Već prvi taktovi naše himne na najlegendarnijem stadionu otkad je fudbalske igre, u fudbalski najuspješnijoj nacijiji na svijetu, gdje su Zmajevi protiv Argentine igrali svoju prvu, po svemu historijsku utakmicu na svjetskim prvenstvima, nesumnjivo su učinili da svakom Bosancu i Hercegovcu zadhrti srce. U tom trenutku svi mi smo se mogli osjećati kao pobjednici; svi mi koji ludo i iracionalno volimo ovu siromašnu, nesretnu, unakaženu i izranjavanju zemlju mogli smo biti ponosni što smo tu na najboljem mjestu na svijetu, među najboljim i protiv najboljih, da se takmičimo za prestižnu titulu prvaka svijeta u fudbalu, sportu koji je uvijek bio i mnogo više nego samo sport.

Taj osjećaj ponosa ni eventualan poraz od Argentine, jednog od glavnih favorita za osvajanje Mundijala, sa možda i ponajboljim igračem svijeta Messijem, nije ni za zehru mogao smanjiti.

Kako je nesreća usud koji ovaj narod prati kroz čitavu njegovu historiju, tako ni debi na svjetskim prvenstvima nije mogao proći bez njenog sveprožimajućeg pečata. Već u trećoj minuti utakmice, nakon centaršuta Messija lopta je nesretno pogodila u koljeno Kolašinca i završila u mreži Begovića. Slučajni, nepravedni gol, rezultat tek puke sreće za Argentince i nesreće za BiH.

Kako je nesreća usud koji ovaj narod prati kroz čitavu njegovu historiju, tako ni debi na svjetskim prvenstvima nije mogao proći bez njenog sveprožimajućeg pečata

I umjesto da nakon početnog šoka naša reprezentacija psihički poklekne, Papetovi izabranici zaigrali su kao prekaljeni profesionalci ne libeći se da ostave srce na terenu. Zmajevi su na terenu izgledali dobro,  zrelo, samouvjereno... Odbrana, u prethodnom periodu možda i najslabija karika ove ekipe, djelovali je sigurno kao nikad, sjajno pokrivajući i uzimajući lopte  Messiju, Agueru, Di Mariji i drugim argentiskim zvijezdama; vezni red je igrao lepršavo, odvažno, nižući između sebe atraktivne poteze i precizne pasove, koji su pak u konačnici teško stizali do usamljenog Džeke u napadu pored odlično postavljene odbrambene petorke Argentinaca.

Već u prvom poluvremeno naši momci su vrlo lako mogli doći do izjednačenja, dajući nam jasno do znanja da je riječ o dobro uštimanom stroju odličnih igrača. U 13. minuti nakon jedne maestralne lopte Misimovića, Hajrović se našao sam pred golom Argentine, ali je lopta bila prebrza. Potom se u izglednoj poziciji našao Džeko koji je, iako je na lijevoj strani imao potpuno samog Lulića, u maniru rasnog napadača gladnog golova svojom slabijom lijevom nogom iz okreta šutirao preko gola. Ipak, najviše razloga za žaljenje imali smo pred kraj prvog poluvremena, tačnije u 41. minuti kada je Lulić nakon odlično izvedenog kornera šutirao glavom u donji lijevi ugao, ali je golman Romero sjajnom intervencijom loptu skrenuo u korner.

Za sve to vrijeme, Argentinci, nakon bezveznog prvog gola, nisu uspjeli napravili apsolutno ništa. Zmajevi, ako nisu bili bolji, u najgorem slučaju su djelovali potpuno ravnopravno Argentini.

Svi mi koji ludo i iracionalno volimo ovu siromašnu, nesretnu, unakaženu i izranjavanju zemlju mogli smo biti ponosni što smo tu na najboljem mjestu na svijetu, među najboljim i protiv najboljih, da se takmičimo za prestižnu titulu prvaka svijeta u fudbalu, sportu koji je uvijek bio i mnogo više nego samo sport

To je bilo jasno i njihovom treneru Alejandru Saballeji, koji je u drugo poluvrijeme odlučio krenuti maksimalno ofanzivno sa čak tri napadača. Međutim, BiH je nastavila u istom ritmu kao i u prvom poluvremenu, pa je već u pedesetim minutama igre Hajrović zaprijetio s dva solidna udarca prema gola.

Ipak, izjednačenje nismo dočekali. U 65. minuti nakon duplog pasa, Messi je promiješao pola naše odbrane, šutirao s vrha šesnaesterca i od desnu stativu postigao pogodak za vodstvo Argentine. Ko zna koji mu je ovo već po redu ovakav gol.

Nakon drugog pogotka Gaučosa bilo je jasno da BiH teško može napraviti "čudo" i favoriziranoj Argentini uzeti barem pod.

I da li smo ovaj put pokleknuli i izgubili žar u igri? Ni najmanje. Naši puleni nastavili su igrati jednako srčano, agresivno i organizovano kao i dotad, što je u konačnici i urodilo plodom. Vedad Ibišević, nakon što je svojim pobjedničkim golom protiv Litvanije odveo našu zemlju na Mundijal, u historiju će ostati upisan i kao fudbaler koji je postigao prvi gol za Bosnu i Hercegovinu na svjetskim prvenstvima.

U 81. minuti nakon odlično dodavanja Lulića, plavooki bombarder je loptu kroz noge proturio argentinskom golmanu, za smanjenje vodstva na 2:1, i veliku radost za milione Bosanaca i Hercegovaca u čitavom svijetu.

 I pored nesretnog autogola, jedan od boljih pojedinaca na terenu bio je svakako i korpulentni Sead Kolašinac, koji je vrhunskom sigurnošću i spretnošću u zadnjem redu pokazao da će odbrana, naša višegodišnja boljka, u budućnosti možda postati i bolji dio ekipe

Ispostavit će se konačan rezultat. Do kraja utakmice Zmajevi su i dalje, samouvjereno i odvažno, nastavili napadati, sasvim realno se nadajući da mogu izvući remi, no odbrana Argentinaca ostala je sigurna.

Iako smo u konačnici zvanično poraženi u prvoj utakmici Mundijala, u moralnom pogledu BiH je, slobodno se može reći, iz ove utakmice izašla kao pobjednik. Naši momci su tokom čitavog meča krajnje uvjerljivo demonstrirali da itekako znaju baratati loptom i da  su u stanju ravnopravno se nositi s najboljim igračima svijeta.

Posebno treba istaći mladog Muhameda Bešića, koji je poput vrhunskog majstora sa stotinama utakmica na najvišem niovu u svojim nogama, a ne neiskusnog dvadesetjednogodišnjaka, pružio perfektan meč odlično odrađujući svoj posao u zadnjem veznom redu i zagorčavajući život argentinskim napadačima.

Također,jedan od boljih pojedinaca na terenu bio je svakako i korpulentni Sead Kolašinac, koji je nakon nesretnog autogola pokazao čelični karakter, te sigurnom i dominantnom igrom u zadnjem redu pokazao da će odbrana, naša višegodišnja boljka, u budućnosti možda postati i bolji dio ekipe.

I selektor Sušić je bio na visini zadatka, pa je i u taktičkom dijelu reprezentacija djelovala krajnje uigrano, organizovano i stabilno.

Šta će na kraju ostati svima nama koji ludo i iracionalno volimo ovu siromašnu, nesretnu, unakaženu i izranjavanju zemlju i jedino još u fudbalu vidimo simbol njene snage i ponosa, ako ne budemo imali barem taj san? San da možemo biti fudbalski prvaci svijeta

Bh. gradovi ovih dana su obojeni u žutu plavu-boju i u potpunosti u znaku reprezentacije. Kao rijetko kad oko sebe možete vidjeti sretna, nasmijana i optimistična lica nacije koja živi za fudbal koji je uvijek bio više od sporta, i kojoj jedino još fudbalska reprezentacija unosi radost i nadu u život.

A nakon utakmice s Argentinom te nade i te kako ima, jer uz igru na onakvom nivou pobjede protiv Nigerije i Irana ne bi trebale predstavljati problem. A onda osmina finala, i onda.... ko zna... Četvrfinale? Polufinale? Utakmica za treće mjesto? Finale? Zvuči kao san? Možda! Možda je čak i daleko realnije da BiH ispadne u grupnoj fazi, nego spominjanje polufinala i finala. No zašto ne sanjati?

Šta će na kraju ostati svima nama koji ludo i iracionalno volimo ovu siromašnu, nesretnu, unakaženu i izranjavanju zemlju i jedino još u fudbalu vidimo simbol njene snage i ponosa, ako ne budemo imali barem taj san? San da možemo biti fudbalski prvaci svijeta.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)