogometno prvenstvo im je, uostalom, dalo izvanredan šlagvort za to

Hoće li sve to, međutim, biti i dovoljno za vožnju istim kolosijekom? Na tu vrstu pitanja je, ruku na srce, svaki odgovor poprilično upitan. Osobno me, primjerice, ohrabri najava Evropske unije da formira evropsku „crnu listu“ korumpiranih bh. političara – jer ona bi stvorila transparentnost, kako u EU, tako i kod građana ove zemlje. Sve to, doduše, i nije tako jednostavno. Uostalom, postoji bojazan kako bi ona mogla biti i neočekivano dugačka. Ali, postoji i svijest da bez nje neće ići – jer, rečeno je, primjerice, tijekom rasprave u njemačkom Bundestagu, kako uopće je moguće „nastaviti suradnju s političarima koji odlično funkcioniraju kada se dijele interesne sfere unutar zemlje, ali ne funkcioniraju kada treba usvojiti odluke koje bi donijele napredak svim građanima“. S ovakvim se sudovima, zar je to potrebno i posebno naglašavati, slažem bez izuzetka.