Razgovarala: Jasenka KRATOVIĆ
U petak, 28. marta u galeriji BKC-a u Sarajevu, Dado Džihan, muzičar, kompozitor i glumac, održaće koncert pod nazivom "This is not aLOUD Concert". Dado Džihan danas živi u Londonu gdje, uz vlastite muzičke projekte, stvara i filmsku muziku i sarađuje sa slavnim imenima svjetske kinematografije.
Domaćoj javnosti ostao je u pamćenju i kao klavijaturista predratnog Zabranjenog pušenja, ali i član Top liste nadrealista, koji je izvrsno donosio likove Dinke, Riste Podvožnjaka, Mare Gatare...
Dio prihoda od sarajevskog koncerta biće doniran Muzičkoj sobi Doma za nezbrinutu djecu "Bjelave".
O tome kakav koncert sprema za domaću publiku, ali i o svom londonskom životu i radu, minulim vremenima, vječnoj magiji New Primitivsa i uopšte čudima stvaranja ovaj svestrani umjetnik govori za DEPO Portal.
Čuli smo da 28. marta, u sarajevskom BKC spremaš malo neobičan koncert? O čemu je u stvari riječ? Šta će se desiti na taj dan u BKC-u?
Koncert neće biti neobičan, nego malo drugačiji od onih koncerata na koje su ljudi navikli. Neće biti glasan. Malo ću izbrčkati koncepte i percepcije. Biće to lagano i više meditativno, poluklasično, jer ja sam išao na muzičku akademiju, a svirao u rock'n'roll bendu. Moje muzičke ekspresije su se uvijek lomile oko svih dimenzija i pravaca. Ovo što će se desiti u BKC je više „moje“, u stvari to je ono što ja volim da "prebiram" kad sam kući il' kad negdje sjednem za klavir. Laganini, kako kažu.
Na koncertu će nastupiti i neki meni dragi ljudi, moje kolege, vrsni muzičari i osobe, Elvis JK, Dino Šaran, Alma Ferović, Jelena Milušić, Ogi Ostojić, Enes Zlatar Bure i mnogi drugi. U svakom slučaju biće lijepog druženja, biće šaroliko i neće biti dosadno.
Odakle ideja da napraviš ovaj koncert i to baš u prizemnoj prostoriji BKC-a, a ne u velikoj sali?
Prvo, ja nisam zvijezda da punim sale za hiljade ljudi, a drugo, ideja se nekako sama rodila. Bijaše to sa burazom Vladom Džihanom, kada smo prije par mjeseci otišli na izložbu New Primitvesa za početnike. Nabasam tako i na klavir koji je bio ostavljen na poziciji nekon koncerta od prethodne noći i, prirodno, sjednem da sviram na izložbi. Ja sviram, a buraz veli: "Dobro ti to!"... "Jah", rekoh: "Mog'o bih i koncert napravit."
I tako, u par dana se toliko divnih veza napravilo, i pravi ljudi se pojaviše na mom putu. Svako koga sam upitao pristade da mi bude gost ili partner! Pomislih kako sam sretan...
S druge strane, desilo se da sa Art Clubom i Muzičkom sobom Doma za nezbrinutu djecu "Bjelave", koju vodi Sabina Šabić, radim jedan drugi projekat. Svemirski se tako sinkronizuje želja koju imam već odavno; da i ja pružim nešto, onoliko koliko mogu, i da nekome nešto dam. Znaš ono, lako je uzeti al' nije lako dati, možda se i ne prihvati. Uglavnom, prihod od ovog koncerta ići će upravo Muzičkoj sobi Doma Bjelave.
Već dugi niz godina živiš u Londonu. Kada i zašto si tamo otišao, i šta tamo radiš?
Ne pitaj! Radi se, živi se, nije lako, al' se snalazimo. Moji projekti, tj. poslovi dolaze u naletima kao monsuni. Neki se uslovi trebaju desiti, i kada se dese onda svaka ćelija, i moja i tuđa, zapleše srcem. I naravno, i banka pleše :)!
|
DADO DŽIHAN - BIOGRAFIJADado Džihan spada u izuzetno plodonosne bh. autore i kompozitore. Njegovi angažmani u domenu muzike u posljednje dvije decenije raznolikih su formi i koncepcija, ali uvijek i iznova prihvaćeni kao novitet i osvježenje na umjetničkim scenama, kako u BiH tako i u svijetu.
Džihan je svirao klavijature u jednom od najuspješnijih bendova u bivšoj Jugoslaviji , Zabranjenom pušenju. Takođe, bio je glavni pjevač u bendu Kongres, a svirao je klavijature i u bendovima Valentino, Gino Banana, Hari Mata Hari i mnogim drugim. Kao član Top liste nadrealista donio je nezaboravne likove Dinke, Mare Gatare, Riste Podvožnjaka i Hadžialagića. Pred samo izbijanje rata u bivšoj Jugoslaviji, 1991, Džihan se seli u London, gdje živi i danas i već više od 20 godina radi u muzičkoj industriji. Bavi se filmskom i TV muzikom, a radi i kao muzički producent, pijanist, dizajner zvuka i glumac. Džihan je svestran multi-instrumentalist toplog, melodičnog i uvijek prepoznatljivog stila. Njegov eklektični kompozicijski stil neprimjetno stapa moderne i klasične evropske radove s etničkim elementima s Balkana, Bliskog Istoka i Afrike. Neki od njegovih filmskih angažmana uključuju i autorsku filmsku muziku za redateljski prvenac Angeline Jolie „U zemlji krvi i meda ( 2011 )“ , kao i za filmove “Breaking and Entering” Anthonyja Minghellae, „Dobro uštimani mrtvaci" Benjamina Filipovića, i još mnogo toga. |
Muzika, film, gluma... Kada se traže podaci o tebi i tvojoj karijeri čini se da te ovo troje prati već dugi niz godina. Reci nam nešto o njima? Šta nalaziš za sebe u svakom od ovih izraza?
Da sam "Nostradamir" ne bih mogao reći šta i kako se to desi! Znam da sam se muzikom počeo baviti još kao dijete, čak sam prvu godinu niže muzičke završio nemajući klavir. Vježbao sam na stolu, ono "Ide, ide patak", al' to je bilo ok, jer klavir je ionako u suštini udarački instrument. Kad bi, recimo, isključio ton, da ne čujes frekvencije nota iz klavira, čuo bi samo ritam. I to je dovoljno za početak. To je cool!
A gluma?! Eh, to je počelo još sa 'Tragom ptice Dodo', 'Nadrealistima', i onda u britanskim flimovima i TV dramama gdje sam, po stereotipu, igrao il' Balkanca, il' Rumuna, il' Rusa - sve ove naše tzv. bandite ili one dodgy tipove poput gunmana i vozača kamiona koji odnekud krijumčari dvadesetak prostitutki. Sve to sam uspio samo upornim kuckanjem na vrata agenata govoreći, nekada bezobrazno i arogantno da ne znaju šta propuštaju, da sam ja onaj kojeg traže tzv. "YourMan". Ma šuplja, al' stalno borba... I upali kad pokušavas, u to sam siguran!
Kroz muziku, došao sam i do zvuka. Malo po malo sam naučio raznorazne folove, kako se zvukom manipuliše, pravi i kako ta konačna filmska magija dobija svoju alkemiju. Neprocjenjivo...
U Londonu si se počeo baviti i stvaranjem filmske muzike? Blisko si saradjivao sa nekim od svjetskih imena, od Angeline Jolie i Anthonyja Mighelle, pa do našeg Benjamina Filipovića. Otkud ovaj interes? Kako je raditi filmsku muziku i kako je sarađivati sa zvijezdama svjetske kinematografije?
Interes za filmsku muziku se javio samo zbog toga što mi je dosadilo svirati R'n'R, blues, standards, u stvari bilo šta što se ponavlja. Jednostavno, moje biće traži nešto drugo. U filmskoj muzici sam otkrio da te ona izvlači iz zapisanih kolotečina i rutina, i daje ti slobodu da radiš nešto gdje nikad nisi ni bio, jer svaki film i režiser govore originalnim jezikom i nose svoj specifičan ton, koji ni sami ne znaju da iskažu riječima. Znači, kopamo stvari zajedno, a ja ih u stvari kuham.
Zahvaljujući tome što sam se edukovao i klasičnim izrazom ja, u kombinaciji slobodnog i klasičnog, mogu da napravim nešto gdje je meni stalno uzbudljivo i zanimljivo, ne uvijek lagano, ali skoro uvijek sa sretnim krajem.
U svom "sarajevskom periodu", '80tih godina bio si jedan od značajnijih eksponenata New Primitivsa, svirao si klavijature u Zabranjenom pušenju, po sudu mnogih izvrsno osmislio i donio lik legendarne Dinke iz Nadrealista, Riste Podvožjaka, Ramba (Choyek sa Zida), Mare Gatare, Hadžialagića, itd. Kako danas, s vremenske distance ocjenjuješ to vrijeme? Kako ga se sjećaš? Ima li nostalgije?
Magija od lakoće i kreacije! Ulaziti u kreacije likova je kao ulaziti u ljudske karaktere ili karikature o kojima raja pričaju - kada ti pričaju vic.
London ili Sarajevo? Prednosti i mane?
Što reče jednom jedan - gore je bolje, ovde je ljepše!
A, Željo ili Sarajevo?
Željo!
Nakon sarajevskog koncerta, koji su dalji planovi za 2014.?
Ima još ideja za ovu, a poslije 2015. godinu, a i dalje. Živi bili u zdravlju i veselju sa što manje egzistencijalnih problema.
Koga bi želio vidjeti u publici na koncertu 28. marta?
Ljude. :)
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)