Nestanak malezijskog Boeinga najveća je misterija u civilnom vazduhoplovstvu do sada, smatraju mnogi stručnjaci i upozoravaju da ima mnogo nejasnih pitanja: npr. kako su reagovali putnici, ko je pilotirao avionom, ko je sve bio u kokpitu? Stručnjaci se pitaju zašto niko od putnika ili posade nije reagovao ako je avion letio tako dugo - satima nakon što je nestao sa "civilnog radara"?
Zašto putnici nisu telefonski zvali svoje najbliže ili pomoć kad su shvatili da je avion otet kao što su to napravili putnici aviona u SAD-u 11. septembra 2001. godine?
Potencijalni otmičari putnicima prijetili organizovano
Neki eksperti vjeruju da je moguće da u početku ni posada ni putnici nisu bili svjesni da se nešto čudno događa.
Onaj ko nije sa pilotima u kokpitu ne mora biti svjestan da se bilo šta događa, pa čak ni drugi pilot, ukoliko u trenutku promjene smjera nije bio prisutan.
Druga mogućnost je da su potencijalni otmičari putnicima prijetili organizovano, možda i uz pomoćnike u pilotskoj kabini.
Prema jednoj teoriji, avion se mogao podići na puno veću nadmorsku visinu ubrzo nakon skretanja sa rute što bi kod ostalih izazvalo hipoksiju, tj. smanjenu količinu kisika, koja izaziva dezorijentisanost i nesvjesticu, a može dovesti i do smrti.
Čak ni preko podataka radara nije apsolutno jasno na kojoj visini je letio Boeing.
Dodatne zalihe kiseonika, uz maske, osigurane su u kabini za članove posade, ali ovakav plan teško je izvodiv i ima minimalne izglede za uspjeh.
Ako je neko preusmjerio putanju, avion je mogao nastaviti put još satima pa čak i ako je pilot, iz nekog razloga, poput hipoksije, onesposobljen. Avioni mogu da lete hiljadama milja sa nesvjesnom posadom - tvrde stručnjaci.
Ko je izgovorio posljednje riječi?
Nije jasno ni ko je upravljao avionom kad je nestao?
Aviostručnjaci slažu se da je samo neko sa velikim znanjem i letačkim iskustvom mogao da isključi komunikacijske sisteme i navigaciju. Zbog toga su najsumnjiviji kapetan i kopilot.
Sumnjivo je i to što su posljednje riječi iz kokpita glasile: "U redu, laku noć", a izgovorene su nakon što je jedan komunikacioni sistem već bio isključen.
Malezijske vlasti ne znaju koji od dvojice pilota izrekao te riječi. Ustvari, ne znaju uopšte da li su ih izgovorili piloti?!
Ono što se zna jeste da piloti nisu tražili da lete zajedno, što govori da možda nisu zajedno planirali eventualnu otmicu aviona.
Glavni problem je u tome što crnu kutiju i zvučne zapise tek trebaju pronaći.
Ako je avion pao u južni dio Indijskog okeana, moraće se pretražiti veliki dio okeana, ali tamo zbog snažnih struja veliki dio nije pokriven radarom , pa je pronalazak aviona otežan.
Čak i ako je poznata približna lokacija, jačinu signala iz snimača mogu ometati dubina na kojoj se nalazi ili ostaci aviona pod kojim je potencijalno zarobljen. Oni šalju signal 30 dana, što znači da je vrijeme ograničeno.
(oslobođenje.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)