Piše: Gordan Duhaček, Tportal

Poplave koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu, vjerojatno najgore u povijesti, pokazale su još jednom da ta država nije zapravo podijeljena između pripadnika triju konstitutivnih naroda – abecednim redom: Bošnjaka, Hrvata i Srba – nego se najveća i za budućnost BiH najdestruktivnija podjela već godinama događa između dviju skupina, političke klase i svih ostalih.

Naime, kada je riječ o narodima Bosne i Hercegovine, sve ih je zadesio isti potop i svi su na nj reagirali isto, pomažući žrtvama na svaki mogući način, solidarizirajući se sa susjedima bez obzira na nacionalnost ili religiju. Baš kao u vrijeme prije rata 1992. - 1995., kada je više nego dobro funkcionirala autentična bosansko-hercegovačka multikulturalnost, za koju se nacionalisti već više od dva desetljeća trude uvjeriti sve da je bila laž i da se ljudi jednostavno ne sjećaju svojih života na način koji bi bio u skladu s aktualnom ideologijom međusobne ugroženosti i aparthejdske podjele kao jedine garancije opstanka. Kada su u ovom strašnom potopu narodi u BiH bili u prilici reagirati refleksno i iz duše, izvan kontrole za tragediju nezainteresiranih vlasti, pokazalo se da će se ponašati baš onako kako političke elite ne žele – kao ljudi.

To je možda nekima iznenađenje, ali teško da je itko bio uhvaćen nespreman na ponašanje raznolikih predstavnika vlasti i moćnih političkih igrača, koji su ispunili sva očekivanja. Nesposobnost, bahatost, bešćutnost, ordinarna glupost, licemjerje, aboliranje od odgovornosti, turističke ekskurzije usred katastrofe, manipulacije i sve drugo negativno što čovjeku može pasti na pamet – bosansko-hercegovački politički moćnici iskazali su se u raskoši koja nadmašuje čak i tragediju poplava. Kao da su se natjecali tko će se ponašati odvratnije i kao da su htjeli nadmašiti prirodnu katastrofu, a definitivno su uspjeli!

Član Predsjedništva BiH i vječni kandidat za prvog čovjeka tatine stranke SDA, Bakir Izetbegović, kad su počele poplave, došao je na genijalnu ideju – uzeti jedan od samo četiriju helikoptera bosansko-hercegovačke vojske, da baci pogled na domove desetina tisuća ljudi koji su završili pod vodom. Ljudima koji su se od bujice spasili na krovovima četvrti bi helikopter svakako dobro došao da ih se spasi od smrti, a ne bi smetao ni za osnaživanje nasipa na Savi, ali o čemu bi onda Izetbegović junior imao pričati u intervjuu za CNN? Sigurno ne o rezultatima svoje dugogodišnje političke karijere, o kojima može biti riječi jedino na Sci-Fi Channelu.

Željka Cvijanović, osoba kojoj Dodik dopušta da glumi premijerku RS-a, izjavila je kako su vlasti u Banjaluci znale dva dana prije što očekuje Doboj, ali eto...

Predsjednik Doma naroda BiH i čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović pak je zaključio da je važnije posvetiti se mrtvima, nego jedva preživjelima pa je u nedjelju – na vrhuncu poplava – otišao u Bleiburg, jer je problematična komemoracija ipak prioritet u odnosu na tamo neke žive ljude u Posavini, koja ionako ne figurira kao dio potencijalnog trećeg entiteta. Kad se pak oglasio o poplavama, Čović je požurio reći kako se sad nikako ne treba baviti time tko je odgovoran za katastrofu povijesnih razmjera, jer je izuzimanje iz odgovornosti njegova vječna politička strategija. Čovjek čija je politika rezultirala time da Hrvati u Predsjedništvu BiH već godinama nemaju legitimnog predstavnika nikad nije volio da se utvrđuje odgovornost, naročito njegova.

Predsjednik Republike Srpske i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik (koliko je samo tih predsjednika u BiH!) tijekom početka najgorih poplava u svom svetom entitetu odletio je - svojim službenim avionom, jer što je entitet bez Challengera - odmah u Beograd, da bude ikebana na press-konferenciji premijera Srbije Aleksandra Vučića, a kad se udostojio pojaviti među ljudima kojima je voda odnijela sve što su imali u životu, počeo se izderavati i fizički nasrtati, kao, primjerice, prema novinarki bjeljinske BN televizije. Pritom je Željka Cvijanović, osoba kojoj Dodik dopušta da glumi premijerku RS-a, izjavila kako su vlasti u Banjaluci znale dva dana prije što očekuje Doboj, ali eto. Zanimljivo je i da se Dodikova vlast nije uopće angažirala u obrani Doboja i Bijeljine od poplava, kao i da u tim gradovima na lokalnoj razini vlast ima opozicija. Poruka je jasna: niste glasali za mene pa kako se usuđujete očekivati da ću pomaknuti prstom kako bih vam spasio život.

O posvemašnjoj izlišnosti člana predsjedništva BiH i predsjednika (opet!) Demokratske fronte Željka Komšića i njegova bivšeg političkog babe te aktualnog ministra vanjskih poslova BiH i predsjednika (O bože, još jedan!) SDP BiH Zlatka Lagumdžije ne treba trošiti previše riječi, jer su za pomoć poplavljenim područjima učinili jednako kao i u svojem dosadašnjem političkom djelovanju. Dakle, ništa.

No zato je nešto ipak učinio predsjedavajući (ha-ha, nije predsjednik ničega!) Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, koji je zajedno s ekipom donio odluke koje otežavaju dostavu humanitarne pomoći Bosni i Hercegovini pa je tako jedan slovenski konvoj zaglavio na granici. Da ponovim: predstavnici bosansko-hercegovačkih vlasti odlučili su otežati dostavu humanitarne pomoći ljudima pogođenim poplavama. Što uopće na to reći a da ne uključuje najprostačkije psovke? Možda ovako: imat ću nezaštićene seksualne odnose sa svim ljudima i pojavama koje bi bile uključene na spisak onoga što vam je u životu relevantno!

Bosansko-hercegovačkim političarima doista se treba priznati dosljednost, od koje nisu odustali ni u ovim groznim poplavama: nije ih uopće briga za narod i to će u svakoj prilici iskazati. Ne samo iskazati, nego ponavljati dok ne postane očito baš svima i baš svugdje. I ako netko možda pod utjecajem halucinogenih droga pomisli da ipak nije tako, politička elita BiH će odmah učiniti nešto da otkloni svaku sumnju.

Baš kao što je običan narod sastavljen od triju naroda svojim ponašanjem u poplavama otklonio svaku sumnju o tome da ne mogu živjeti zajedno, da se mrze i da je jedino rješenje razdvojiti se što većim zidovima. Bosansko-hercegovački Bošnjaci, Hrvati i Srbi dokazali su tijekom i poslije potopa i klizišta da su zajedno jači, da se bez problema mogu dogovoriti i da su prvenstveno ljudi, a pripadnici neprijateljskih etnija samo zato što tako odgovara političkoj klasi.

Zato se sve što se proteklih dana događalo ne smije nikako zaboraviti do jesenskih izbora u BiH, jer na njima dati glas Izetbegoviću, Čoviću, Dodiku, Lagumdžiji, Komšiću ili drugim ovdje nespomenutim predsjednicima znači ukaljati sjećanje na sve žrtve ovih poplava i pljunuti na solidarnost svih koji sada pomažu.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)