Razgovarala: Snježana Mulić-Softić (Al Jazeera Balkans)

Penzionisani reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić dok ovih dana boravi u Jordanu gdje kao gostujući profesor predaje na Međunarodnom islamskom univerzitetu u Amanu, predano radi i na svom političkom angažmanu u BiH.

Nakon prvih spekulacija u javnosti da će osnovati novu političku stranku Cerić je obzanio da će se, zapravo, na narednim bh. izborima najvjerovatnije kandidirati za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

O vrsti angažmana na narednim izborima i političkoj klimi u BiH za Al Jazeeru kaže:

- Mislim da u Bosni i Hercegovini ima dovoljno, neki kažu i previše, političkih stranaka. Međutim, neki misle da su postojeće političke stranke potrošene, da su bezidejne, da su bezvoljne, da su politički neinventivne, da su se zatvorile i ogradile željeznom ogradom, da nisu u stanju da skupe dragocjenu energiju u ljudima koji znaju, hoće i mogu da izvedu naše društvo i našu državu iz očite letargije i beznadežnosti te da je zbog toga potrebna nova politička snaga, nova i drugačija politička stranka sa jasnom vizijom i uvjerljivim programom za stvarne promjene nabolje.

Većina ljudi sa kojim sam razgovarao misli da je vrijeme da se ponudi slobodna i nezavisna politička alternativa koja bi objedinila slobodne i nezavisne pojedince, organizacije i institucije ka zajedničkom cilju moralne obnove društva i jačanju državnosti Bosne i Hercegovine. Otuda se pojavila i ideja o slobodnom i nezavisnom predsjedničkom kandidatu u Bošnjaka. 

Šta Vas je motiviralo da se politički angažirate?

Prvi i najvažniji motiv je osjećaj dužnosti prema domovini, a to je da učinim sve što je u mojoj moći da našoj djeci, našim unucima bude bolja i sigurnija budućnost, da žive u slobodi od straha i siromaštva. Osjećam da je moguće teško stanje u društvu i državi mijenjati nabolje sa iskrenom namjerom, kvalitetnim znanjem i vrijednim radom. 
 
Mislite li da je Bošnjacima potrebna nova politička opcija i šta općenito mislite o funkciji članova Predsjedništva, a budući da oni imaju prilično limitirane ovlasti?

Funkcija, ma koja bila, ne čini čovjeka važnim i utjecajnim, već čovjek svojim radom čini određenu funkciju važnom i utjecajnom. Mislim da je funkcija člana Predsjedništva važna i utjecajna i može pokrenuti mnoge stvari naprijed, posebno na planu međunarodne afirmacije države, ali i na domaćem planu član Predsjedništva može i treba biti faktor spajanja različitosti i promotor jedinstva za opće dobro svih.

Gdje, prema Vašem mišljenju, najviše griješe bh. političari?

Ne želim govoriti o greškama političara. Neka o tome svoj sud dadnu birači na sljedećim izborima. Oni najbolje znaju koliko ih košta nesposobnost današnje političke elite da nađu razumna politička i ekonomska rješenja za društvo i državu.

U svijetu ima primjera gdje su bivši visokopozicionirani vjerski lideri ulazili u politiku, neki su bili i predsjednici, ali u BiH to baš i nije slučaj. Postoji li bojazan da bi se, u slučaju Vašeg političkog angažmana, to moglo percipirati kao da težite ka uspostavi teokracije?

Mislim da ljudima koji su slobodni od predrasuda i nezavisni od interesnih grupe ne smeta ničija vjera, kultura i nacija. Slobodni i nezavisni ljudi cijene svakog čovjeka koji svojim radom doprinosi boljitku društva i afirmaciji države. Moje znanje o vjeri i moralu je moja prednost i bogatstvo. Zbog toga, nije primjereno da se "pripadnike ostala dva naroda" optužuje za netoleranciju prema mojoj vjeri i moralu, kao i mojoj profesionalnoj pozadini.

Nisam čuo nijednu ružnu riječ ni od jednog pripadnika iz ostala dva naroda u vezi s tim pitanjam. Na kraju krajeva, zna se da Bosna i Hercegovina nije teokratska, već demokratska država, a to znači narod bira svoje zastupnike iz različitih slojeva društva. Ti narodni zastupnici koji mogu, ali ne moraju, imati vjersko znanje i uvjerenje donose zakone po kojima se upravlja državnim poslovima, a budući da u Bosni i Hercegovini vlada pozitivni sekularizam.

Koje su odlike pozitivnog sekularizma?

To je sekularizam u smislu da država nema negativan odnos prema religiji kao takvoj, ali nema ni posjednički odnos ni prema ijednoj religiji. Pozitivni sekularizam pretpostavlja da sve religije imaju jednak pristup državnim institucijama, kao i da država ima jednak odnos prema svim religijma u smislu osiguravanja ljudskih prava, od kojih su vjerska prava vrlo važna. Administracija vjerskih zajednica i crkava su odvojene od države, kao što je i državna administracija odvojena od vjerskih zajednica i crkava, ali vjera kao moralna vrijednost pojedinca i zajednice nije odvojena od društva i nije izopćena iz javnog života. Tu činjenicu država mora da ima na umu kao pretpostavku pozitivnog sekularizma, prema kojem je zagarantovana jednakopravnost svih bez obzira na njihova vjerska i druga uvjerenja.   

Na koji dio glasačkog tijela računate u BiH, u slučaju kandidature za bošnjačkog člana Predsjedništva, a budući da je sigurno da nećete biti jedini kandidat?

Pošto se još nisam odlučio, ne mogu vam na to pitanje odgovoriti, ali mogu kazati da cijenim slobodne i nezavisne pojedince koji će, uvjeren sam, donijeti prevagu na sljedećim izborima.

Bosna i Hercegovina je, prema Indeksu Transparency Internationala na 77. mjestu po korupciji u svijetu, a od država bivše Jugoslavije ona to neslavno mjesto dijeli sa Srbijom i samo je Kosovo iza nje. Zašto je bh. društvo toliko korumpirano i kako se boriti protiv tog društvenog zla?

Zna se da je korupcija zloupotreba povjerene ovlasti za privatnu korist. Prema tome, korupciju proizvode ljudi koji imaju vlast i moć, ali nemaju moral. Stoga, korupcija pogađa svakog onog koji ovisi o moralnom integritetu tih kojima je data vlast i moć da odlučuju o njihovoj sudbini. Dakako, bolest nemoralnog odnosa prema javnom dobru najbolje se liječi moralnom obukom, a jedna od tih obuka je dosljedna primjena zakona kojim se sprečava proizvodnja i širenje korupcije u društvu. Ti antikorupcijski zakoni postoje u knjigama, ali ne i u srcima ljudi koji treba da ih sprovode. Jer zakoni su mrtvo slovo na papiru sve dok ne dođu u srca onih koji su zaduženi da provode zakon radi zaštite javnog dobra.

Prema tome, korupciju u društvu treba liječiti na dva načina: moralno i zakonski. Ovaj prvi način se ponese iz kuće, razvija se u školi i održava kroz javni odgoj, a ovaj drugi je ostvarljiv uspostavom društvene pravde, gdje su svima osigurana prava, gdje svi imaju jednake prilike za korišćenje javnog dobra, a to znači da država i društvo treba da budu tako organizirani da niko nema potrebe da se služi nemoralnim i nezakonitim radnjama da bi ostvario svoje pravo.

Zbog čega je islamski svijet u krizi i u čemu vidite rješenje međumuslimanskih sukoba?

U pravu ste - muslimanski svijet prolazi kroz tešku krizu, možda najtežu u posljednjih sto i više godina. Mnogo je razloga za to, ali ja bih ovdje naveo samo jedan kao ključni, a to je osjećaj nove generacije za slobodom i progresom. Nažalost, taj osjećaj kojeg su muslimanske mase, uglavnom mladi i progresivni ljudi, ispoljile na ulicama Tunisa, Jemena, Iraka, Libije, Egipta i Sirije, uzurpirali su kratkovidi pojedinci i grupe i od ideala slobode napravili su haos.

Ne volim se pozivati na teorije zavjere, ali bombaški napadi na džamije i crkve, rušenje gradova, ubijanje civila, progon miliona ljudi sve više ukazuje da se radi o neviđenoj zavjeri protiv muslimanskog svijeta u kojoj nesvjesno sudjeluju i iskreni borci za slobodu. Nadam se da će muslimanski svijet smoći snage da izađe iz ove krize, iz ovog haosa na svjetlo slobode i poretka koji će omogućiti napredak i sreću svim ljudima dobre volje.   

(balkans.aljazeera.net, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)