Lucas Duplan, prema pisanju Business Insidera sin bogatih roditelja hrvatskog podrijetla, Clinkle je pune tri godine razvijao u takozvanom “stealth” načinu rada, što će reći da je rijetko tko zapravo znao kakav je to proizvod i je li upotrebljiv, pod uvjetom da ga je itko uopće ikada vidio, čak i od njegovih zaposlenika.
100 hiljada narudžbi
Unatoč tome, poslovni anđeli, start-up akceleratori i investitori sjatili su se oko mladića: prošloga lipnja desetak najvažnijih venture capital kompanija uložilo je u Clinkle 25 milijuna dolara (što je apsurdno velik iznos, najveći u povijesti povjeren u Silicijskoj dolini u tako ranoj fazi), da bi se nekoliko mjeseci karavani priključio Stanfordov fond StartX te legendarni Richard Branson s još 5 miliona. Bile su to skupe pogreške: devet mjeseci kasnije Duplan je već otpuštao ljude, a aplikacije još nije bilo ni na vidiku. Sve je počelo u Londonu. Duplan je između dviju studijskih godina na Stanfordu putovao Europom i na Heathrowu htio kupiti sendvič. Nije imao funta pa mu se upalila lampica - ne bi li bilo krasno kada bih jednostavno mogao platiti smartphoneom? Naravno, nije jedini kojem je pala na um takva ideja, takvih je aplikacija mnogo i bit će ih još više, ali prema pričama onih koji su ga vidjeli, Clinkle je ipak - ili bi barem trebao biti - znatno drukčiji. Jednostavniji, intuitivniji, jednostavno bolji. Oni koji su ga imali prilike koristiti kažu da je to iznimno dobro dizajniran elektronski novčanik, jednostavan za uporabu, koji preko zvuka visoke frekvencije prebacuje novac između korisnika u fizičkoj blizini - bez kuckanja uređajima kao kod NFC-a, bez skeniranja QR koda i ostalih komplikacija. Međutim, svim investitorima i budućim kupcima aplikacije Duplan nikada nije pokazao funkcionalnu stvar - samo demo (koji se može naći na YouTubeu). A od demo verzije do gotovog proizvoda dugačak je put. Na tom putu mladi poduzetnik zapošljavao je sve više i više ljudi, uključujući i golem prodajni tim, koji je, unatoč tome što nije imao robu za prodaju, uspio skupiti više od 100 tisuća prednarudžbi.
Ekstravagantni tiranin
Zapošljavao je i visokoprofilna lica iz sektora - za izvršnog direktora (COO) doveo je Barryja McCarthyja, bivšeg glavnog direktora Netflixa. On je, pak, doveo Allison Hopkins da popuni poziciju Chief Talent Directora (dakle, šeficu kadrovske), a onda je krajem studenog zaposlenicima predstavljen novi potpredsjednik za tehnološki razvoj - Chi-Chao Chong, nekadašnja zvijezda Yahooa. Sve je izgledalo divno.
Do sljedećeg dana, kad se Chi-Chao Chong naprosto nije pojavio.
“Napustio je Clinkle. Odlučio je da je to previše za njega”, objasnio je Duplan pred 40 preostalih zaposlenika.
Što je to u samo 24 sata vidio Chong? Prema tvrdnjama bivših zaposlenika - svašta. Naime, generalni direktor (CEO) Lucas Duplan navodno je potpuni tiranin (da ne spominjemo da propast projekta mnogi, uključujući i njega samoga, svaljuju na njegova, poslovno neiskusna leđa). Mladi Lucas Duplan odrastao je u gradu Orinda u Kaliforniji. Njegovi roditelji podrijetlom su iz Hrvatske, a djed iz Splita, pa je s roditeljima često ljetovao na Braču. Kad mu je biznis krenuo, preselio se u jednu od najljepših zgrada u San Franciscu, neboder Millenium Tower sa 58 katova, u kojem garsonijera košta milijun do dva, a penthouse i do 12 milijuna dolara. Zaposlenci šuškaju o njegovim ekstravagancijama - sluškinja na punom radnom vremenu, skup osobni trener.
Svi smo pijuni
A tek ured? Skupocjeni Crate & Barrel namještaj, posebno rađene rolete, sva najmodernija tehnologija. Čak je planirao na svoj stol instalirati detektor pokreta, kako ne bi morao dizati slušalicu da dozove asistenta, nego da samo mahne, onako kraljevski. A treba mu, priča se, puno toga. Jedan od bivših asistenata opisuje dinamiku nalik onoj u filmu “Vrag nosi Pradu” - donesi ručak, odnesi rublje na pranje i slično.
“Ne želi te upoznati, nije ga briga za tebe, ne želi te voditi, samo te želi kontrolirati. Svi smo pijuni na njegovoj ploči”, napisao je na Quori jedan zaposlenik.
Uglavnom je zakukuljen u svojem uredu, ne zna imena zaposlenika, a kad je riječ o donošenju poslovnih odluka, katastrofalno je spor i neodlučan.
(jutarnji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)