Izvor: Al Jazeera Balkans

Oni odrasli u Titovoj Jugoslaviji pamte da je standard sportskog izvještavanja na JRT-u podrazumijevao tezu da su svakom porazu naših timova kumovale sudije.

Oni koji su nastavili živjeti u Miloševićevoj Frankenštajn-Jugoslaviji sjetiće se da su komentatori Radio-televizije Srbije tu tezu razvili u paranoju neviđenih razmjera: ne samo da su nam uvijek bile krive sudije, nego su sudije dobile direktne naredbe od „svjetskih moćnika“, istih onih koji su nam uveli „nepravedne i ničim zaslužene sankcije“, da srpski timovi ne smiju pobijediti.

To više nije bila stvar nekompetentnog suđenja, nego - kako su to stručno nazvali ludaci koji su defilovali Miloševićevim medijima - „vatikansko-masonsko-kominternovske“ zavjere. Ako ne to, dijelom plana uspostave islamske „zelene transverzale“. Pa koji mahniti, paranoični scenario ko voli, po volji.

Ta tri čovjeka u rukama nisu nosili pištaljke, nego duge cijevi.... To čime su se oni jutros bavili, nije bilo suđenje, nego oružana pljačka... Ono nisu bile sudije, nego somalijski pirati pod FIFA-inom zastavom

Stoga se neko ko to pamti, a ja pamtim dobro, iz razloga dobrog ukusa nerado dotiče suđenja na fudbalskim mečevima. Osim onda kada naš tim, kao fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine jutros, ne igra protiv protivničke selekcije, nego protiv sudijske trojke sa Novog Zelanda.

Ta tri čovjeka u rukama nisu nosili pištaljke, nego duge cijevi.

To čime su se oni jutros bavili, nije bilo suđenje, nego oružana pljačka.

Ono nisu bile sudije, nego somalijski pirati pod FIFA-inom zastavom.

Čist pogodak Džeke

Najprije je Džeko dao gol. Situacija iz koje je zabio ne samo da je bila čista, nego može poslužiti kao reklama za skupe kupovne vode: „Evian, voda sa vrhova Alpa, čista kao Džekin gol protiv Nigerije.“

Pomoćni sudija, onaj koji sa automatskom puškom stoji pored vrata i gleda stiže li policija, signalizirao je ofsajd, a glavni sudija, onaj koji drži vreću i u nju trpa pare iz sefa, potvrdio je njegovu odluku. Stvar je u sljedećem: ono ne da nije bio ofsajd, nego je Džeko stajao nekoliko stepeni geografske širine ispred odbrane Nigerije. Džeko je bio sjeverno od ekvatora, a nigerijska odbrana južno.

Je li BiH igrala dobro? Nipošto. Je li Džeko igrao dobro? Čitam jutros, navijači se žale da nije. Ali ja mislim ovako: može on daleko bolje, ali dao je gol. Da nije poništen, svima bi Džeko jutros bio odličan

Onda su Nigerijci dali go. Jutros čitam crnogorske portale. Na Cafe Del Montenegro vele ovako: „U 29. minutu trenutak odluke. Emenike je pretrčao večeras katastrofalno lošeg kapitena BiH Spahića (koji je usput i pao i tražio faul), asistirao je Onaciju koji nije pogriješio, kroz noge Begoviću za 1:0.”

Lijep primjer inventivnog novinarstva: gol pripisan čovjeku koji ga nije dao, branič koji je srušen usput pao.

Portal Analitika, pak, kaže ovako: “Osam minuta kasnije Nigerija je došla u vođstvo golom Odemingija, ali nakon očiglednog faula nad Spahićem, koji sudija nije sankcionisao.”

Tako je već bolje. Jer, da su Spahić i Emenike boksovali, Emenike bi za ono hvatanje i guranje dobio javnu opomenu. Pošto se, barem formalno, barem kad ne sude ova trojica sa Novog Zelanda, fudbalska pravila ponešto razlikuju od pravila Ultimate Fightinga, za onakav start se svira faul.

Sad kad smo završili sa suđenjem... Je li BiH igrala dobro? Nipošto. Je li Džeko igrao dobro? Čitam jutros, navijači se žale da nije. Ali ja mislim ovako: može on daleko bolje, ali dao je gol. Da nije poništen, svima bi Džeko jutros bio odličan.

Stvar sa napadačima je jednostavna: ako špic daje golove, dobar je, ako ne - nije. Sjećate li se Darka Pančeva, centarfora Crvene Zvezde? Sjećate se njegove igre: u svakoj utakmici u kojoj nije dao gol, Pančev je bio ubjedljivo najgori igrač na terenu, apsolutno beskoristan. Ali je bio vraški dobar špic...

Favoriti i pobjednici

Jesmo li mislili da BiH može proći grupu? Naravno da jesmo. Ja sam mislio da može stići vrlo daleko. I dalje tako mislim. Mnogo je timova u Brazilu koje bi BiH mogla pobijediti u nokaut-fazi takmičenja.

Neki bi drugi tim, koji niko nije ubrajao u favorite, mogao daleko stići na ovom prvenstvu i pomutiti planove mnogim velikim „selekcijama“. U nekoj će se maloj zemlji ljudi zbog fudbala radovati do duboko u ljeto

Je li iznenađenje što BiH neće proći grupu? Baš i nije. Argentina je opasna, čak i kad je loša. Nigerija nije šala, a Iran je sjajan. Kada katastrofalno odigraš, primiš gomilu golova, pa ispadneš, nema se za čime žaliti. Ali, ponekad vrlo tanka linija, istkana od sreće i sudijskih odluka, razdvaja dvije sudbine jednog tima: ispadanje u grupi i četvrtfinale. 

Ovo je prvenstvo idealno za vježbanje gubitničke filozofije. Eto, ispala je i Španija, jedan od favorita za titulu, mogao bi čovjek reći. Stvar sa Španijom je doista čudna. Njemačka štampa je objavila kako se njihov tim posebno spremao za duel sa Španijom, kako su razvijali i vježbali čitave šeme igre namijenjene isključivo španskoj selekciji.

Procurilo je, takođe, da je brazilski selektor Skolari angažovao čovjeka koji je pune dvije godine analizirao igru Španije i formu svakog igrača pojedinačno. Svi su ti planovi i šeme pali u vodu jer je Španija, koje su se svi bojali, odigrala očajno.

Neki bi drugi tim, koji niko nije ubrajao u favorite, mogao daleko stići na ovom prvenstvu i pomutiti planove mnogim velikim „selekcijama“. U nekoj će se maloj zemlji ljudi zbog fudbala radovati do duboko u ljeto.

To, nažalost, neće biti Bosna i Hercegovina.