Nedavno okončani izbori u zemljama Europske unije obilježeni su sa nekoliko poruka koje su građani tih zemalja uputili putem svog izlaska na glasanje. Osim već poznatih detalja oko ekspanzije onih desničarskih, pa čak i ultradesničarskih snaga koje nose izrazitu dozu euro-skepticizma, izbori za Europski parlament sadrže i dimenziju poruke koje su različite zemlje odaslale svojim odnosom prema ovim izborima.

Takva poruka ostala je u zapećku rezultata koje su ostvarili, na primjer, Marine Le Pen i njen ultradesni Nacionalni front u Francuskoj ili recimo Nigel Farage, euro-skeptik iz Velike Britanije, te uznemirenosti dijela europskih zvaničnika da bi te snage mogle okupiti većinu u Europskom parlamentu u okviru svoga negirajućeg programa prema Europskoj uniji.

Naravno, nisu sve političke opcije desne, odnosno narodnjačke orijentacije euroskeptične, čak naprotiv, no ono što šalje jasan signal odnosi se na to da dio građana iz zemalja Europske unije, koji su svoje glasove dali ultradesnim političkim strankama, ne razmišlja ili ne vidi tu višedržavnu organizaciju kao nešto što ih vodi u prosperitet.

Ako bismo barem na tren, kolokvijalno i radi lakšeg pojašnjenja, zemlje Europske unije podijelili na zapadnoeuropske, razvijene zemlje, sa jedne strane, kao i one koje pripadaju njenoj istočnoj periferiji ili središtu sa druge strane, i uporedili podatke o izlaznosti, došli bismo do spoznaje da je ovoga puta »istok« debelo podbacio i to sa jako malom izlaznošću.

Jednako važna, ako ne i važnija, jeste poruka koju su poslale zemlje članice EU u okviru svoje veće ili manje izlaznosti na ove veoma važne izbore, posebno u onom dijelu kada u takvoj izlaznosti sagledamo koje su političke opcije ostvarile dobre ili loše rezultate i iz kojih dijelova zemalja EU one zapravo dolaze. Ako bismo barem na tren, kolokvijalno i radi lakšeg pojašnjenja, zemlje Europske unije podijelili na zapadnoeuropske, razvijene zemlje, sa jedne strane, kao i one koje pripadaju njenoj istočnoj periferiji ili središtu sa druge strane, i uporedili podatke o izlaznosti, došli bismo do spoznaje da je ovoga puta »istok« debelo podbacio i to sa jako malom izlaznošću.

Zemlje kolokvijalnog »zapada« imale su značajniji odziv na izborima za Europski parlament, iskazujući svoju zainteresiranost i dajući važnost tom tijelu. Na primjer, neki od rezultata izlaznosti glase: Austrija 45%, Belgija 90%, Francuska 44%, Njemačka 47%, Italija 60%, Luxembourg 90%, Malta 75%, Velika Britanija 34% i tako dalje. S druge strane, »istok« i središnja Europa zabilježili su relativno malu izlaznost, kao recimo Hrvatska 24%, Mađarska 29%, Latvija 30%, Rumunija 34%, Slovačka 13%, Slovenija 21%, Poljska 22%, Češka 19% i tako redom, uz par izuzetaka.

Izlaznost u zapadnom dijelu EU je standardna i ona jasno oslikava odnos građana tih zemalja prema izborima za Europski parlament ili još jasnije prema važnosti same Unije. Nasuprot njih, nalaze se zemlje sa istoka, preciznije one zemlje koje su relativno nedavno postale članicama EU, u kojima su građani svojom malom izlaznošću pokazali hladan odnos, koji skoro graniči sa izvjesnom dozom nezainteresiranosti. Zamislimo samo takvu situaciju u kojoj su te zemlje u recentno vrijeme ulagale enormne napore da bi postale članicom EU, prolazile teške i iscrpljujuće pregovore i različite kriterije, da bi naposljetku građani tih zemalja u ovim izborima za Europski parlament kazali da to njih zapravo previše ne interesira.

Nadajmo se da će se obistiniti riječi Tanje Fajon, europske parlamentarke koja je dobila novi mandat, da u Europskom parlamentu još uvijek većinu mogu okupiti politički blokovi europske orijentacije, kako bi se onemgučilo da glavnu riječ vode ultradesne stranke. U tom slučaju i naša Bosna i Hercegovina bi imala šansu da se u okviru nove agende pristupanja EU, pomakne ka naprijed u euroatlantskim integracijama.

Dodajmo tome i razmatranje iz kojih dijelova svih zemalja EU ponajviše dolaze glasovi, odnosno ko je tamo ponajviše izlazio na izbore za Europski parlament, došli bismo do spoznaje da se radi o građanima iz manjih gradova ili ruralnih sredina, gdje očito postoji izuzetan naboj i podrška prema ultradesnici, kao i pojačana doza euroskepticizma. Šta više, takva situacija prevladava u pojedinim zapadnoeuropskim zemljama. U zemljama »istoka« i središta Europe, vidno je da u onome što zovemo gradskim oblastima ili na neki način intelektualnim središtima, građani iz tih sredina tokom izbora  za Europski parlament rađe su bili negdje na kafici ili na izletu, nego da su izdvojili malo vremena za svoj glas podare nekoj od političkih opcija u svojim zemljama.

Njihovi glasovi, možemo biti relativno sigurni, ne bi odlazili ultradesnim ili euroskeptičnim političkim opcijama. Podsjetimo se apela premijerke Slovenije u ostavci Alenke Bratušek, koja poziva na ujedinjenje ljevice, jer je prilikom glasanja za Europski parlament došlo do disprezije glasova na više ljevičarskih stranaka koje nemaju zapaženije rezultate, te zbog toga dolazi i do pobjede stranaka desnog centra u toj zemlji.

Najzad, nadajmo se da će se obistiniti riječi Tanje Fajon, europske parlamentarke koja je dobila novi mandat, da u Europskom parlamentu još uvijek većinu mogu okupiti politički blokovi europske orijentacije, kako bi se onemgučilo da glavnu riječ vode ultradesne stranke. U tom slučaju i naša Bosna i Hercegovina bi imala šansu da se u okviru nove agende pristupanja EU, pomakne ka naprijed u euroatlantskim integracijama.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)