Uzaludnim se čini moje javno obraćanje javnosti, pa čak i onda kada sam precizno odgovarao na nečije sumnje u to ko me brani na suđenju u Beogradu i kako sam došao do advokata. Ispada da se drugi više brinu o meni nego sam ja. Ali nije tako. Shvatio sam da me isturaju kao živi štit u svojom obračunima sa ljudima i institucijama. Ma, neka se obračunavaju sa kime hoće, ali ih molim da ne korstite moje ime za to.

Po treći put se obraćam najširoj javnosti jer se dovodim u kontekst čudnih i primitivnih obračuna jednog medija (portal tuzlalive.ba) i jednog čovjeka (državnog službenika Ekrema Avdića) sa nekim drugim ljudima i institucijama.

Oni tvrde da sam ja „nesretan“ i odmah preciziraju uzrok te moje nesreće: „izmanipuliran je od svojih partijskih drugova na čelu sa Jasminom Imamovićem Merkatorom”. Kako normalan čovjek može preko ovoga preći.

Ako ne reagujem, imaju li moji partijski drugovi iz SDP-a pravo da sumnjaju i u mene? Ja se ne stidim, pripadam SDP-u. Da li je to nešto sporno? Naravno, dozvoljavam da se nekom gadi politička opcija kojoj pripadam, ali neka to gađenje ne objašnjava mojom sudbinom.

Ponavljam po ko zna koji put: izbor advokata je moj i samo moj. Niko mi ih nije poturio, kako se podmeće i meni i javnosti. Na punomoćima, koje se nalaze u sudskom spisu, je moj potpis. Zašto se to podmeće Opštini, načelniku, Fondaciji Istina Pravda Pomirenje? I da budem precizniji: moj prvi advokat je bio Stevan Protić i kada sam izašao iz zatvora vidio sam da je isti krug ljudi sumnjao i u njega. Kao što se danas sumnja u Đorđa Dozeta, ali sa druge medijske adrese.

Još u fazi istrage, nakon što je moja supruga obavila konsultacije sa gospođom Natašom Kandić, Stevenu Protiću pridružio se gospodin Đorđe Dozet. Da li je sada krug sumnjivih proširen i na gospođu Kandić? Protić i Dozet su dobila pravnu bitku na Apelacionom sudu, kada je sramna prvobitna presuda poništena, a ja pušten na slobodu. Zašto su tada moji “dušebrižnici” šutjeli?

Kada je došlo do obnove postupka procijenio sam da mi ne trebaju dva advokata i zbog smanjenja troškova opredijelio se za Đorđa Dozeta, bez ijedne zamjerke za prethodni angažman Stevana Protića.

Tačno je da sam u obnovljenom postupku ponovo osuđen na 12 godina zatvora, ali šta god mislili moji “dušebriznici” ja za to ne smatram odgovornim ni Opštinu, ni načelnika, ni moje partijske drugove, ni Fondaciju Istina Pravda Pomirenje, a ni advokata Đorđa Dozeta. Oni me u najtežim trenucima nisu ostavili na cjedilu. Svakome dobronamjernom je jasno da se ja u Beogradu susrećem sa dijelom politički instrumentaliziranog i neprofesionalnog pravosuđa Republike Srbije i to je suština priče o kalavriji kroz koju prolazim. Zašto se onda i baš sada i uvijek od istih ljudi moja odbrana definiše kao neučinkovita.

Pa, zaboga miloga, proces još nije okončan, a ja, to posebno naglašavam, imam puno povjerenje u mog advokata, ali i Fondaciju Istina Pravda Pomirenje, koja je tehnički servis moje odbrane. Ništa više od toga.

Ne mogu a da ne primijetim kako je simptomatično da probleme sa kojima se susrećem uvijek na isti način definiše samo jedan mediji i samo jedan čovjek. U čemu je onda problem?

Više je nego očigledno da je lažna briga za moj položaj iskorištena za primitivne i niske političke obračune sa SDP-om, njegovim kadrovima i nekim drugim ljudima. Blizu su nam izbori, pa ispada, po onoj narodnoj - da cilj opravdava sva sredstva.

Zbog najšire javnosti mojim “dušebrižnicima” poručujem da nije ljudski to što zlupotrebljavaju moju sudbinu za neke druge obračune. Ne tražim ništa više od njih, samo da me ostavie na miru. Ilija Jurišić ima dovoljno problema. I ne znam kako bih se sa njima hvatao u koštac da nije ljudi i institucija koje neopravdano prozivaju i blate.

Ilija Jurišić,

Albina I Franje Herljevića 10

Tuzla