Referendum građana Bosne i Hercegovine održan 29. februara i 1. marta 1992. godine historijski je događaj za Bosnu i Hercegovinu koja je na temelju njegovih rezultata, a nakon više od pola milenija, obnovila državnost, potvrdivši tako opredjeljenje velike većine bh. građana, da nakon disolucije bivše SFRJ, žive u nezavisnoj i suverenoj državi BiH.

Ocjena je to bivšeg predsjednika Ustavnog suda BiH i dugogodišnjeg člana Venecijanske komisije dr. Ćazima Sadikovića, koji u izjavi za Agenciju FENA podsjeća na značaj Dana nezavisnosti BiH u kontekstu obnove njene državnosti u međunarodno priznatim granicama.

Podsjetio je da su organiziranju referenduma  prethodile određene odluke tadašnje Arbitražne komisije Evropske zajednice (EZ) te da je referendum za nezavisnost BiH održan pod međunarodnom kontrolom.

Sadiković ističe da je Arbitražna komisija EZ-a onda zaključila da tadašnja SRBiH ispunjava sve međunarodnopravne uvjete za nezavisnost, što je EZ verificirao na zasjedanju u Luksemburgu 6. aprila 1992. godine, priznavši je kao nezavisnu i suverenu državu, te odlučila da to priznanje važi retroaktivno, od 6. marta 1992. godine, dana kada su oficijelno proglašeni rezultati referenduma za nezavisnost.

- To međunarodnopravno priznanje države BiH uslijedilo je nakon što se Arbitražna komisija uvjerila  da je SRBiH već prema Ustavu iz 1974. godine bila suverena demokratska država ravnopravnih građana i naroda BiH i pripadnika drugih naroda i narodnosti, te da je pravna i demokratska država koja je u stanju da poštuje ljudska prava... , te koja se obavezala da će primjenjivati Povelju UN-a, Završni akt iz Helsinkija, Pakt o političkim pravima UN-a i sve druge međunarodne dokumente koji garantiraju ljudska prava i temeljne slobode - precizira Sadiković.

Pojašnjava da  priznanje nezavisnosti u državotvornom smislu znači da je BiH priznata kao zemlja-članica međunarodne zajednice, čime je postala subjekt u međunarodnim odnosima, a što je bio osnov i za njen prijem u članstvo Organizacije ujedinjenih nacija (OUN) 22. maja 1992. godine.

Posebno značajnim cijeni stanovište EZ da se radi o referendumu svih građana BiH, bez ikakve razlike, iz čega proistječe da je udaren temelj državi BiH koja se bazira na pravu građana, a ne na pravu nacionalnih, etničkih, vjerskih i sličnih grupa.

- Nažalost Daytonski mirovni sporazum je grubo ignorisao ove činjenice i to ima nesagledive i štetne posljedice za naš ukupni postratni razvoj - naglašava Sadiković.

Istovremeno, upozorava da je Dejtonskim mirovnim sporazumom, kojim je završen rat protiv BiH, odnosno Aneksom 4. (Ustav BiH) inauguriran princip prema kojem se primjenjuju samo one odredbe Ustava kojima se organizacija i funkcioniranje države temelje isključivo na principu tri konstitutivna naroda (etnički princip) čime su opći interesi bh. društva potisnuti u drugi plan, a nerijetko i potpuno zanemareni.

Mišljenja je da veliki "uzlet" države BiH, koji je rezultat međunarodnog priznanja njene nezavisnosti, nisu pratile i odgovarajuće garancije međunarodne zajednice, što je imalo za posljedicu rat, razaranje i ogromne gubitke, a kasnije i inauguriranje nefunkcionalnog modela unutarnjeg uređenja BiH.

Kada se radi o modalitetima za prevazilaženje blokada i ozbiljnog zastoja u razvoju naše zemlje, Sadiković je stava da ne treba "izmišljati toplu vodu", te da se moguća rješenja mogu sagledati na tragu niza rezolucija koje je donijela Parlamentarna skupština Vijeća Evrope (VE) u Strazburu.

U tom pogledu izdvojio je Rezoluciju 1513 (2006.) u kojoj se navodi da BiH mora dobiti novi ustav u kojem će se političko predstavljanje etničko/nacionalnih grupa zamijeniti političkim predstavljanjem građana, te pledira za moderno uređenje države sposobne da odgovori savremenim zahtjevima i potrebama.

U skladu s tom rezolucijom, unutarnje ustrojstvo države BiH bi trebalo da se definira na tri nivoa vlasti u skladu s racionalnim načelima horizontalne organizacije, odnosno evropskom antiunitarističkom doktrinom i evropskom demokratskom baštinom.

U osvrtu na to pitanje, Sadiković podsjeća na brojne ocjene domaćih i stranih zvaničnika i eksperata, koji upozoravaju na neophodnost ustavnih promjena i reformi koje bi BiH vratili na evroatlantski put i put demokratskog razvoja, citirajući pritom nedavnu izjavu ministra vanjskih poslova Republike Austrije Sebastiana Kurza koji je kazao da "bez novog ustava BiH nema budućnosti".

Stoga je jasno da daljni angažman na ustavnoj reformi u BiH, kojim bi se otklonile "kočnice" njenom daljnjem svestranom razvoju, ostaje u vrhu prioriteta na što, među ostalim, obavezuje i volja građana BiH iskazana na refendumu za nezavisnost, poručio je Sadiković.

(Fena)