Šta čeka studente iz BiH, koji u Austriji žele da rade ili nastave školovanje? Stroga provjera diploma. Jedan od razloga za to su brojni natpisi o sumnjivim diplomama, objavljeni u novinama njemačkog govornog područja.
Studenti i apsolventi iz BiH koji se tako npr. u Austriji nađu pod lupom institucija ove zemlje koje su zadužene za priznavanje i vrijednovanje njihovih diploma, često stiču utisak da ih se gotovo maltretira, ta da je oprez ovih institucija najblaže rečeno pretjeran. Objašnjavaju ovo u austrijskoj Uniji studenata u Beču, jednom od mjesta na kojem studenti i apsolventi iz inostranstva mogu prikupiti informacije o procesu priznavanja njihovih diploma stečenih u BiH ili drugim zemljama koje nisu članice EU. Moguće je svakako da su ovakvoj atmosferi doprinijele mnoge publikacije o ovoj temi u glasilima na njemačkom govornom području, no najviše je takvoj atmosferi doprinijela svakako činjenica da brojni, najčešće privatni fakulteti u BiH, u cijeloj EU u potpunosti nisu priznati. Šta to dakle čeka studente i apsolvente iz BiH koji npr. u Austriji žele pronaći zaposlenje ili nastaviti školovanje?
Profesorica engleskog kao asistentica u vrtiću
Merima Hadžialagić u Beč je stigla prije nekoliko godina sa namjerom da se ovdje zaposli, ali i da nastavi školovanje. Ona je profesorica engleskog i talijanskog jezika, sa diplomom iz Zadra i magisterijem iz Zagreba. Upisati doktorat na Bečkom univerzitetu nije bilo teško, ali je razočarenje bio odgovor austrijskog odjeljenja evropskog Centra za informisanje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja. Ova institucija je zadužena za uspoređivanje i priznavanje diploma iz inostranstva, a u pojedinim slučajevima tamo se odlučuje i o obimu ispita neophodnih za njihovu nostrifikaciju.
“Tamo su mi objasnili da se moje zvanje profesorice ovdje može uporediti sa nazivom `Magistra filozofije`, te da su diplome generalno priznate. Ja se dakle mogu nazivati magistrom, ali to ne vrijedi puno, s obzirom na to da u pedagoškom dijelu nastavnog plana postoji razlika od cijelog jednog semestra, te da ja bez tog semestra ne smijem raditi u državnim skolama”, priča Merima.
Tako je ona najprije počela raditi u jednoj privatnoj školi u kojoj je, kako priča, bila jako slabo plaćena, a nakon toga i kao asistent za engleski jezik u jednom privatnom vrtiću, takođe sa niskim primanjima. “Za mene je to bio šok, ja sam na internetu pronašla informaciju da je moja diploma iz Hrvatske priznata, ali ta informacija nije bila potpuna. Tako ja sada pored posla pohađam nastavu i polažem ispite, kojih u roku od dvije godine moram položiti čak deset. Uz ogroman broj sati prakse u nastavi, što je uz druge privatne obaveze veliko opterećenje”, priča Merima.
Dugotrajan proces akreditacije
U Centru za informisanje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja objašnjavaju da je osnovni uslov za priznavanje diplome iz inostranstva da institucija na kojoj je diploma stečena, bude priznata od strane ministarstva u zemlji porijekla, zaduženog za dotičnu naučnu oblast. Po tom pitanju, situacija u BiH je specifična, objašnjava Marijana Saraf, referentica za Hrvatsku, BiH i Grčku pri ovoj ustanovi.
“U Enic Naric centru u Beču mi radimo sa listama koje nam iz BiH dostave saradnici našeg centra u samoj BiH, kao i Agencija za razvoj visokog obrazovanja u BiH. Mi trenutno radimo sa listom licenciranih institucija. Sve institucije koje su na toj listi, za nas važe kao priznate. Na te liste fakultete i univerzitete uvrštavaju lokalna ministarstva i mi na to nemamo nikakvog uticaja. Generalno bi, međutim, sve obrazovne institucije u BiH pri Agenciji za razvoj visokog skolovanja trebale biti akreditovane, što znači da bi trebale ispunjavati više standarde, ali je taj proces u BiH još uvijek u toku i ne znamo koliko će još trajati” objašnjava Saraf.
Ona dodaje da bi u Enic Naric centru trebali zapravo raditi samo sa akreditovanim institucijama, ali da bi to išlo na štetu onih koji su obrazovanje stekli na institucijama koje imaju samo licencu, te da po tom pitanju još nisu toliko strogi i izričiti. “Nisu studenti krivi ako politika i ministarstva sporo rade”, kaže Saraf.
Zašto taj proces u BiH još uvijek traje, ona na to ne može dati odgovor, te upućuje na institucije u samoj BiH. Takođe nije jasno do kada će u Beču na izvjestan način tolerisati institucije koje su samo licencirane, među kojima je veliki broj privatnih viših škola, fakulteta i univerziteta.
Nakon ovog dijela procesa pristupa se usporedbi nastavnih planova i programa, što većinom zapravo rade instituti na univerzitetima i visokim školama. Oni određuju i obim ispita koji dodatno trebaju biti položeni, ukoliko postoje razlike u nastavnom planu i programu. Marijana Saraf kaže da su u austrijskom Centru za informisanje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja protekle godine obradili 300 zahtjeva iz BiH, i 100 iz Hrvatske, te da 80% zahtjeva predaju građani svega 20 zemalja. Među tih 20 zemalja BiH je na petom mjestu. Broj zahtjeva iz određene zemlje raste sa kraćom udaljenosti te zemlje od Austrije i lošijom privrednom situacijom.
Medicinska sestra kao njegovateljica
I Aldijana Lonić je u Beč stigla prije nekoliko godina sa ciljem da se u ovom gradu zaposli kao medicinska sestra. Srednju medicinsku školu Aldijana je završila u Bihaću. Nakon što je utvrđeno da je ova obrazovna institucija akreditovana, Aldijana je upućena u Ministarstvo zdravstva, gdje je Bišćanka morala predočiti kako bihaćku diplomu, tako i nastavni plan i program, po kojem je završila medicinsku školu u njenom rodnom gradu. U ministarstvu su taj plan i program uporedili sa austrijskim i za svega nekoliko dana Aldijana je dobila odluku na zahtjev koji je predala.
“Rekli su mi da je moja škola priznata i da tu nema problema, ali su mi rekli i da ne mogu raditi kao diplomirana medicinska sestra. Jer moj plan i program i ovaj austrijski se razlikuju, te da ako želim da radim kao diplomirana medicinska sestra, moram u Beču položiti još tri ispita i imati 300 sati prakse u nekoj austrijskoj bolnici”, priča Aldijana. Za polaganje ovih ispita Aldijana je dobila rok od dvije godine, informisana je o tome gdje te ispite može položiti, ali i o tome da sa njenom diplomom, dok je ne nostrificira, može raditi kao njegovateljica.
“Ja u međuvremenu i radim kao njegovateljica, ali naravno da želim da radim kao diplomirana sestra, jer sam se za to školovala. Tako da sada paralelno uz posao pohađam nastavu i pripremam ispite. Moram reći da su na nastavi jako strogi, da se tome jako ozbiljno pristupa, na ispitima je uvijek i komisija iz Ministarstva zdravstva – meni je to jednostavno kao da ponovo idem u školu”, priča Aldijana.
Profesija medicinske sestre u Austriji spada u grupu takozvanih regulisanih profesija. To su poslovi za čije obavljanje je potrebna diploma koju je priznala i ovjerila austrijska institucija koja je za to nadležna. Ukoliko profesija spada u grupu neregulisanih profesija, za obavljanje ovih poslova potrebno je uglavnom samo dokazati određene fizičke i psihičke sposobnosti, te praksu iz date oblasti.
Prikupiti što više informacija
Generalno u svakom slučaju važi: za one koji razmišljaju o tome da sa diplomom iz BiH traže zaposlenje u Austriji, najvažnije bi bilo da najprije utvrde da li je obrazovna institucija na kojoj su stekli diplomu priznata ili ne. Informacije o tome mogu se dobiti .
Istovremeno, mogu se prikupiti i informacije o tome da li profesija kojom se žele baviti spada u grupu regulisanih ili neregulisanih profesija. Informacije o tome mogu se naći.
Ukoliko je obrazovna institucija priznata, a profesija regulisana, treba se računati sa doškolovavanjem, s obzirom na to da nastavni planovi i programi u BiH i u Austriji nisu jednaki. Isto važi i za one koji u Austriji žele nastaviti školovanje, npr. upisati master studij. U austrijskoj Uniji studenata pričaju kako se često dešava da studenti tek nakon dolaska u Austriju saznaju da njihov fakultet nije priznat i da njihova diploma ne vrijedi.
I Aldijana Lonić i Merima Hadžialagić kažu kako svima onima koji se sa diplomom iz BiH, Hrvatske ili Srbije, zbog zaposlenja ili školovanja pripremaju uputiti u EU, od srca savjetuju da se najprije dobro raspitaju o procesu eventualne nostrifikacije njihove diplome. Najbolja adresa za to su možda austrijska Unija studenata i referat za strane studente, u kojem se informacije o svemu ovome mogu dobiti i na jezicima bivše zajedničke države. Email adrese uposlenika tog referata i njihovi telefonski brojevi nalaze se.
(Dw.de, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)