Razgovarao: Jozo Pavković, Večernji list

U kojoj mjeri je posljednje ‘događanje naroda’ spontano izražavanje nezadovoljstva? Vi ste i sami dali naslutiti kako se iza svega krije politička pozadina?

Krenulo je kao spontani bunt ljudi izmorenih neimaštanom, nepravdom, sebičnošću i indolencijom političara. A onda je to nezadovoljstvo iskorišteno, kanalizirano, zloupotrijebljeno. Vidljivi dio prosvjeda su bile mase nezadovoljnih ljudi s jedne strane, kordoni policije s druge, i skupine mladih huligana između. Sve je vidljivo i jasno pa i ponašanje huligana koji rado koriste priliku da se ravnopravno tuku s policijom. Ono što je manje vidljivo, i što je jasno samo onima koji imaju dodatnu informaciju i znanje, jeste ponašanje ozbiljnih i sposobnih aktera iz drugog plana. Na policiju je bačeno nekoliko tisuća kamenova probrane veličine, a zgrade koje su napadnute se nalaze u parku, a ne u kamenolomu. Netko se pobrinuo i za kamenje, i za benzin, i za molotovljeve koktele. Dragan Lukač, ravnatelj Federalne uprave policije, smatra da se ovdje radilo o pokušaju državnog udara. Ozbiljna istraga koja je pokrenuta će dati jasnu sliku o pozadini događanja od 7. veljače, o izvršiteljima i nalogodavcima rušilačkog pohoda, i odgovornosti čelnih ljudi sigurnosnog sektora BiH.

Izjavili ste kako se pokušava stvoriti kaos na prostoru koji je, kako ste rekli, branila Armija BiH. Kome je to u interesu?

Istaknuo sam tu očiglednu stvar da, unatoč činjenici da je socijalno-ekonomsko stanje u cijeloj zemlji otprilike ujednačeno, točnije najmanje je loše u Sarajevu, nigdje nemamo destruktivnu pobunu s paljenjem institucija koje su simbol države, osim na teritoriju koji je branila Armija BiH i na kojemu većinom žive Bošnjaci. Cilj je bio u potpunosti ukinuti vlast, od vrha države do općine, do kraja. Da je nema, da nastane vakuum koji onda može biti upotrijebljen za razne scenarije. U Zenici, općini koja je doživjela procvat u posljednjim godinama, tražena je ostavka načelnika koji je dobio više od 70% glasova na posljednjim izborima?! A kome je to u interesu? Ima različitih aktera i interesa, demobilizirani borac koji je ostao bez posla sigurno ne želi ostati i bez države koju je branio.

Strahujete li od ponavljanja ovakvih događanja i u preostalom razdoblju do održavanja izbora u BiH?

Naravno. Može ih spriječiti samo brza, koordinirana akcija federalne i županijskih vlada kojom bi se izašlo u susret onom dijelu stanovništva koji se nije snašao u poslijeratnom vremenu. Političari su sada spremni na zajednički rad u korist naroda, na odustajanje od privilegija. Ne smije se propustiti momentum, privremeno smirivanje može usporiti reakciju, stvoriti lažni dojam da se stanje stabiliziralo. Gvožđe se kuje dok je vruće. Danas (jučer o.p. autora) ćemo održati sjednicu Glavnog odbora SDA i definirati program žurnih mjera koje bi trebale u kratkom roku popraviti stanje.

Važan dio je i zakon koji bi obvezao političare da prijave svu imovinu i način na koji su je stekli. To bi bilo rasterećujuće i za njih i za narod.

Navodno, SDA i HDZ BiH na lokalnoj razini u Mostaru koordinirano rade na smirivanju stanja, a posebno kako bi se izbjeglo prenošenje napetosti i incidenata na međunacionalne odnose. Je li to točno?

Da, ali ćemo to intenzivirati. S Draganom Čovićem se planiram u sljedećim danima, različitim povodima, sresti nekoliko puta.

Može li Turska pomoći relaksaciji odnosa između ključnih bošnjačkih lidera? Je li Davutoglu to pokušao tijekom posjeta Sarajevu?

Turski lideri, naročito Davutoglu, su to pokušavali kroz sve ovo vrijeme bošnjačke prepirke. Za sada nisu imali osobitog uspjeha, ali u ovoj situaciji koja osvešćuje možda budu uspješniji. Davutoglu inzistira i na boljem razumijevanju Bošnjaka i Hrvata, i radi i na tome.

Čini se kako je ponovno došlo do pregrupiranja na bošnjačkoj političkoj sceni. Lagumdžija kaže da je ulazak u političko savezništvo sa SBB-om bio pogreška, a istodobno su splasnula medijska i druga prepucavanja između SDP-a i SDA. Tko je danas SDA poželjniji saveznik u Sarajevu?

Koalicija sa SDP-om je prošlost, ali ostaje obveza da zajednički stabiliziramo situaciju. A tad mora prestati međusobno optuživanje SDA-SDP, dovoljno smo rekli u proteklim godinama. Nismo promijenili mišljenje jedni o drugima, ali moramo promijeniti odnos, smiriti međusobni sukob zarad stabilnosti i reda u državi.

Je li moguća suradnja s Radončićem nakon izbora i kako gledate na eventualnu suradnju s DF-om Željka Komšića?

Komšićeva DF nema hipoteku, ali nema ni uvjerljivu kadrovsku i kreativnu snagu. Moraju izaći s jasnim odgovorom na ovu situaciju. Od Komšića očekujem da pomogne u smirivanju situacije, da ponudi viziju. S Radončićem imamo ozbiljan problem koji traje već desetljećima. Ovaj put je pasivizirao policiju, dopustio ponižavajući napad na institucije ove zemlje, svojim izjavama i svojim medijima je poticao nerede. Zbog svega toga, SDA traži njegovu smjenu s mjesta ministra sigurnosti i uvjereni smo da ćemo za to dobiti podršku u Parlamentu BiH.

U intervjuu Večernjem listu Dodik je doslovno rekao: ‘BiH ne žele Bošnjaci jer ne žele Hrvate za partnere u Federaciji, a Srbe i Hrvate kao partnere na razini države. Oni žele državu za sebe’. Kako odgovarate na ovakvu tvrdnju predsjednika RS-a?

I SDA, i ja osobno, ulažemo posebne napore da ostvarimo učinkovito strateško partnerstvo sa strankom koja predstavlja većinu Hrvata u BiH. Hrvati i Bošnjaci još uvijek žive izmiješani diljem Bosne i Hercegovine. Pustite vi što Dodik poručuje Hrvatima i na koji način ih ohrabruje i odvaja od Bošnjaka. U entitetu koji on predvodi hrvatsko pitanje je, nažalost, rješavano na najlošiji i najbolniji način. I u ratu, i poslije rata, i danas kada Dodik postavlja ‘svoje’ Hrvate na dužnosti, a licemjerno se zalaže za njihovu ravnopravnost u Federaciji BiH. SDA nikada nije ni pomislio kandidirati hrvatskog člana Predsjedništva BiH, uvijek je tražio da Hrvate u federalnoj Vladi predstavljaju stranke koje su pobijedile u hrvatskom korpusu, kod pregovora ‘Sejdić - Finci’ smo stali na stav da trebaju biti riješeni i opravdani zahtjevi hrvatske strane i zbog toga smo prozivani od dijela bošnjačkih intelektualaca, medija, stranaka. To su povijesne činjenice.

Odgovarajući na jednu vašu izjavu, Dodik je kazao da nosi cipele broj 47, ali da može povući više od 49% BiH. Može li?

Ne može. Ustavnopravni poredak i cjelovitost zemlje su ozbiljne stvari. Može pokušati prikupiti nešto političkih poena, a nakon izbora će i to prestati, jer Dodik dobro zna da se i u Banjoj Luci mogu odigrati slični scenariji. Njegova retorika je već koštala i Srbe i sve ostale u BiH, bilo bi manje siromaštva da je bilo manje prepirke među političkim liderima u Bosni i Hercegovini, a Dodik je tu prednjačio.

Europski parlament je, čini se, prvi put, uz separatizam u BiH kritizirao i centralizam. Koliko je bošnjačka, naravno dopuštena, želja za povratkom na prijeratnu, unitarnu BiH, prepreka stvaranju funkcionalne daytonske ili briselske BiH?

Doris Pack je nametnula neke nedovoljno objašnjene stavove u tom smislu, ali nije tvrdila da itko traži povratak na prijeratno uređenje BiH. Uostalom, kad ste zadnji put čuli ozbiljnog, utjecajnog bošnjačkog političara, ili intelektualca da zagovara povratak na prijeratnu, unitarnu BiH? Naravno, ne krijemo da bi većina Bošnjaka to voljela, ali politika je umijeće mogućeg. Ako to ne žele Srbi i Hrvati, dakle pola BiH, onda je to nemoguća misija i valja popravljati stvari u danom okviru, dakle unutar daytonske strukture. Ta struktura može biti mijenjana ako to kao interes prepoznaju predstavnici konstitutivnih naroda. Realno je ujedinjavanje županija, smanjenje administracije, te nevjerojatne brojke od više od 100 ministara koja je za Guinnessa. Ali, to je ostvarivo samo u mjeri i na način koji odgovara i Bošnjacima i Hrvatima. Bošnjacima je sigurno neprihvatljivo ujedinjavanje koje bi stvorilo neku hrvatsku skupinu županija unutar koje bi oni bili manjina.

Mogu li SDA i HDZ BiH riješiti ključne političke probleme u Federaciji, kao što je problem Mostara, ali i ukupne probleme koji opterećuju odnose između dva naroda? Nije tajna da su Hrvati nezadovoljni u ovakvoj BiH, a posebno u ovakvoj Federaciji?

Ako itko može, onda su to SDA i HDZ. Ali bit će to mukotrpno, dugotrajno približavanje stavova.

Svjesni ste da vas se u javnosti doživljava kao predvodnika konzervativne, a neki čak tvrde i radikalne struje u SDA. Smeta li vam taj imidž i kako odgovarate onima koji vas na taj način kritiziraju?

Smeta mi sve što nije istina, i o meni, i o svemu i svakome drugome u BiH. Neistina stvara konfuziju, nepotrebno nepovjerenje. Ja sam umjeren i pragmatičan političar koji može pomoći da se stvari pokrenu s mrtve točke. Veliki broj mojih prijatelja iz mladosti su Srbi i Hrvati. Poštujem i sebe i druge. I posebno uvažavam multietničnu matricu Bosne i Hercegovine koja je takva, i koja takvom opstaje Božjom voljom.

Jaku riječ mogu izgovoriti samo u situaciji kada branim svoj narod od bjelodane nepravde. Nećete naći nijednu agresivnu, nepravičnu i nepotrebnu riječ koju sam izgovorio kada su drugi u pitanju.

Zbog vaših izjava Hrvati vjeruju kako prema njima imate animozitet. Dapače, neke vaše izjave doživljavaju i kao prijetnju. Može li doći do svojevrsne pomirbe između vas i najmalobrojnijeg naroda?

Pronađite mi jednu od tih izjava. Unaprijed se ispričavam ako ste u pravu, ali pokazat će se da niste. Ja poštujem Hrvate, njihovu povijest, kulturu, slušam njihove glazbenike, čitam njihove pisce, često gledam njihov TV program, prijatelj sam s njihovim liderima. To, naravno, ne znači da neću reći ‘bobu-bob’ i ‘popu-pop’. Tuđman je izborio neovisnost Hrvatske, ali je unesrećio Bosnu i Hercegovinu, Bošnjake i Hrvate u njoj. Ne očekujte od mene da ne pozdravim Haašku presudu koja je njegovu ulogu u našoj tragediji nazvala pravim imenom, da ne pokazujem ljutnju kada je u pitanju sve ono što je urađeno Mostaru i Mostarcima, da ne osudim svu tu kratkovidost koja je bez potrebe zavadila dva naroda i dovela do toga da je pola milijuna Bošnjaka i stotine tisuća Hrvata iselilo iz zemlje u kojoj su rođeni. Jesu li teže moje riječi ili tuđa nedjela, je li krivo ogledalo ili je krivo ružno lice naše nedavne prošlosti koje se u mojim riječima ogleda?

Kritiziran je dolazak premijera RH Milanovića u Mostar. Nije li bilo nerealno očekivati dolazak Milanovića u Sarajevo u danu kada ni vi niste mogli do zgrade Predsjedništva?

Milanović je poslao dobre poruke, ali je trebao pričekati nekoliko dana, doći u ranjeno Sarajevo, a zatim otići u Mostar. Obići spaljenu zgradu HDZ-a, a zatim i spaljenu zgradu SDA.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)