Građani Bosne i Hercegovine pokazuju Evropi kako da izbjegne katastrofu sličnu onoj prije 100 godina, a Sarajevo je slika novije evropske prošlosti, ali bi moglo biti i ogledalo evropske budućnosti, piše londonski list "Guardian".

Tačno 30 godina nakon što je u Sarajevu 1984. godine upaljen Olimpijski plamen, taj grad je ponovo bio u plamenu, navodi se u tekstu, uz podsjećanje da su demonstranti nedavno palili zgrade vlade u izlivu gnjeva zbog socijalne situacije, rasprostranjenog siromaštva, ekonomije na izdisaju i stagnacije društvenog i političkog života.

"Kada je 1984. godine upaljena baklja, imao sam sedam godina i živio preko puta Olimpijskog stadiona. Nismo mogli dvije nedjelje da spavamo, toliko je moćan bio taj plamen", sjeća se autora teksta Igor Štiks, Sarajlija koji sada živi u Edinburgu.

"Ipak, u to vrijeme bili smo veoma srećni: bio je to plamen prosperiteta, mira i beskrajnih mogućnosti", naveo je on i istakao da je Sarajevo tada projektovalo sliku onoga što Evropska unija očekuje od svojih članica: sliku prosperitne, raznolike i sekularne zemlje sa razvijenom industrijom, socijalnom jednakošću, zavidnom društvenom mobilnošću i čvrstim rastom.

Deceniju poslije zimske Olimpijade, Sarajevo je bilo u ruševinama, kao sušta slika onoga što je Evropa mislila da je ostavila iza sebe: bio je to razoreni grad pod opsadom, žrtva probuđenog nacionalizma i sektaštva, navodi se u tekstu.

"A sada Sarajevo i Bosna ponovo drže ogledalo Evropi, njenoj sadašnjosti i njenoj budućnosti...sa eksplozijom gnjeva i anarhijskog uništavanja svih simbola političke, socijalne i ekonomske moći", ukazuje autor članka britanskog dnevnika.

On navodi da su, gotovo 20 godina poslije Dejtonskog sporazuma, kako se čini, lokalna elita i međunarodni akteri postigli konsenzus po jednom jedinom pitanju, a to je kako da brzo uspostave kapitalizam u zemlji.

Ipak, konstatuje se u tekstu, masovna privatizacija je dovela do skoro totalne deindustrijalizacije i zavisnosti od uvoza robe i usluga koje finansira dužničko ropstvo građana i njihova slaba država.

Kao rezultat, etno-nacionalistička elita, u velikoj mjeri odgovorna za rat, nagrađena je u miru ne samo etničkom podjelom, već i cjelokupnim bogatstvom teritorija koje kontroliše, a to je ista ona elita koju su međunarodna zajednica i EU, preko "visokih predstavnika", tretirale kao svoje glavne partnere, navodi se u članku.

Međutim, napominje autor, postoji jedna velika razlika u poređenju sa neredima koji su izbili u drugim evropskim gradovima: ovo nije pobuna diskriminisanih grupa, već ustanak stanovništva koje je podvrgnuto ekonomskoj, socijalnoj i političkoj oskudici.

"Upravo je tu Bosna slika evropske budućnosti: slika neukrotivog stanovništva iscrpljenog mjerama štednje i prepuštenog samom sebi nakon što su propali i poslednji ostaci socijalne države, slika države bez izgleda za rast, pod upravom sumnjive elite", ukazuje se u tekstu.

Ipak, BiH danas šalje jednu drugačiju sliku, napominje autor, objašnjavajući da su uspostavljeni plenumi širom zemlje, kao dokaz da ljudi jesu očajni i bijesni, ali i riješeni da se bore za bolji život uprkos institucionalnim preprekama.

"Bosna nam prikazuje scenarija nereda u drugim evropskim gradovima, ali i izlaz, kroz borbu građana za socijalnu pravdu, jednakost i demokratiju", ukazuje se u tekstu.

Zapravo, Bosna pruža sliku onoga što Evropa mora da postane kako ne bi ponovo doživjela katastrofu kao pre 100 godina, kada je ubistvo Franca Ferdinanda u Sarajevu označilo početak Prvog svjetskog rata, samo je pitanje da li će Evropa shvatiti poruku građana BiH, zaključuje se u tekstu Igora Štiksa u "Guardianu".